Poslovni broj: Gž-R-1054/2022-3

Poslovni broj: Gž-R-1054/2022-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras
Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V., OIB: …, Č., kojeg zastupaju punomoćnici F. Š. i M. C. R., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda iz V., protiv tuženika M. P. d.o.o., OIB: …, Č., kojeg zastupa zakonski zastupnik N. H., a kojeg zastupa punomoćnik J. K., mag.iur., radi povratka na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-13/2022-9 od 11. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 22. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41 P-357/2022-48 od 11. srpnja 2022. i sudi:

 

„I. Nalaže se tuženiku M. P. d.o.o., OIB: …, Č., da tužitelja Z. V., OIB:…, Č., vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000.

 

II. Nalaže se tuženiku M. P. d.o.o., OIB: …, Č., da tužitelju Z. V., OIB: …, Č., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.250,00 HRK / 431,35 EUR, u roku od 15 dana.“

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji tužitelj traži da se tuženiku naloži povratak tužitelja na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000. te da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak.

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene razloge kao neosnovane te predložio da se žalba odbije.

 

2.2. Žalba je osnovana.

 

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj na ostale postupovne povrede u žalbi posebno ne ukazuje.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000.

 

4.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj Z. V. bio u radnom odnosu kod tuženika M. P. d.o.o. Č., uključujući i pravnog prednika tuženika JKP M. P. s.p.o. Č., od 1. lipnja 1995.

- da je tužitelj s tuženikom sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 85/2000 za radno mjesto referent prodaje 29. rujna 2000.

- da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu broj 35/2009. 28. svibnja 2009. u kojem su utvrdili prestanak od 31. svibnja 2009. jer je tužitelj 23. svibnja 2009. stupio na dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Č., na mandat od četiri godine

- da su se navedenim Sporazumom stranke sporazumjele da se radnik, ovdje tužitelj, ima pravo vratiti na posao kod poslodavca, ovdje tuženika, na poslove svoje stručne spreme i to u roku od 8 dana od isteka mandata ili prestanka obavljanja funkcije zamjenika gradonačelnika Grada Č.

- da je tužitelj nakon isteka četverogodišnjeg mandata zamjenika gradonačelnika Grada Č. naredne četiri godine obnašao dužnost zamjenika župana M. županije, a nakon toga četiri godine dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Č.

- da tužitelj je 2. lipnja 2021. podnio tuženiku zahtjev za povratak na rad, koji je tuženik zaprimio 9. lipnja 2021., kojim obavještava tuženika da mu dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Č. prestaje 3. lipnja 2021., da je 31. svibnja 2021. podnio zahtjev za naknadu plaće i staž osiguranja po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti, te da podnosi zahtjev za povratak na rad nakon što iskoristi pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od šest (6) mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti

- da tuženik je u odgovoru na navedeni zahtjev od 15. srpnja 2021. tužitelja obavijestio da donošenje odluke o povratku na rad nije moguće.

 

4.2. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je po provedenom dokaznom postupku smatrao da je tužitelj imao pravo povratka na rad kod tuženika po isteku prvog mandata zamjenika gradonačelnika Grada Č., kako je to utvrđeno Sporazumom tužitelja i tuženika. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da stranke nisu zaključile drugi sporazum kojim bi bilo utvrđeno pravo tužitelja na povratak na rad kod tuženika nakon isteka daljnjih dužnosničkih mandata koje je tužitelj obnašao odnosno mandata zamjenika župana i novog mandata zamjenika gradonačelnika Grada Č., dakle, da tužitelj nije postupio prema odredbama članka 15.d Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Iz tih razloga prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nakon prestanka svih dužnosničkih mandata nije bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika pa je odbio tužiteljev zahtjev za povratak na posao kod tuženika.

 

4.3. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ovaj žalbeni sud ne prihvaća.

 

4.4. Naime, iz utvrđenoga činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj prije stupanja na dužnosnički mandat bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika i da su stranke postupile sukladno odredbi članka 15.d. stavka 1. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“, broj 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 131/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 154/02, 163/03, 16/04, 30/04, 105/04, 187/04, 121/05, 151/05, 92/05, 135/06, 141/06, 17/07, 34/07, 82/07, 107/07, 60/08, 38/09, 150/11, 22/13, 22/13, 102/14, 103/14, 3/15, 93/16, 44/17, 66/19, dalje: ZOPDD) te sklopile Sporazum kojim su ugovorile da po prestanku dužnosti radnik, odnosno tužitelj, ima pravo povratka na posao.

 

4.5. Ocjena sadržaja sklopljenog Sporazuma, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ukazuje na jasno izraženu volju tužitelja kao radnika da zadržava pravo povratka na posao kod tuženika nakon prestanka dužnosničkog mandata. Pri tome činjenica da tužitelj i tuženik nisu sklopili novi sporazum ili dodatak sporazumu nakon isteka tog mandata, a kod činjenice da je tužitelj odmah po isteku tog mandata stupio na novoizabranu dužnost kao dužnosnik zamjenik župana pa potom na dužnost zamjenika gradonačelnika, ne može za tužitelja imati za posljedicu gubitak prava na povratak na posao. Naime, tužitelju kao dužnosniku je zakonom zajamčeno pravo da nakon prestanka dužnost na koju je imenovan ima pravo na povratak na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, bez provedbe javnog natječaja s obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj prije stupanja na dužnost bio zaposlen u pravnoj osobi u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na neodređeno vrijeme.

4.6. Ovo iz razloga što kontinuirano obavljanje dužnosti lokalnim dužnosnicima jamči pravo povratka na radno mjesto na kojem su radili prije početka obnašanja dužnosti. Odredbom članka 90.b Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20, dalje: ZLPS), koji je članak na snazi od 29. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 144/12), dakle, u vrijeme trajanja prvog mandata tužitelja, propisano je da po prestanku profesionalnog obnašanja dužnosti općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihov zamjenik koji je prije početka obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme, ima pravo rasporeda odnosno povratka na rad odgovarajućom primjenom odredaba zakona kojim se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika.

4.7. Zakon kojim se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika jest ranije navedeni ZOPDD. Navedenim je Zakonom, u članku 15.d, propisano da dužnosnik koji nije ponovo imenovan na dužnost koju je obnašao ili na drugu dužnost, a koji je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, stručnoj službi pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnoj službi, izvanproračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ima pravo rasporeda, odnosno povratka na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, bez provedbe javnog natječaja.

4.8. Kako je tužitelj zahtjev za raspored, odnosno povratak na rad, podnio dan prije isteka dana posljednjeg mandata, dakle, u propisanom roku od 15 dana od dana prestanka obnašanja dužnosti, a tuženik, kao pravna osoba u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, nije u roku 45 dana od dana podnošenja zahtjeva donio odluku o rasporedu, odnosno povratku dužnosnika na rad, to tužitelju pripada sudska zaštita koju traži ovom tužbom.

4.9. Dakle, tužitelj je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod tuženika, koji je pravna osoba iz citirane odredbe članka 15.d ZOPDD, na temelju ugovora o radu od 29. rujna 2000. Ta činjenica što je tužitelj s tuženikom sklopio jedan Sporazum kojim je reguliran povratak na rad po prestanku prvog mandata, po stajalištu ovog suda, ne znači da je tužitelj trebao sklopiti i sporazum za druga dva mandata, što je tužitelj mogao, ali prema odredbama ZOPDD-a nije morao. Kako je tužitelj po prestanku svojih triju mandata zatražio povratak na posao to je tuženik bio dužan vratiti tužitelja na posao sukladno odredbi članka 15.d ZOPDD-a, a u svezi odredbe članka 90.b ZLPS-a. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda tuženik nije tužitelju utvrdio prestanak ugovora o radu na jedan od načina propisan odredbom članka 112. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), pa tužitelj ima pravo povratka na rad na poslove koje je obavljao prije dužnosničkih mandata.

 

4.10. Ujedno, činjenica da je tužitelj kumulativno koristio prava povratka na rad i prava na naknadu plaće, nije od utjecaja osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako to tuženik u svom odgovoru na žalbu pogrešno ističe. Naime, u konkretnom slučaju upravo je tuženik svojim ponašanjem onemogućio tužitelja na povratak na posao koje isključuje dužnosničko pravo na naknadu plaće i staž osiguranja.

 

5. S obzirom na naprijed navedeno trebalo je uvažavanjem žalbe tužitelja na temelju odredbe članka 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci ove presude.

 

6. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo donijeti odluku o troškovima postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Ovaj sud je mišljenja da tužitelju pripada ukupni parnični trošak na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

6.1. U ovom slučaju tužitelju zastupanom po punomoćnicima odvjetnicima pripada na temelju odredbe Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, pa je tužitelju valjalo na ime prvostupanjskog postupka dosuditi iznos 2.000,00 HRK, što uvećano za pripadajući PDV, daje iznos od 2.500,00 HRK, a koji iznos tužitelj i potražuje. Tom iznosu valjalo je pribrojiti na ime troška žalbenog postupka iznos od 600,00 HRK uvećano za pripadajući PDV, što daje iznos od 750,00 HRK, zbog čega je naloženo tuženiku da naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 3.250,00 HRK. Zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 300,00 HRK, valjao odbiti kao neosnovan jer tužitelj nije obveznik sudske pristojbe u ovom sporu.

 

6.2. Slijedom iznesenog trebalo je preinačavanjem odluke o tužbenom zahtjevu naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 HRK. Za navesti je i to da je dobrovoljni rok za ispunjenje obveze određen u roku od 15 dana, a ne osam dana, kako to potražuje tužitelj u svojoj tužbi. Ovo iz razloga što je odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 70/19), brisana odredba članka 436. koja je glasila: "Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje.". Stoga, primjenjujući odredbe članka 328. ZPP-a, u ovom slučaju određen je rok od petnaest dana za izvršenje predmetne činidbe, odnosno za isplatu dosuđenog iznosa tužitelju od strane tuženika.

 

7. S obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i na odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Split, 23. prosinca 2022.