- 1 -              Revd 4690/2022-2

Broj: Revd 4690/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,  Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Opće bolnice P. – O. G. d. P., OIB …, koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2594/2021-4 od 18. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-255/19-22 od 11. lipnja 2021., na sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2594/2021-4 od 18. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-255/19-22 od 11. lipnja 2021, zbog sljedećih pravnih pitanja:

              "1) Je li sud prilikom donošenja odluke o meritumu spora vezan materijalnim pravom utvrđenim između stranaka kolektivnom ugovorom, njegovim dodacima i zaključcima od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU?

              2) Može li sud samoinicijativno utvrđivati/mijenjati pravo među ugovornim strankama na način suprotan od onoga utvrđenog kolektivnim ugovorom, njegovim dodacima i zaključcima od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU?

              3) Može li sud odredbe Dodatka III KU za zdravstvo koje predstavlja ugovorno pravo među strankama primjenjivati retroaktivno, iako u Dodatku III izričito stoji da se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine?“

1.1. U odnosu na postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u nizu odluka ovoga revizijskog suda (u rješenju Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i dr.) kao i u nizu odluka županijskih sudova (u presudi Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž R-211/2016 od 28. travnja 2016. i dr.) pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Naime, odgovor na prvo postavljeno pitanje „Je li sud prilikom donošenja odluke o meritumu spora vezan materijalnim pravom utvrđenim između stranaka kolektivnim ugovorom, njegovim dodacima i zaključcima od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU?" sadržan je u čl. 192. st. 2. i čl. 194. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19), pa je nejasno zašto bi takvo pitanje (bez oznake o kojim je Zaključcima i u tumačenju kojeg kolektivnog ugovora riječ) bilo važno u predmetnoj parničnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Drugim postavljenim pitanjem tuženica na najopćenitiji način propitkuje: "Može li sud samoinicijativno utvrđivati/mijenjati pravo među ugovornim strankama na način suprotan od onoga utvrđenog kolektivnim ugovorom, njegovim dodacima i zaključcima od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU?“, čime postavljeno pitanje sadrži i jedini mogući odgovor, pa je nejasno zašto bi takvo pitanje (također bez oznake o kojim je Zaključcima i u tumačenju kojeg kolektivnog ugovora riječ) bilo važno u predmetnoj parničnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.3. Treće postavljeno pitanje (može li se retroaktivno primijeniti Dodatak III KU za zdravstvo iako je u njemu izričito propisano da se primjenjuje od 1. travnja 2020.) nije u vezi s predmetnim sporom s obzirom na to da se sudovi nisu pozivali na odredbe Dodatka III KU za zdravstvo, niti iz nižestupanjskih odluka proizlazi njegova primjena.

4.4. S obzirom na navedeno, ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima. Pritom, ovaj sud smatra korisnim naglasiti kako se revizija dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama – što prema postavljenim pitanjima nije moguće. Također, treba napomenuti kako ovaj sud nema ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih strana (podnositelja prijedlog), a na štetu druge strane.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2022.