Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ani Jurišić, te Pameli Jerković, zapisničarki, u
upravnom sporu tužitelja S. G., zastupanog po opunomoćeniku P.
T., odvjetniku u M., J. .. protiv tuženika I. povjerenstva za
žalbe, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi produženja privremenog boravka,
nakon javne rasprave zaključene 20. prosinca 2022. godine u odsutnosti uredno
pozvanih stranaka, dana 21. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika
klasa UP/II-217-02/18-06/169, urbroj: 317-18-2 od 22. veljače 2019.,
te zahtjev da sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da udovoljava
zahtjevu tužitelja S. G. za produljene privremenog boravka
temeljem spajanja obitelji.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika I. Povjerenstva za žalbe klasa UP/II-217-2/18-
06/169, UR:BR: 317-18-2 od 22. veljače 2019. odbijena je kao neosnovana žalba
tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Policijske uprave Splitsko-
dalmatinske, Policijske postaja Makarska. Navedenim prvostupanjskim rješenjem
pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za produženje privremenog boravka
temeljem spajanja obitelji; točkom 2. navedeno je da se tužitelj protjeruje iz
Republike Hrvatske; točkom 3. određeno je da mu se zabranjuje ulazak i boravak u
RH na vrijeme od tri godine, računajući od izvršnosti odluke. Pod točkom 4. izreke
određuje se rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno RH u trajanju od 7 dana,
računajući od dana izvršnosti navedene odluke; točkom 5 određeno je da je tužitelj
dužan prilikom napuštanja RH, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom
prijelazu i predati mu rješenje; točkom 6. određeno je da će se tužitelj prisilno udaljiti

- 2 - Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

iz EGP, odnosno RH ukoliko ne napusti teritorij RH u roku koji mu je određen ovim rješenjem.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako se osporenim rješenjem tuženika uopće nisu
raspravili žalbeni navodi koji su od meritorne važnosti za odlučivanje u predmetnoj
stvari. Ističe kako su navedenim rješenjem povrijeđene odredbe Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim protokolima a koja se u RH
primjenjuje od 5. studenog 1997. godine, te predstavlja propis višeg pravnog ranga.
Postupanjem upravnih tijela povrijeđeno je pravo na poštovanje privatnog i
obiteljskog života iz članka 8. st. 1. i 2. Konvencije; pravo iz članka 2.st.2. Protokola
broj 4. – sloboda kretanja; pravo iz čl. 6.st.2. Konvencije- pravo na pošteno suđenje.
Obzirom na navedeno traži od suda donošenje presude sadržaja kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te
predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu. Ističe kako je odluku donijelo na temelju
odluke drugog tijela te nije vlasnik klasificiranih podataka označenih stupnjem
tajnosti, niti raspolaže podrobnijim spoznajama o istima, pa ih niti ne može priopćiti
strankama u postupku.

4. U predmetnom sporu sud je donio presudu poslovni broj: 19 UsI-145/19-6 od

5. srpnja 2019. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem
rješenja tuženika, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je
Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-
… od 1. srpnja 2020. istu odbio kao neosnovanu i time potvrdio naznačenu
prvostupanjsku presudu. Međutim, protiv presude Visokog upravnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj: Usž-… od 1. srpnja 2020. tužitelj je podnio
ustavnu tužbu, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni
broj: U-III-… od 22. prosinca 2021. godine, točkom I. istu usvojio, točkom
II. ukinuo je citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog
suda u Splitu, te je točkom III. predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak,
nakon čega je spis dobio novi poslovni broj UsI-25/2022.

5. U sporu su održana su ročišta glavne rasprave dana 15. studenog 2022. i 20.
prosinca 2022., a na koja nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa su ista održana
u njihovoj odsutnosti pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom
članka 37. stavak 3. ZUS-a.

