Pristupanje sadržaju
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Kutini Hrvatskih branitelja 1 44320 Kutina |
Poslovni broj: P-91/2021-23.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz R., I. F. 90, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 22. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-2781633 sklopljenog dana 20. travnja 2005. godine između tužitelja J. L., OIB: kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., OIB kao kreditora sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB da tužitelju J. L., OIB: isplati iznos od 11.508,62 kn (jedanaest tisuća petsto osam kuna i šezdeset dvije lipe) / 1.527,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 25,80 kn počevši od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 52,12 kn počevši od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 71,08 kn počevši od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 79,65 kn počevši od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 56,04 kn počevši od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 60,55 kn počevši od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 24,42 kn počevši od 31.05.2009. pa do isplate
na iznos od 4,91 kn počevši od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 17,70 kn počevši od 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 3,53 kn počevši od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 30,12 kn počevši od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 51,45 kn počevši od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 81,77 kn počevši od 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 74,82 kn počevši od 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 115,97 kn počevši od 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 108,17 kn počevši od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 123,38 kn počevši od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 255,10 kn počevši od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 227,98 kn počevši od 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 310,82 kn počevši od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 282,20 kn počevši od 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 236,16 kn počevši od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 333,30 kn počevši od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 456,87 kn počevši od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 369,37 kn počevši od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 400,05 kn počevši od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 361,03 kn počevši od 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 368,04 kn počevši od 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 533,69 kn počevši od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 549,83 kn počevši od 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 688,22 kn počevši od 31.07.2011. pa do isplate
na iznos od 617,13 kn počevši od 31.08.2011. pa do isplate
na iznos od 539,31 kn počevši od 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 530,96 kn počevši od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 524,96 kn počevši od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 562,08 kn počevši od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 594,44 kn počevši od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 598,78 kn počevši od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 576,39 kn počevši od 31.03.2012. pa do isplate
na iznos od 591,51 kn počevši od 30.04.2012. pa do isplate , do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-2781633 sklopljenog dana 20. travnja 2005. godine između tužitelja J. L., OIB: kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., OIB: kao kreditora sadržana u članku 2. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,85% godišnje.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB da tužitelju J. L. iz R., I. F. 90, OIB, isplati iznos od 3.149,15 kn (tri tisuće sto četrdeset devet kuna i petnaest lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 41,74 kn počevši od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 40,95 kn počevši od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 41,11 kn počevši od 31.01.2008. pa do isplate
na iznos od 40,88 kn počevši od 29.02.2008. pa do isplate
na iznos od 40,96 kn počevši od 31.03.2008. pa do isplate
na iznos od 39,32 kn počevši od 30.04.2008. pa do isplate
na iznos od 57,28 kn počevši od 31.05.2008. pa do isplate
na iznos od 57,04 kn počevši od 30.06.2008. pa do isplate
na iznos od 55,08 kn počevši od 31.07.2008. pa do isplate
na iznos od 54,20 kn počevši od 31.08.2008. pa do isplate
na iznos od 53,85 kn počevši od 30.09.2008. pa do isplate
na iznos od 57,17 kn počevši od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 53,27 kn počevši od 30.11.2008. pa do isplate
na iznos od 55,79 kn počevši od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 55,24 kn počevši od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 54,34 kn počevši od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 109,25 kn počevši od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 107,18 kn počevši od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 102,88 kn počevši od 31.05.2009. pa do isplate
na iznos od 99,21 kn počevši od 30.06.2009. pa do isplate
na iznos od 97,24 kn počevši od 31.07.2009. pa do isplate
na iznos od 95,59 kn počevši od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 93,11 kn počevši od 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 90,03 kn počevši od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 88,76 kn počevši od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 87,24 kn počevši od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 86,00 kn počevši od 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 83,07 kn počevši od 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 82,11 kn počevši od 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 79,02 kn počevši od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 76,87 kn počevši od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 78,89 kn počevši od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 74,90 kn počevši od 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 74,65 kn počevši od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 70,55 kn počevši od 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 66,00 kn počevši od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 65,74 kn počevši od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 65,82 kn počevši od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 59,95 kn počevši od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 57,29 kn počevši od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 52,85 kn počevši od 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 49,47 kn počevši od 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 49,29 kn počevši od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 45,74 kn počevši od 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 38,75 kn počevši od 31.07.2011. pa do isplate
