- 1 -              Rev 1056/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1056/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja F. P. (OIB: … ) iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z. protiv tuženika Psihijatrijske bolnice S. I. (OIB: … ), Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1218/20-2 od 28. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1099/2019-34 od 28. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1218/20-2 od 28. prosinca 2020. i sudi:

 

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1099/2019-34 od 28. listopada 2020. u dijelu pod točkom I. (kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu bruto plaće u iznosu od 3.056,74 kn sa zateznim kamatama) te se odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.056,74 kn sa zateznim kamatama, te u točkama II. i IV. te se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.168,75 kn (1.084,18 EUR-a) u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku na ime razlike plaće isplatiti iznos od 3.056,74 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu. U točki II. naloženo je tuženiku platiti na ime parničnog troška iznos od 6.375,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2020. pa do isplate, u roku od osam dana. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.562,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki IV. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1099/2019-34 od 28. listopada 2020. u dijelu pod  točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu bruto plaće u iznosu od 3.056,74 kn zajedno sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkama II. i IV. izreke. Rješenjem suda drugog stupnja u točki I. odbačena je žalba tuženika protiv točke I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 3.056,74 kn, kao djelomično nedopuštena. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1768/2021 od 21. travnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

 

„1)Da li se prilikom obračuna mjesečnog fonda radnih sati za zaposlenike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u redovne radne sate obračunavaju i blagdani i neradni dani ako takvi dani padaju od ponedjeljka do petka odnosno da li redovni mjesečni fond radnih sati zaposlenika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja ili umnožak radnih dana bez subota i nedjelja?

 

2)Da li se na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje Zaključak br.153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora?

 

3)Da li se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, a kao orjentir za uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva te da li specifikacija tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da li tuženiku u tom slučaju treba priznati troškove za povučeni dio tužbenog zahtjeva?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude, tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), sadržajno zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova postupka kao i troškova revizijskog postupka.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tom i broj prekovremenih sati.

 

7. Obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13.

 

8. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 i dosega tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

 

12. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili su odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond  radnih sati tvori umnožak radnih dana(bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br.153. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

 

14. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

15. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka br.148. (koji Zaključak je brojem 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

16. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl.51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

 

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu.

 

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., s prema kojem mjesečni fond radni sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegovog stupanja na snagu.

 

20. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broja 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153.

 

21. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl.19. st. 6. KU/13) osnovana je tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

 

22. Odredbom članka 51. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdana ili neradni dan i dr. ti sati se uvećavaju u postotcima navedenim u čl. 52. KU/13.

 

24. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi članka 51. stavka 9. KU/13.

 

25. U ovom predmetu tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike plaće za utuženi period od siječnja 2016. do prosinca 2018.

 

26. Revizija tuženika se svodi na pitanje koje tumačenje se u konkretnom slučaju primjenjuje u vezi odredbe članka 51. KU/13, je li to tumačenje broj 148. ili je to tumačenje broj 153.

 

27. Prema shvaćanju ovog suda glede odredbe članka 51. KU/13 primjenjuje se tumačenje broj 153. (prema kojem mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana-bez subota i nedjelja). Naime, navedeno tumačenje se primjenjuje od stupanja na snagu KU/13 tj. do 21. prosinca 2015., kada je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage donošenjem tumačenja broj 153. (tako i ovaj sud u odlukama Rev-290/2021-2 od 1. lipnja 2021. i Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.).

 

28. Stoga, obzirom iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a koja se temelje na pribavljenom očitovanju sudskog vještaka P. B. proizlazi da bi potraživanje tužitelja u slučaju zauzimanja stava da se primjenjuje Zaključak broj 153. iznosilo 0,00 kn, valjalo je preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, jer je tužitelj zahtjev za isplatu dosuđenog iznosa temeljio na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati. Naime, sudovi su osnovanost tužbenog zahtjeva raspravili primjenom Zaključka broj 148., a trebali su s obzirom na utuženo razdoblje primijeniti Zaključak broj 153.

 

29. U odnosu na treće pitanje koje se tiče određivanja vrijednosti predmeta spora kod stupnjevite tužbe valja se pozvati na mjerodavne odredbe ZPP-a i to:

Članak 35.st.1. ZPP-a:

„Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.“

Članak 40. stavka 1., 2. i 5. ZPP-a:

„1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

2)U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

5)Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.“

Čl.186. st. 1. i 2. ZPP-a

„Tužba treba sadržavati određen zahtjev  u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenica na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i duge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.“

Članak 186. b

„Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnog odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini- da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj imovini ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima se ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda  imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati premda njime raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigovorom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznosa naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.“

 

30. Tužitelj prilikom podnošenja manifestacijskog zahtjeva nije odredio vrijednost predmeta spora, pa se prema odredbi članka 40. stavka 5. ZPP-a uzima vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn do specifikacije tužbenog zahtjeva, a od dana specifikacije tužbenog zahtjeva (20. svibnja 2020.) sukladno odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora iznosi 3.056,74 kn.

 

30.1. Stoga obzirom je tuženik uspio u cijelosti u postupku, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a u granicama postavljenog zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, odlučeno je da tuženik ima pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), zastupanja na ročištima od 5. rujna 2019. i 16.listopada 2019. (Tbr.9/1 Tarife) svako u iznosu od 100 bodova te trošak sastava za podnesak od 10.rujna 2019. u iznosu od 25 bodova. Nadalje, ima pravo na trošak za sastav podneska od 20. svibnja 2020. (Tbr.8/1) u iznosu od 50 bodova, trošak pristupa na ročišta(Tbr.9/1 Tarife) od 2. srpnja 2020. i 7. listopada 2020. svako u iznosu od 50 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 28.listopada 2020. (Tbr.9/3) u iznosu od 25 bodova, ukupno 500 bodova.

Tuženik ima pravo na trošak za sastav žalbe protiv presude (Tbr.10/1 Tarife) u iznosu od 50 bodova s povećanjem od 25% te trošak za sastav revizije (Tbr.10/6 Tarife) u iznosu od 50 bodova s povećanjem od 50%.

Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR-a), pa mu je navedeni iznos i dosuđen, obzirom da je uspio u postupku.

Temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, a u vezi s člankom 154. stavak 1. i čl.155.st.1. ZPP-a, tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak postupka sve uvećano za PDV 25% u iznosu od 8.168,75  kn (1.084,18 EUR-a) (Fiksni tečaj konverzije je 7,53450 kn).

 

31. Slijedom svega navedenog, budući da postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP-a reviziju tuženika prihvatiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.