6. Kako je već rečeno, ova presuda donesena je u izvršenju odluke Ustavnog
suda Republike Hrvatske broj: U -III-.. od 22. prosinca 2021. kojom su
ukinute naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i
Upravnog suda u Splitu. Ustavni sud je u svojoj odluci naveo kako, bez obzira na to
što negativno mišljenje Sigurnosno obavještajne agencije nije bio jedini i odlučni
razlog za protjerivanje tužitelja, već su upravna tijela navela i razloge zbog kojih
tužitelj predstavlja prijetnju za javni poredak, ipak podaci u klasificiranom spisu
navedene agencije predstavljaju značajan aspekt predmeta. Stoga Ustavni sud ističe
kako iako članak 18. st.2. Zakona o tajnosti podataka propisuje postupovne
mehanizme korištenjem kojih nadležno upravno tijelo može zatražiti i dobiti certifikate
za državne službenike u čiji djelokrug ulazi odlučivanje u smislu članka 106. i članka

180. Zakona o strancima i tako se upoznati s razlozima zbog kojih je SOA dala
negativno mišljenje i te razloge u mjeri u kojoj dopušta zahtjev zaštite javnog interesa
iznijeti i obrazložiti radi zaštite prava podnositelja, što upravno tijelo nije učinilo nego
je donijelo upravno rješenje bez da je u postupku, koji je donošenju tog rješenja
prethodio, pribavilo i izvršilo uvid u spis predmeta SOA-e. Budući da je upravno tijelo
donijelo rješenje bez da je iskoristilo navedene postupovne mehanizme, to je Ustavni
sud ocijenio da u upravnom postupku tužitelju nije omogućena efikasna zaštita

- 3 - Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

njegovih prava u odnosu na razlog opasnosti podnositelja za nacionalnu sigurnost.
Nadalje, budući da niti sud u upravnom sporu koji je slijedio nakon donošenja
rješenja upravnih tijela nije ispitao osnovanost razloga zbog kojih je SOA dala
negativno mišljenje, niti su u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude
nisu barem sumarno ili općenito iznesene okolnosti koje upućuju na opasnost
podnositelja za nacionalnu sigurnost na temelju uvida u spis SOA-a, to Ustavni sud
utvrđuje da je osporenim odlukama podnositelju povrijeđeno pravo na pravično
suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Ustavni sud je utvrdio kako je
tužitelju u postupovnom aspektu povrijeđeno jamstvo štovanja i pravne zaštite
obiteljskog života budući da prvostupanjska tijela nisu utvrđivala obiteljske prilike
tužitelja, niti su se kod donošenja odluke rukovodili posljedicama koje odluka o
protjerivanju može izazvati za brak tužitelja i živote njegove djece.

7. Obzirom na navedeno pravno stajalište Ustavnog suda, a kojim je vezan ovaj
sud, tijekom spora, izvršen je, izvanraspravno uvid u klasificirane podatke
Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, tijekom ovoga spora, uređujuća
sutkinja (koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima) je po
prijedlogu tužitelja izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e o čemu je sastavljena i
službena bilješka (list 82. spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje
opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu
sigurnost i javni poredak. Klasificirani podaci Sigurnosno-obavještajne agencije pod
oznakom tajnosti „Povjerljivo“, koji su pregledani od strane uređujuće sutkinje,
tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u
obrazloženju odluke. Ovo stoga što stoga što uvid u klasificirane podatke mogu
izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s
klasificiranim podacima.

8. Tijekom upravnog postupka, odnosno upravnog spora, među strankama nije
bilo sporno da je tužitelj dana 20. kolovoza 2018. godine podnio zahtjev za
produženje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.

9. Isto tako, nije sporno da je rješenjem Policijske uprave splitsko-
dalmatinske broj: 511-12-29-05-UP/I-1/76-2018 od 21. studenog 2018. godine
odbijen predmetni zahtjev za produženjem privremenog boravka u svrhu spajanja
obitelji, kao i da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje Policijske uprave
splitsko-dalmatinske od 21. studenog 2018. godine izjavio žalbu, koja žalba je
odbijena pobijanim rješenjem tuženika UP/II-217-2/18-06/169, UR:BR: 317-18-2 od

22. veljače 2019.

10. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine 130/18,
74/2013, 69/2017, 46/2018) propisano je da se privremeni boravak odobrava
strancu koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: spajanja
obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, znanstvenog istraživanja,
humanitarnog razloga, rada i rada raspoređenog radnika.

11. Člankom 54. Zakona o strancima propisano je da će se strancu odobriti
privremeni boravak ako: dokaže svrhu privremenog boravka, ima valjanu putnu
ispravu, ima sredstva za uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, nema zabranu
ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i ako ne predstavlja opasnost za javni
poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

12. Odredbom članka 55. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima propisano je da
se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti strancu koji ispunjava
uvjete iz članka 54. tog Zakona i koji je član uže obitelji stranca koji ima odobren
stalni boravak.

- 4 - Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

13. Člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da su članovi uže
obitelji u smislu toga Zakona: 1. bračni drugovi, 2. osobe koje su u izvanbračnoj
zajednici, 3. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, njihova
maloljetna posvojena djeca te maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala
vlastitu obitelj i 4. roditelji i posvojitelji maloljetne djece. Člankom 111. st.1. Zakona o
strancima popisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće
zemlje nezakonito boravi u RH ili da mu prestaje zakoniti boravak u RH, da je dužan
napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u
EGP.

14. Člankom 105. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu
treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje Ministarstva kojim
mu prestaje zakoniti boravak, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, a o
dragovoljnom odlasku iz članka 103. st.2. Zakona će se odlučiti rješenjem o
protjerivanju ili rješenjem Ministarstva kojim državljaninu treće zemlje prestaje
zakoniti boravak.

15. Člankom 103. st. 1. Zakona o strancima propisano je da će državljaninu treće
zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem državnog
tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

16. Člankom 103. st.2. Zakona propisano je da će se rješenjem iz stavka 1 tog
članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u RH ili da mu prestaje
zakoniti boravak u RH, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP, zaprijetiti
prisilnim udaljenjem ukoliko ne napusti EGP, te je dužan prijaviti se na graničnom
prijelazu prilikom napuštanja RH. Stavkom 3. tog članka propisano je da će se
prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz čl. 101. Zakona
uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može
učiniti a koje ne može biti kraće od 7 niti dulje od 30 dana.

17. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći
računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija žalbu tužitelja, pri tom
se pozvao na pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje
koje je dano i uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

18. Osporena odluka donesena je pozivom na odredbu čl. 54. st.1. točke 6.
Zakona o strancima s obrazloženjem da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak
pred Općinskim sudom u Splitu- potvrđena optužnica Kov-…, a radi počinjenja
kaznenog djela iz čl. 236. st.1. kaznenog zakona (kazneno djelo prijevare), te
kazneni postupka K-.. radi počinjenja djela iz čl. 326.st.1 Kaznenog zakona
(protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici
Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma). Nadalje u obrazloženju se
navodi da je Sigurnosno obavještajna agencija dostavila klasificiran dokument od

24. rujna 2018. godine iz kojeg proizlazi da postoje zapreke za odobrenje
privremenog boravka.

19. U odnosu na navedeni klasificirani dokument Sigurnosno obavještajne službe,
valja reći kako je ovaj sud izvanraspravno izvršio uvid u klasificirane podatke
Sigurnosno-obavještajne agencije, budući da su upravna tijela donijela svoja rješenja
bez da su iskoristila postupovne mehanizme kojima bi se upoznalo sa razlozima
negativnog mišljenja od strane SOA-e. O izvršenom uvidu u klasificirane podatke
SOA-e sastavljena je i službena bilješka (list 89. spisa), kojom prilikom je utvrđeno
kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao
opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Klasificirani podaci Sigurnosno-
obavještajne agencije pod oznakom tajnosti „Povjerljivo“, koji su pregledani od strane
uređujuće sutkinje, tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno

- 5 - Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što stoga što uvid u klasificirane podatke
mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja
s klasificiranim podacima.

20. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje te prethodno citirane zakonske
odredbe, upravna tijela su, po ocjeni ovog suda, osnovano utvrdila postojanje
sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju. Naime, nedvojbeno je da je SOA svojim
mišljenjem od 18. rujna 2018. dala negativno mišljenje, odnosno utvrdila postojanje
sigurnosnih zapreka na strani tužitelja, a da je tijekom ovog spora raspravna sutkinja
izvršila uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije (na temelju
kojih je doneseno osporavano rješenje) te je utvrđeno kako u istima postoje
opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu
sigurnost i javni poredak.

21. No, neovisno o ovom razlogu za odbijanje produžavanja privremenog boravka,
te za protjerivanje tužitelja valja reći kako se tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo u
svojim rješenjima, uz okolnost postojanja sigurnosne zapreke, pozivaju i na činjenicu
da su protiv tužitelja pokrenuti kazneni postupci, odnosno da je potvrđena optužnica
za djela iz čl. 236. i 326. Kaznenog zakona.

22. Obzirom na tu okolnost, posebice obzirom na prirodu djela koje se tužitelju
stavlja na teret (čl. 326.st.1. Kaznenog zakona), to i ovaj sud drži kako je
prvostupanjsko tijelo pravilno pozivom na odredbu čl. 56. st.1. toč. 6. odbilo zahtjev
tužitelja za produženjem privremenog boravka, odnosno da je pravilno postupio
tuženik kada je odbio žalbu tužitelja.

23. Što se pak tiče povrede jamstva štovanja obiteljskog života valja reći da iz
podataka spisa proizlazi da je tužitelj oženjen za hrvatsku državljanku te da ima
dvoje malodobne djece koja su također hrvatski državljani i koja žive u M..
Svakako da protjerivanje tužitelja utječe i na interese i dobrobit njegove djece.
Međutim, svaka država je ovlaštena, u smislu međunarodnog prava i njezinih
ugovornih obveza, kontrolirati ulazak i boravak stranaca na njezinom teritoriju, a
koje stajalište je potvrđeno i u praksi Europskog suda za ljudska prava (između
ostalog i u predmetu Unuane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 80343/17, od 24.
studenoga 2020., vezano za poštivanje prava na obiteljski život iz čl. 8.
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Naime, ne postoji
apsolutno pravo bilo koje kategorije stranaca na to da ne budu protjerani, a
države uživaju određenu slobodu procjene u pogledu postojanja nužnosti u
demokratskom društvu i razmjernosti takvih mjera legitimnom cilju. Pri tome se
moraju ispitati sve činjenice, primijeniti relevantni standardi ljudskih prava i
uravnotežiti osobni interesi pojedinca i opći javni interes. Odluke država, ako
predstavljaju miješanje u prava iz čl. 8. st. 1. Konvencije, moraju biti u skladu sa
zakonom i nužne u demokratskom društvu, tj. opravdane postojanjem
prevladavajuće društvene potrebe i, naročito, razmjerne legitimnom cilju koji se
nastoji ostvariti.

24. Imajući na umu sve navedeno, a kada se uzme u obzir sadržaj klasificiranih
podataka SOA-e u koju je sud izvršio uvid, ali i činjenicu pokrenutih kaznenih
postupaka za djela iz čl. 236 i 326. kaznenog zakona, sud ocjenjuje da na strani
tužitelja postoji stvarna, trenutačna i dovoljno ozbiljna prijetnja za javni poredak i
nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, dakle prijetnja temeljnom interesu društva
RH, a ta činjenica opravdava ograničenje prava tužitelja u smislu štovanja obiteljskog
života. Stoga, po ocjeni ovog suda, rješenje tuženika kao ni prvostupanjsko rješenje
nije nerazmjerno, jer se osnovano može smatrati prikladnim i nužnim u
demokratskom društvu radi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti.

- 6 - Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

25. Obzirom na navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i
odlučeno kao u točki I. izreke.

26. O troškovima ovog spora, sud će odlučiti posebnim rješenjem.

U Splitu 21. prosinca 2022.

S u t k i nj a

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj
odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku
od 15 dana od dana dostave ove presude, u 4 primjerka. Žalba odgađa izvršenje
pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja P. T., odvjetniku u M., J. …

2. tuženiku I. povjerenstvo za žalbe, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. u spis.