na iznos od 34,14 kn počevši od 31.08.2011. pa do isplate
na iznos od 29,52 kn počevši od 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 15,17 kn počevši od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 13,06 kn počevši od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 11,09 kn počevši od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 9,04 kn počevši od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 6,85 kn počevši od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 04,55 kn počevši od 31.03.2012. pa do isplate
na iznos od 0,06 kn počevši od 30.04.2012. pa do isplate do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
V. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: da tužitelju J. L., OIB: nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.590,00 kn / 1.007,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 21. prosinca 2022. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da su on i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 158-50- 2781633, solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Čubeliću iz Siska 25. travnja 2005. pod brojem OU-468/2005, da je predmetnim ugovorom tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 27.327,74 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Člankom 4. tog Ugovora ugovoreno je da će tužitelj otplaćivati kredit u roku od 84 mjeseca, a člankom 7. je ugovoreno da će se iznos otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen tužitelju kao korisniku kredita po isplati kredita. Člankom 2. predmetnog ugovora ugovoreno je da redovna kamatna stopa iznosi 5,85% godišnje, koja kamatna stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Pozvao se na odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su banke, a među njima i tužena, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naveo je da je sud utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene i kao takve ništetne jer su banke, a među njima i tužena, propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Pozvao se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev2221/2018 od 3. rujna 2019. u kojoj je izražen pravni zaključak da su banke u određeno navedenim vremenskim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe - ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Poziva na sve prihvaćene zahtjeve u navedenom predmetu jer smatra da su sudovi u pojedinačnim postupcima vezani za ta utvrđenja. Pozvao se i na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Obzirom da je sve što je tužena stekla po osnovi ništetnih ugovornih odredbi stečeno bez osnove postoji obveza vraćanja i prema čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Naveo da je tuženik temeljem nepoštene i ništetne odredbe ugovora kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak neosnovano stekao iznos od 11.355,15 kn, a temeljem nepoštene i ništetne odredbe sadržane u članku 2. ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom tuženik neosnovano stekao iznos od 2.745,00 kn. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 19. travnja 2022. postavio konačan zahtjev kojim po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 11.508,62 kn, a po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 3.149,15 kn, sve da zakonskim zateznim kamatama od trenutka kada je tuženik stekao svaki pojedini iznos pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu kojim su parniče stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, a to je u konkretnom slučaju stvarno nadležni sud u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na općenitoj tj. apstraktnoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu naveo je da je predmetna odredba tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva te da s obzirom na navedeno nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Sud je u postupku izvršio uvid u Otplatni plan od 26. travnja 2005. (str. 7-10 spisa), Otplatni plan od 11. ožujka 2021. (str. 11-15), Prijepis knjigovodstvene kartice za sud za razdoblje od 30.04.2005. do 11.03.2021. (str. 16-20 spisa), Ugovor o kreditu broj 158-50-2781633 od 20. travnja 2005. (str. 21-25 spisa), promotivne uvjete za EUR (str. 44-46 spisa), promotivne uvjete za CHF (str. 57-59 spisa) i tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF(str. 60 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo Jasmini Fijačko (str. 106- 113 spisa) i saslušanje tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanim u Ugovoru o kreditu broj 158-50-2781633 od 20. travnja 2005. te zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 14.657,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od studenog 2007. do travnja 2012.
6. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 158-50-2781633 od 20. travnja 2005. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 27.327,74 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1. ugovora), s redovnom kamatom od 5,85 % promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 4. ugovora), s namjenom kredita za kupnju novih vozila marke FORD (članak 6. ugovora) te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita kao i da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. ugovora).
7. Sporno je među strankama da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom kreditora i vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.
8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranjuugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.
10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da su te odredbe ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.
