- 1 -              Rev 3367/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3367/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica T. V. Đ., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & Partneri u Z., protiv tuženika A. M. Z. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-788/2018-2 od 28. veljače 2019., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3050/18-22 od 10. srpnja 2018., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022., 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-788/2018-2 od 28. veljače 2019. kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-788/2018-2 od 28. veljače 2019. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na posao, na vodeće radno mjesto voditelja službe istraživanja i administracije (back office), odnosno na iste poslove i pod istim uvjetima pod kojima je radio kod tuženika, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

 

2. Prvostupanjskim rješenjem tužba je odbačena u dijelu zahtjeva za utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika od 27. listopada 216. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, odnosno u dijelu zahtjeva za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (stavak I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (stavak II. izreke).

 

3. Drugostupanjskom odlukom (presudom i rješenjem) odbijena je žalba tužitelja te su potvrđeni presuda i rješenje suda prvog stupnja (stavak I. izreke). Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu (stavak II. izreke).

 

4. Iako tužitelj u reviziji navodi kako istu podnosi protiv drugostupanjske presude, iz sadržaja revizije proizlazi kako tužitelj revizijom iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i  89/14 - dalje: ZPP) pobija i presudu i rješenje drugostupanjskog suda, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je obje nižestupanjske odluke ukinuti, a podredno ukinuti samo presudu i rješenje drugostupanjskog suda te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

7. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, ovaj je sud pobijanu odluku ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati. Suprotno revizijskim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane odluke navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, jer su sudovi sadržaj Pravilnika o radu tuženika u dijelu kojim je uređen postupak dostave otkaza i odluka kojima se odlučuje o pravima i obvezama iz ranog odnosa ili u svezi s radnim odnosom cijenili u skladu sa smislom odredbi Zakona o radu kojima je propisan oblik, obrazloženje i dostava otkaza, ali i u skladu sa shvaćanjem koje je u pogledu rokova za zaštitu povrijeđenog prava u situaciji kada radnik odbija primiti odluku o otkazu izrazio Europski sud za ljudska prava u predmetu Grizelj protiv Hrvatske (Odluka od 12. lipnja 2018., Zahtjev broj 50564/14).

 

8.1. Čak i da je drugostupanjski sud, nakon što je jednom ukinuo prvostupanjsku presudu i pritom dao određene upute prvostupanjskom sudu za postupanje u ponovljenom postupku, donoseći pobijanu odluku odstupio od svog ranijeg shvaćanja, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, ukoliko je sud dao razloge za svoju odluku. U konkretnom slučaju sud je za odluku o računanju roka za zahtijevanje sudske zaštite povrijeđenog prava od dana kada je tužitelj saznao za odluku o otkazu ugovora o radu dao jasne razloge, oslanjajući se i na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava da zaposlenicima nije dopušteno odabrati između dvije mogućnosti za početak roka iz članka 133. ZR. 

 

9. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje na posao.

 

10. Polazeći od toga:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja službe istraživanja i administracije (back office), na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2004. i njegovih dodataka,

- da je tužitelju ugovor o radu otkazan Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu od 27. listopada 2016.,

- da je istog dana održan sastanak s tužiteljem na kojem mu je priopćeno što mu se stavlja na teret, odnosno da je tužitelj tada upoznat sa sadržajem odluke o otkazu ugovora o radu,

- da mu je tuženik na kraju sastanka pokušao uručiti Odluku o otkazu, koju je tužitelj odbio primiti,

- da ne postoje posebne okolnosti kojima bi se opravdavalo odbijanje primitka odluke o otkazu ugovora o radu, ni one zbog kojih se tužitelj ne bi mogao smatrati odgovornim,

- da je tužitelju Odluka o otkazu ugovora o radu poslana i poštom, te da mu je ista uručena 31. listopada 2016.,

