- 1 -              Revd 4918/2022-2

Broj: Revd 4918/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. K., OIB …, K., i 2. B. K., OIB …, K., oba zastupani po punomoćniku M. G., odvjetniku u K., protiv tuženika K. O., OIB …, K., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz K., radi naknade štete, odlučujući, odlučujući o  tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-503/2021-4 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-51/2019-26 od 1. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-503/2021-4 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-51/2019-26 od 1. ožujka 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju, ističući četiri pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji nisu odgovorili.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, u smislu odredbe čl. 387. st. 3.  u vezi s  čl. 385.a. st. 1. ZPP.

5. Tuženik u prijedlogu ističe pitanja:

              “1. Da li Glavni projekt odnosno izdana Potvrda glavnog projekta mora biti sačinjen/sačinjena u skladu s idejnim projektom i lokacijskom dozvolom te sadržavati sve potrebne suglasnosti koje su propisane Zakonom, te da li je riječ o ništetnom Glavnom projektu pod uvjetom da nije usuglašen sa idejnim projektom i lokacijskom dozvolom te ne sadržava svu potrebnu dokumentaciju?

              2. Da li je za uspješno obavljanje tehničkog pregleda bilo potrebno ishoditi odobrenje konzervatora u B. i da li u slučaju nepribavljanja odobrenja investitor ima pravo na naknadu štete tj. da li je u konkretnom slučaju riječ o osnovanosti prigovora preuranjenosti tužbe?

              3. U slučaju da sud prvog stupnja nakon ukidne odluke ne postupa po nalogu drugostupanjskog suda pa nadalje ne utvrđuje činjenice na koje je ukazano u žalbi, pa se u ponovljenoj žalbi ukazuje na tu bitnu povredu i predlaže provođenje glavne rasprave pred drugostupanjskim sudom, da li je sud drugog stupnja u tom slučaju u obvezi provesti glavnu raspravu ili u obrazloženju svoje odluke utvrditi zbog kojih razloga smatra da nema potrebe za provođenjem glavne rasprave?

              4. Da li je Potvrda glavnog projekta - akt o gradnji (a što govori i upravni akt ...g. od 24. listopada 2008.g.) ili ugovorni odnos između investitora, a to iz razloga, jer ukoliko se zaključuje da je Potvrda, akt o gradnji, da li je u tom slučaju moguće postavljati zahtjev za naknadu štete s osnova eventualne ugovorne odgovornosti. Ukoliko bi se u konkretnom slučaju govorilo o izvanugovornoj odgovornosti da li su sudovi bili u obvezi utvrđivati da li su ispunjene opće pretpostavke za takvu vrstu odgovornosti?”

6. Međutim, tuženik, uz to što su navedena pitanja usko vezana uz činjenične okolnosti ovog konkretnog slučaja te se njima u suštini preispituje pravilnost primjene postupovnog i materijalnog prava u konkretnom slučaju, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ukazivanje općenito na situacije koje bi se možebitno javljale u praksi ne predstavlja razlog važnosti prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Kako dakle nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 3. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 21. prosinca 2022.