12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 158-50-2781633 od 20. travnja 2005. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 2. i 7. predmetnog ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi te da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
13. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je iskazao da je u autokući Ford Lacković u Sisku 2005. kupovao osobni automobil za svoje potrebe, da su mu u autokući su ponudili ugovor o kreditu u valuti CHF, koliko se sjeća nisu mu nudili ugovor u nekoj drugoj valuti. Ništa mu o samom ugovoru nisu govorili. Pročitao je ugovor i vidio je kolika je kamata, nije tražio pojašnjenja glede ugovora. Znao je da će mu se rata kredita mijenjati zbog promjenljive kamatne stope, ali nije mislio da će biti toliki skok. U banci nije bio. Kada je auto stigao dobio je u autokući ugovor te je kod javnog bilježnika ovjerio ugovor. Javni bilježnik mu nije ništa rekao o samom ugovoru. Prvih par godina je lagano rasla, a od 2009. do 2012. kada je otplatio kredit rata je jako rasla. Rata mu je s početnih 1.500,00 kn porasla do 2.500,00 kn. Naveo je da je iz javnih medija saznao zašto mu rata kredita raste, od banke nije dobio nikakvu obavijest, samo je on plaćao rate kredita.
14. Tuženik je u postupku predložio i saslušanje osobnog bankara Sabine Nujster, od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika Ivana Čubelića koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio obzirom da iz podataka iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) proizlazi da je isti preminuo.
15. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da tužitelj prije zaključenja predmetnog ugovora nije mogao pregovarati o odredbama ugovora, da je od strane zaposlenika autokuće u kojoj je kupio automobil dobio već pripremljeni ugovor, a koji ga nisu obavijestili o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u CHF niti je to učinio tuženik, slijedom čega je ovaj sud zaključio da prije i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu u članku 2. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,85% godišnje kao i u članku 7. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, ništetne.
16. Odredbama članka 323. st. 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, kao i iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.
17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 9. travnja 2022. navela da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika iznosi 624,11 CHF. Iznos od 3.149,15 kuna se odnosi na razliku između kamate prikazane u početnom (inicijalnom otplatnom planu) i kamate u anuitetu u provedenom planu otplate te da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan te uz primjenu tečaja na dan korištenja kredita (26.4.2005.) u utuženom razdoblju iznosi 11.435,18 kuna, pri čemu se iznos od 11.508,62 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 73,44 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.
18. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje kao stručan i obrazložen pri čemu ujedno valja reći je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu pozitivne razlike po utuženoj osnovi dok tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.
19. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 19. travnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
20. Tuženik je u postupku istaknuo i prigovor zastare koji sud u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu smatra neosnovanim, a u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu osnovanim.
21. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 26. ožujka 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.
22. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. To dalje znači da je zastarni rok istekao 13. lipnja 2019. i zastara je nastupila 14. lipnja 2019. Budući je tužba u ovom postupku podnesena 26. ožujka 2021. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila je zastara te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
23. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 11.508,62 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju Jasmine Fijačko, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.
24. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja reći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno) te da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti. Budući je prebivalište tužitelja u Repušnici, a sud čija je mjesna nadležnost određena ugovorom nalazi se mjestu sjedišta kreditora, odnosno u Zagrebu (članak 12. ugovora), dolaskom na sud u Zagrebu tužitelj bi zbog udaljenosti imao visoke troškove, a čime dolazi do znatne ekonomske neravnoteže ugovornih strana budući je tuženik bankarska institucija, a tužitelj fizička osoba koji je u predmetnom postupku tužitelj po osnovi potrošačkog ugovora. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je odredba članka 12. predmetnog ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.
25. Obzirom na ništetnost ugovorne odredbe koja sadrži prorogacijsku klauzulu valjalo je primijeniti odredbu članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) kojom je propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
26. Budući da je tužitelj podnio tužbu pred sudom mjesta gdje ima prebivalište, prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.
27. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u parnici. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (14.657,77 kn) tužitelj je uspio u sporu sa 79 %, a tuženik sa 21 %, što znači da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 58 % priznatih troškova.
28. Tužitelju je priznat trošak zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 20. prosinca 2021. i 19. travnja 2022. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 10. ožujka 2022., 14. rujna 2022. i 22. studenog 2022. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 21. prosinca 2022. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 650 bodova, odnosno 9.750,00 kn. Tužitelju je priznat i materijalni trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 250,00 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn. 29. S obzirom na uspjeh u sporu tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi iznos od 6.090,00 kn na ime zastupanja i troškova sudske pristojbe te iznos od 1.500,00 kn te na ime troškova vještačenja, odnosno ukupno iznos od 7.590,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.
U Kutini 21. prosinca 2022.
S u d a c:
Lovorka Grahek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku