Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1218/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić
članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAGER BAŠIĆ d.o.o., OIB 49617677906,
Zagreb, I. B. Mažuranić 8, kojeg zastupaju punomoćnici Antonio Volarević, odvjetnik
u Zagrebu, Palmotićeva 4 i Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica
13, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Zagrebački holding d.o.o. OIB
85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Robni terminali,
Jankomir 25, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu,
Reljkovićeva 6, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa
Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja
uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji umješača na strani tužitelja protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5680/2021-3
od 27. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-383/2020-19 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca
2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaćaju se revizija tužitelja i revizija umješača na strani tužitelja i ukida se
presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5680/2021-3
od 27. siječnja 2022. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljan upis prava vlasništva tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju izvršen rješenjem Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u
Karlovcu posl.br. Z-1723/2006/1335 od 06.12.2006. na nekretnine upisane u zk.ul.
1335 k.o. Karlovac I i to:
-zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m2 i
-zk.č.br. 9/3, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m2.
II. Utvrđuje se da je Lager Bašić d.o.o. temeljem Ugovora o kupoprodaji od
11.04.2002. zaključenim sa prodavateljem Robni terminali Zagreb d.o.o. stekao
pravni osnov radi stjecanja prava vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. 1335 k.o.
Karlovac I i to:
-zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m2 i
-zk.č.br. 9/3, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m2, što je tuženik
dužan priznati i trpjeti upis brisanja svog prava vlasništva upisanog u zemljišnim
knjigama Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Z-
1723/2006/1335 od 12.06.2006. na nekretnine upisane u zk.ul. 1335, k.o. Karlovac I i
to: zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m2 i zk.č.br. 9/3,
Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m2, kao i trpjeti istovremeni upis prava
vlasništva na iste ovdje opisane nekretnine na ime tužitelja Lager Bašić d.o.o. u
cijelosti.“.
U točki II. izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužitelju i umješaču
solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.000,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 -
dalje: ZPP) dopuštene rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2431/22 od 7. lipnja
2022. zbog pitanja koje glasi:
„Da li u situaciji kada za vrijeme važenja Zakona o udruženom radu (Službeni
list SFRJ br. 53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989 i 60/1989,
Narodne novine br. 53/1991) određena nekretnina postane društveno sredstvo
određene pravne osobe bez pravnog osnova (čije se vraćanje može zahtijevati u
roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina – čl.
268. st. 1. Zakona o udruženom radu), stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini
(pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno pravo vlasništva) treba
prosuđivati temeljem odredaba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000,
114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i
152/2014) ili prema odredbi čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu?“,
podnijeli su tužitelji i umješač na strani tužitelja.
4. Tužitelj je u podnesku od 4. studenog 2022. izjavio da je suglasan s revizijom
umješača.
5. Na revizije nije odgovoreno.
6. Revizije su osnovane.
7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:
- da je predmet spora zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pravno nevaljan upisa prava
vlasništva tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, sada tuženika, na nekretninama
upisanim u zk.ul. 1335 k.o. Karlovac I, i to zk.č.br. 9/2 i zk.č.br. 9/3, odnosno, da se
utvrdi da je tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji stekao pravnu osnovu za
stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina te da se naloži brisanje prava
vlasništva tuženika na navedenim nekretninama i upis tužitelja,
- da su temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2002. Robni
terminali d.o.o. (pravni prednik umješača) kao prodavatelj prodali tužitelju Lager
Bašić d.o.o. kao kupcu između ostalih i nekretnine koje su predmet spora i to zk.č.br.
9/2 i zk.č.br. 9/3, sve k.o. Karlovac I,
- da među strankama nije sporno da društvo „Ilovac“ predmetne nekretnine oznake
zk.č.br. 9/2 i zk.č.br. 9/3, sve k.o. Karlovac I, prilikom pretvorbe nije unijelo u temeljni
kapital svoga društva,
- da je iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudskog registra od 7. ožujka 2007.
razvidno da je Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Robni terminali pravni slijednik
Investkomerca, Zagreb, Ilica 1, a koje pravno sljedništvo se proteže još od 1965.
kada je upisano Poduzeće za poslovne objekte, Zagreb, Boškovićeva 7a, zatim je
1967. upisana promjena tvrtke Investkomerc, poduzeće za trgovinu na veliko i malo,
zatim su 1977. upisani Robni terminali, radna organizacija za pretovar, smještaj i
čuvanje robe sa potpunom odgovornosti. 1989. upisano je organiziranje društvenog
poduzeća pod tvrtkom Robni terminali „Žitnjak“ te da je u konačnici razvidno da je
2007. upisano brisanje subjekta Robni terminali Zagreb d.o.o. zbog pripajanja
trgovačkom društvu Komunalno gospodarstvo d.o.o., a od 22. veljače 2007. isti glasi
Zagrebački holding d.o.o. za javni prijevoz, opskrbu vodom, održavanje čistoće,
putnička agencija, šport, upravljanje objektima i poslovanje nekretninama,
- da je iz odluke skupštine Grada Zagreba o organiziranju javnog poduzeća Robni
terminali „Jankomir“, Klasa: 363-02/90-01/281, Urbroj: 251-11-02-90-8 od 23.