- da je tužitelj Zahtjev za zaštitu prava podnio poštom preporučeno 15. studenoga  2016., na koji mu tuženik nije odgovorio, dok je tužbu podnio 19. prosinca 2016.,

nižestupanjski sudovi zaključuju da se u ovom slučaju, kada radnik odbije primiti odluku o otkazu nakon što je saznao za njezin sadržaj, danom dostave odluke o otkazu smatra dan odbijanja njezinog primitka, pa kako je tužitelj odluku o otkazu odbio primiti nakon sastanka održanog 27. listopada 2016., tužitelj je podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava 15. studenoga 2016., odnosno podnošenjem tužbe 19. prosinca 2016., propustio rokove iz članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Slijedom navedenoga, tužba tužitelja u dijelu zahtjeva za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu odbačena je kao nepravovremena, a posljedično tome odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na posao kod tuženika.

 

11. Revizijski navodi se u bitnome svode na tvrdnju da je člankom 118. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik), kojom je uređen postupak dostave odluka o otkazu ugovora o radu, propisano da se presumpcija o urednoj dostavi odnosi isključivo na onaj slučaj kada radnik ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije primitak otkaza dostavljenog poštom preporučeno, a ne i na slučaj kada radnik odbije primitak odluke o otkazu na radnom mjestu. Kako Pravilnik za odbijanje primitka otkaza na radnom mjestu ne propisuje posljedice, nego implicira da se u tom slučaju dostava obavlja na kućnu adresu, to je bio razlog zbog kojeg je tuženik tužitelju odluku o otkazu, nakon što je tužitelj istu odbio primiti na radnom mjestu,  poslao poštom na adresu stanovanja. Ukoliko se ima smatrati da je odluka o otkazu tužitelju dostavljena danom odbijanja njezinog primitka na radnom mjestu, opravdano se postavlja pitanje zašto je tuženik nakon toga tu odluku tužitelju poslao poštom.

 

11.1. Tužitelj u reviziji dodatno ukazuje na to je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje odstupa od shvaćanja koje je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u predmetu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu drugog radnika zaposlenog kod tuženika (T. V.), zauzeo Županijski sud u Rijeci, kada nije prihvatio prigovor tuženika (poslodavca) o prekluziji prava na sudsku zaštitu povrijeđenog prava, odnosno kada nije prihvatio njegovu tvrdnju da je taj rok počeo teći 27. listopada 2016., odbijanjem primitka odluke o otkazu.

 

12. Prema odredbi članka 132. ZR na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o dostavi iz Zakona o parničnom postupku, ako postupak dostave nije uređen Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

 

13. Odredbom članka 118. Pravilnika propisan je postupak dostave otkaza radniku,  pa je tako propisana mogućnost da se dostava obavlja na radnom mjestu uz potpis radnika i oznaku datuma primitka ili poštom preporučeno uz povratnicu na adresu stanovanja.

 

14. Iako je u pravu revident kada navodi da je Pravilnikom propisana posljedica odbijanja primitka preporučene pošiljke, odnosno presumpcija uredno obavljene dostave onog dana kada je radnik (ili odrasli član njegovog domaćinstva) odbio primiti preporučeno pismo, ovaj sud prihvaća shvaćanje nižestupanjskih sudova da je u okolnostima konkretnog slučaja, kada je dostava vršena dva puta,  ipak mjerodavna ona dostava koja je prva uredno obavljena.

 

15. Naime, smisao odredbe članka 120. ZR, koja propisuje obvezatan oblik i sadržaj odluke o otkazu, je pružiti radniku stvarnu i učinkovitu priliku da se pripremi za osporavanje otkaza ugovora o radu, jer bi radnik bio doveden u neravnopravan položaj prema poslodavcu kada bi odluku o otkazu morao pobijati bez prethodnog znanja o razlozima otkaza.

