1              Poslovni broj Gž-1651/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1651/2022-4

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku mr. sc A. Š., odvjetniku u V. G. protiv tuženika K. L. d.o.o. S., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz ZOU J. J. i M. B. iz K., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu P-967/2019-16 od 20. svibnja 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pa se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-967/2019-16 od 20. svibnja 2022.

 

Tužitelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužitelj J. Š., iz Z., OIB …, s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku K. L. d.o.o. iz S., OIB:… da tužitelju Š. J. iz Z., OIB: … vrati dio posjeda kč. br. 1794 za G. od 7837 m2 (pašnjak u površini od 7837 m2), upisano u ZK ul. br. 79, k.o. 337773, S. 1 koji na skici očevida C. d.o.o. Z., označen točkama A, B, C, D, E, na način da ukloni građevinski otpad sa zauzetog dijela čestice kao i da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49% tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju J. Š., iz Z., OIB … platiti tuženiku K. L. d.o.o. iz S., OIB:… troškove ovog postupka u iznosu od 8.275,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2022. do isplate, po stopi od 5.49% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. st. 2 ZOO-a), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

2.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog: - bitne povrede odredaba parničnog postupka, - pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, - pogrešne primjene materijalnog prava i - odluke o troškovima postupka.

 

2.1.Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj nalazi ukazivanjem na postupanje protivno čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/1,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog izostanka pravilne ocjene izvedenih dokaza te zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja iz  čl. 221. a ZPP-a.

 

2.2.Apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a tužitelj nalazi u tome što smatra kako presuda nema svih razloga o odlučnim činjenicama, da postoji očigledna proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza, osobito činjenica utvrđenih neposrednim opažanjem očevidom na licu mjesta i zaključaka suda o tome kako nema odgovornosti tuženika za odstranjenje cjelokupnog otpada koji potječe iz upravljanja grobljem bez obzira na koji način je dospio na nekretninu tužitelja, a imajući u vidu isključivu pasivnu legitimaciju tuženika po tom pitanju i propust tuženika u ograđivanju svoje nekretnine radi onemogućavanja bacanja otpada na nekretninu tužitelja, a zbog čega je pobijana presuda u cijelosti nejasna i nerazumljiva i ne može se valjano ispitati.

 

2.3.Činjenično stanje drži pogrešno i nepotpuno utvrđenim, smatrajući kako je sud  pogrešno primijenio materijalno pravo jer nema jasnog materijalnopravnog stajališta, pri čemu tvrdi kako se tužba temelji na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra i da je odluka o trošku nepravilna jer da je tuženik svojim cjelokupnim držanjem uzrokovao pokretanje i vođenje postupka, što proizlazi iz inspekcijskog nadzora pa promatrano s aspekta kvantitativnog i kvalitativnog odlučivanja o visini troškova, kako je tužitelju trebalo priznati troškove postupka čak i ako bi tužbeni zahtjev bio odbijen kao neosnovan.

 

2.4.Slijedom izloženog je predložio da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbe i cjelokupnih parničnih troškova, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da ju preinači u odluci o troškovima postupka.

 

3.Tuženik se odrekao prava na izjavljivanje odgovora na žalbu.

 

4.Žalba tužitelja je neosnovana.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje u posjed dijela kč. br. 1794 za G. od 7837 m2 (pašnjak u površini od 7837 m2), upisano u ZK ul. br. 79, k.o. 337773, S. 1 koji je na skici očevida C. d.o.o. Z., označen točkama A, B, C, D, E, na način da ukloni građevinski otpad sa zauzetog dijela čestice.

 

6.U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je tužitelj suvlasnik za 1/3 dijela na kč.br. 1794, u naravi pašnjak Z. G. površine 7837 m2, upisane u zk izvadak za zk. ul. 79 k.o. S., te da je suvlasnica V. M. (također u 1/3 dijela) prema javnobilježnički ovjerenoj izjavi od 22.listopada 2019., bila suglasna s postupkom radi predaje u posjed i uklanjanja otpada sa predmetne nekretnine,

- kako je 30. studenog 2018. (zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora zaštite okoliša, Službe inspekcijskog nadzora zaštite okoliša – Područna jedinica Z.) nad K. L. d.o.o. S., ovdje tuženikom, obavljen nadzor povodom prijave građana u svezi odlaganja otpada na kč.br. 1794 k.o. S. 1, kada je utvrđeno kako na terenu koji graniči s grobljem u S., na kosini, se nalazi manja količina raznovrsnog otpada, da je dio otpada obrastao niskom vegetacijom radi čega nije moguće utvrditi točnu količinu odloženog otpada, da je primijećeno odlaganje bio otpada, građevinskog otpada (betonskih blokova i komadića mramora) i lampiona, te da se površina odlaganja otpada procjenjuje na oko 50 m2, radi čega je inspekcija ukazala na utvrđenu nepravilnost i odredila rok od 15 dana za uklanjanje otpada odloženog na kč.br. 1794 k.o. S. 1,

- kako je, prema zapisniku o obavljenom nadzoru od 17. siječnja 2019. i nalogu Inspekcije i udovoljeno,

- kako je provedenim očevidom na licu mjesta sa mjerničkim vještakom utvrđeno da kč.br. 1794 k.o. S. 1, koja je u suvlasništvu tužitelja J. Š., graniči sa kč.br. 1796 na kojoj je gradsko groblje u S., te je na skici očevida mjernički vještak precizno ucrtala prijepor A, B, C, D, E na kojima su na dan očevida zatečeni komadi betona, mramora i plastike, kako je vidljivo i na priloženim fotografijama koje su označene slovima A, B, C, D, E, a koje prikazuju svaki od navedenih prijepora sa skice očevida i odbačeni građevinski materijal koji je zatečen na svakoj od tih pet lokacija odnosno prijepora, a koji se svi nalaze na kč.br. 1794 u suvlasništvu tužitelja,

- kako je tužitelj izjavio da nije neposredno vidio da tuženik odlaže sporni građevinski otpad na njegovo zemljište,

- kako tužitelj na cijelom zemljištu nesmetano kosi travu,

- kako je u uvodnom dijelu tužbe naznačeno da se radi o tužbi radi predaje u posjed.

 

7.Promatrajući činjeničnu i pravnu situaciju kroz regulativu iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15, 94/17 dalje: ZV), na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene, prvostupanjski sud je zaključio kako tuženik nije u posjedu pet lokacija odnosno prijepora koje se nalaze na kč.br. 1794 k.o. S. 1 i koje su na skici očevida označene točkama A,B,C,D,E, budući da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je upravo tuženik izvršio odlaganje komada betona i mramora, odnosno građevinskog otpada na njegovu česticu, što da proizlazi iz kazivanja samog tužitelja koji nije vidio da bi radnici tuženika odložili bilo kakav građevinski otpad na njegovo zemljište, pa niti onaj koji je tamo zatečen na dan očevida, te izričito navodeći da on kosi područja koja su na skici očevida označena slovima A,B,C,D,E što mu tuženik ne brani, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7.1.Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi iz čl.154. st.1. ZPP-a.

 

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. st. 2. ZPP-a, utvrđuje se da iste nisu počinjene u pobijanoj presudi ni u prvostupanjskom postupku koji joj je prethodio, posebno niti ona iz čl. 354. st.2 toč.11. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, jer presuda  sadrži jasno iznesene razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji očigledna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. sadržaja izvedenih dokaza.

 

8.1.Također nisu počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a u svezi s čl.8. ZPP-a, odnosno 354. st.1 u svezi s čl. 221. a ZPP-a, budući je iz obrazloženja presude razvidno kako je sud savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno utvrdio činjenično stanje pri tome ne čineći povredu pravila o teretu dokazivanja, kako je to detaljno u razlozima i navedeno te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

9.Prvostupanjski sud pravilno cijeni da se radi o pravoj vlasničkoj tužbi iz članka 161. st. 1. ZV-a prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari dok je člankom 162. st. 1. ZV propisano kako vlasnik, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati predaju posjeda, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema odredbi članka 163. st.1. tog zakona posjednik ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

9.1.Naime, u uvodnom dijelu tužbe naznačeno je da se radi o tužbi radi predaje stvari, tužbenim zahtjevom (o kojem je odlučeno pobijanom presudom) također se traži predaja stvari opisane kao fizički dio nekretnine sukladno rezultatima očevida i nalazu i mišljenju vještaka, pa u toj situaciji je definirana pravna osnova tužbe na način da je u konkretnom slučaju riječ o pravoj vlasničkoj tužbi za povrat stvari.

 

9.2.Dakle, za vlasničku tužbu aktivno je legitimiran vlasnik neposjednik stvari, pa u takvoj situaciji kada je provedenim dokazima, posebno tužiteljevim saslušanjem, nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u posjedu nekretnine čija predaja se traži od tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite tužitelju pošto mu tuženik nema što predati, radi čega je utemeljeno odbijen tužbeni zahtjev, čak i kada bi se uzelo da je kao suvlasnik i ovlašten tražiti od treće osobe da samo njemu preda posjed stvari (čl. 46. st.2. ZV-a).

 

9.3.Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na odredbu iz čl. 167. ZV kojom je regulirana prava vlasnička tužba radi prestanka uznemiravanja.

 

9.4.To stoga što prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba, actio negatoria) je tužba (zahtjev) vlasnika koji na temelju svojeg vlasništva što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasništva, nego ga na neki drugi način bespravno (samovlasno) uznemirava (smeta) u izvršavanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada, da to uznemiravanje prestane.

 

9.5.Pri tome će tužitelj svoj glavni zahtjev kod negatorijske tužbe postaviti ovisno o načinu uznemiravanja, ali će uvijek zahtijevati prestanak bespravnog uznemiravanja,  što ovdje nije slučaj.

 

9.6.Radi svega navedenog, budući je provedenim dokazima i njihovom savjesnom ocjenom sud prvog stupnja u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužitelj posjednik stvari čiju predaju traži pravom vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZV te za svoju odluke dao jasne i valjane razloge, pravilno je primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, što žalbenim prigovorima nije dovedeno u pitanje.

 

10.I odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. II citirane presude koju tužitelj također pobija žalbom je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19,92/21).

 

11.Radi izloženog žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi u cijelosti pobijanu prvostupanjsku odluku (čl. 368. st.1. ZPP-a).

 

12.Žalitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u istom nije uspio (čl. 166. st.1. ZPP-a).

 

U Splitu, 22. prosinca 2022.