- 1 -              Rev 5182/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5182/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marije Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S., OIB … kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo …, Z., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-918/2018-3 od 9. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2337/2013-30 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2337/2013-30. od 20. prosinca 2017. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi (stavak I izreke):

 

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo … platiti tužitelju M. S. iz T. S., iznos od 200.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju eura kod Z. b. na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2010. godine pa do isplate, te mu naknaditi parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate."

 

1.2. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi naloženo je tužitelju nakaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 115.000,00 kuna (stavak II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-918/2018-3 od 9. srpnja 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog da se dopusti revizija radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, kao i radi razvoja prava kroz sudsku praksu. Valja primijetiti da je tužitelj pravni lijek nazvao prijedlogom za dopuštenje revizije, ali revizijski sud ocjenjuje da je tužitelj stvarno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) jer se odredbe čl. 67. i 69. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) kojima su novelirane odredbe članaka 382. i 385. ZPP, a koje reguliraju prijedlog za dopuštenje revizije, primjenjuju na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena drugostupanjska presuda, dok je u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena ranije, i to 9. srpnja 2019. U tom je smislu o podnesenom pravnom lijeku odlučeno prema pravilima o redovnoj reviziji.

 

3.1. U reviziji tužitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava te smatra da drugostupanjska presuda " (…) odstupa od uobičajene prakse revizijskog suda koja se odnosi na naknadu štete (…)". Potražuje trošak revizije.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju tvrdi da mu je nastala kada su mu djelatnici policijske postaje prometne policije Š. oduzeli jahtu N. tip D., reg. oznake ….

 

8. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja, potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev uz zaključak da je osnovan prigovor zastare istaknut po tuženici jer je tužba podnesena protekom roka od tri godine od saznanja za štetu i počinitelja (čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kao i da u postupanju tuženice nema protupravnosti jer je jahta oduzeta s obzirom na sumnju da se koristila kao sredstvo počinjenja prekršaja (čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave -"Narodne novine", broj 75/93 i 48/99 – dalje: ZSDP).

 

9. U revizijskom stupnju postupka sporan je trenutak u kojem je počeo teći subjektivni rok zastare potraživanja naknade štete, budući da tužitelj smatra da je trenutkom povrata jahte-plovila od strane tuženice tek saznao za visinu štete i opseg štete.

 

10. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. Dakle, prema navedenoj odredbi početak subjektivnog roka za tražbine naknade uzrokovane štete ovisi istodobno o dvije činjenice: 1. oštećenikovu saznanju za štetu i 2. o oštećenikovu saznanju za osobu koja je učinila štetu.

 

10.1. Saznanje oštećenika za štetu podrazumijeva saznanje o postojanju štete, ali i saznanje o obujmu štete odnosno o visini štete, dok se saznanje oštećenika za štetnika određuje prema vremenu kad su oštećeniku bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji radi ostvarenja prava na popravljanje štete.

 

11. Neosnovano tužitelj smatra da bi početak zastarnog roka trebalo računati od 12. svibnja 2010., odnosno od trenutka kada mu je jahta-plovilo vraćena jer se pod saznanjem za štetnika ne podrazumijeva saznanje za činjenicu postojanja odgovornosti štetnika za konkretnu štetu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je imao saznanje već u vrijeme nastanka štetnog događaja tko mu je oduzeo polovilo.

 

11.1. Stoga je pravilno drugostupanjski sud zaključio da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu počinila (čl. 230. st. 1. ZOO), pa da je time protekao zastarni rok koji je počeo teći 7. lipnja 2009. (dan oduzimanja jahte) do podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora (27. ožujka 2013.)

 

12. Nadalje, ovaj sud smatra korisnim navesti i slijedeće. Republika Hrvatska odgovara, u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (''Narodne novine'', broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00 - dalje: ZSD) za štetu koja se građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave.

 

12.1. Za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu u smislu citirane zakonske odredbe potrebno je ispunjenje slijedećih pretpostavki: 1) da postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; 2) da je nastala šteta i 3) da postoji uzročna veza između spomenutog rada i nastale štete.

 

12.2. Nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koji je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti.

 

13. U konkretnom slučaju službenici postaje pomorske policije Š. privremeno su oduzeli jahtu tužitelja, sukladno odredbama Prekršajnog zakona ("Narodne novine'', broj 107/07, 39/16 i 135/13) zbog osnovane sumnje da je počinjen pomorski prekršaj iz odredbe čl. 993. st. 2 Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13).

 

13.1. Da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju postojati i opće pretpostavke za odgovornost i to štetna radnja, protupravnost štetne radnje, te uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, te osoba koja je odgovorna za štetnu radnju. Stoga je ovdje, osim istaknutog prigovora zastare, odlučno i je li na strani tuženice postojao propust ili štetna radnja koja je protupravna i koja bi bila u adekvatnoj uzročnoj vezi s tuženom štetom, a u izostanku kojeg propusta ili radnje te uzročne veze ne bi postojala niti pretpostavka odštetne odgovornosti tuženice za štetu propisana odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO/91) a koji se primjenjuje na ovaj slučaj temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 45/08 i 125/11) i čl. 13 ZSDU.

 

14. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da u postupanju tuženice nije bilo protupravnosti te da nisu ispunjene pretpostavke koje bi dovele do odgovornosti države za štetu jer u ovom slučaju nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave. Naprotiv, radi se o posljedicama zakonitog postupanja policijskih službenika poduzetih u okviru zakonskih ovlasti.

 

15. s obzirom na navedeno revizija tužitelja nije osnovana, slijedom čega ju je valjalo dobiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.