 

16. U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da je tuženik još 27. listopada 2016. tužitelju pokušao uručiti odluku o otkazu, kada ga je na zajedničkom sastanku upoznao s razlozima zbog kojih mu se izvanredno otkazuje ugovor o radu, nakon čega je tužitelj, bez posebnog razloga, odluku o otkazu odbio primiti.

 

17.  Ovaj sud prihvaća shvaćanje nižestupanjskih sudova da se takvim postupanjem tužitelj sam doveo u situaciju u kojoj bi se njegova tužba mogla proglasiti nepravovremenom, pa je samim time i odgovoran za posljedice koje su nastupile računanjem roka iz članka 133. ZR na način na koji su ga računali nižestupanjski sudovi (od dana saznanja za povredu prava), neovisno o tome što je tuženik nakon toga odluku o otkazu poslao tužitelju i putem pošte.

 

 

18. Naime, i Europski je sud za ljudska prava u predmetu Grizelj protiv Hrvatske, zahtjev br. 50564/14, razmatrajući okolnosti činjenično i pravno podudarnog predmeta, prihvatio način na koji su sudovi u tom predmetu tužbu ocijenili nepravovremenom, računajući rok za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od dana saznanja radnika za tu povredu, odnosno od dana kada je radnik bez opravdanog razloga odbio primiti odluku o otkazu ugovora o radu. Pritom i Europski sud za ljudska prava prihvaća shvaćanje da zaposlenicima nije dopušteno odabrati između dvije mogućnosti za početak roka (dan dostave ili dan saznanja).

 

19. Slijedom navedenoga, neovisno o tome što je tuženik, nakon što je tužitelj 27. listopada 2016.  odbio primiti odluku o otkazu, tu odluku tužitelju poslao i poštom, tužitelju je rok iz članka 133. ZR počeo teći od 27. listopada 2016., kada je tužitelj upoznat s postojanjem i sadržajem (razlozima) odluke o otkazu ugovora o radu, pa kako je on zahtjev za zaštitu prava podnio 15. studenoga 2016., a tužbu u ovom predmetu 19. prosinca 2016., pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada je tužba tužitelja, pozivom na odredbu članka 133. stavak 1. i 2. ZR, odbačena kao nepravovremena.

 

20. Navodi revizije o danu prestanka radnog odnosa kod tuženika prema ispisu iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nisu uzeti u razmatranje, jer ta činjenica, odnosno dokaz, kao novi (članak 352. stavak 1. ZPP) nisu uzeti u razmatranje u žalbenom postupku, pa samim time isti ne mogu biti niti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka.

 

21. Nadalje, potpuno je neosnovano pozivanje tužitelja na navodno shvaćanje koje je Županijski sud u Rijeci zauzeo u odnosu na prigovor prekluzije koji je u identičnoj situaciji tuženik istaknuo u parnici radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu T. V., budući da iz obrazloženja te odluke (rješenje broj Gž R-558/2017-2 od 16. svibnja 2018.) proizlazi da među strankama u tom postupku u žalbenom stupnju postupka nije bilo sporno da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava i tužbu podnio pravovremeno u smislu odredbi članka 133. stavak 1. i 2. ZR. Slijedom navedenoga, sud u tom predmetu nije izrazio nikakvo shvaćanje u pogledu ispunjenja postupovnih pretpostavki za podnošenje tužbe, pa je pozivanje tužitelja na tu odluku, u svjetlu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potpuno promašeno, neovisno o tome što je i tom radniku tuženika odluka o otkazu dostavljena na identičan način kao tužitelju.

 

21.1. Zbog navedenoga, na temelju odredbe članka 400. stavak 3. ZPP u vezi s odredbom članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, kada je revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o odbačaju tužbe odbijena.

 

22. S obzirom na to da tužba tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa (utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu) nije pravovremena, pa da je i dalje na snazi odluka o otkazu ugovora o radu, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu, kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika, pa je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude, kojom je odbijena revizija tužitelja i protiv presude suda drugog stupnja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.