listopada 1990. utvrđeno da je pod čl. 6. navedeno da se imovina javnog poduzeća
sastoji od stvari, prava i novca postojećeg poduzeća Robni terminali „Jankomir“
organiziranog kao javno poduzeće, sa stanjem na dan 31. listopada 1990. te da je
navedena odluka donesena na temelju odredbe čl. 196.b Zakona o poduzećima
(Službeni list SFRJ, broj 77/88, 40/89 i 46/90),
- da iz posjedovnog lista 1635 Ureda za katastarsko-geodetske poslove Karlovac,
Klasa: 9357/98-1/1, Urbroj: 2133-05-96-1-98-145 od 21. svibnja 1998. proizlazi da je
na parcelama 9/2 Pokupje pogon II, kanal, površine 1811 m2 i 9/3 Pokupje pogon II,
kanal površine 1 ha, 14a i 56 m2 od 1976. kao korisnik bilo upisano poduzeće
Investkomerc, Zagreb, Boškovićeva 7/a, dakle pravni prednik umješača Zagrebačkog
holdinga d.o.o.,
- da iz Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Karlovac od
17. kolovoza 2004. proizlazi da su k.č.br. 9/2 i 9/3 k.o. Karlovac I nastale 1972.
parcelacijom k.č.br. 9, koja je upisana u posjedovni list broj 1121 posjednika:
Tvornica glinenog crijepa i opeke „Ilovac“ Karlovac, a sve temeljem prijavnog lista,
rješenja Općinskog sekretarijata za upravne poslove broj UP/I-02/14-1989/2-71 te
rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2036/76,
odnosno, da se 1977. temeljem diobne osnove od 4. lipnja 1971. i rješenja
Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2035/76, k.č.br. 9/2 i 9/3
k.o. Karlovac I, otpisuju iz posjedovnog lista 1121 sa dotadašnjeg posjednika
Tvornice glinenog crijepa i opeke „Ilovac“ Karlovac i upisuju u posjedovni list broj
1635 na posjednika Investkomerc, Zagreb, Boškovićeva 7a, dakle pravnog prednika
umješača Zagrebački holding d.o.o.,
- da iz Rješenja Z-2035/76 od 20. srpnja 1976. proizlazi da se na temelju diobne
osnove i dvije kopije katastarskog plana Općinskog zavoda za katastar i geodetske
poslove Općine Karlovac od 4. lipnja 1971. dozvoljava cijepanje i ispravak površina
na nekretninama te su među ostalim navedene i nekretnine društvenog vlasništva na
korištenju „Ilovac“ tvornice glinenog crijepa i opeke Karlovac upisanim u zk.ul. 26 k.o.
Karlovac I, cijepanje k.č.br. 9 u nove k.č.br. 9/1, 9/2 i k.č.br. 9/3,
- da iz rješenja Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove, UP/I-02/14-
1989/2-71 od 30. kolovoza 1971. ne proizlazi da su nekretnine k.č.br. 9/2 i 9/3 k.o.
Karlovac I eksproprirane u korist Inveskomerca, odnosno, da iz rješenja
Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2035/76 i Z-2036/76 ne
proizlazi da su predmetne čestice bile eksproprirane u korist Inveskomerca (kao
društveno vlasništvo s pravom korištenja Investkomerca),
- da iz dokumentacije (diobna osnova od 4. lipnja 1971. omeđašenja skladišta
Investkomerc u Karlovcu i tehničkog izvještaja o iskolčenju od 11. lipnja 1975.)
proizlazi da se prednik tužitelja nalazi u pojedu predmetnih nekretnina od 1971.
godine, odnosno da iz je Investkomerc koristio sporne nekretnine najkasnije od 1976.
8. Među strankama je sporno tko je imao pravo raspolagati spornim nekretninama te
je li tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11. travnja 2002. stekao valjan
pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama ili je Hrvatski fond za
privatizaciju imao pravo uknjižiti se kao vlasnik tih nekretnina.
9. Sudovi smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan u bitnom jer:
- da nije dokazano da je prodavatelj Robni terminali Zagreb d.o.o., kao pravni sljednik Investkomerca, bio vlasnik nekretnina oznake k.č.br. 9/2 i 9/3, k.o. Karlovac I,
- da činjenica upisa Investkomerca kao korisnika u posjedovnom listu, odnosno sama
činjenica upisa posjeda u katastru, Robnim terminalima Zagreb d.o.o. kao pravnom
sljedniku Investkomerca ne daje aktivnu legitimaciju za sklapanje Ugovora o
kupoprodaji od 11. travnja 2002. s tužiteljem,
- da tužitelj u odnosu na nekretnine oznake k.č.br. 9/2 i 9/3, k.o. Karlovac I nije
dokazao da je ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću
temeljem odredbi čl. 159. Zakona o vlasništva i drugim stvarnim pravima jer tužitelj
nije kvalificirani posjednik, odnosno jer tužitelj nema pravni temelj posjedovanja s
obzirom da navedene čestice nisu bile predmet eksproprijacije za korist
Investkomerca, dakle pravnog prednika tužitelja,
- da tužitelj nije dokazao da je preko svojih pravnih prednika bio u poštenom posjedu
preko 40 godina, odnosno, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na strani tužitelja za stjecanje
vlasništva dosjelošću protekom četrdesetogodišnjeg roka dosjedanja jer iz iskaza
svjedoka proizlazi da je Investkomerc (prednik tužitelja) kao posjednik koristio
predmetne nekretnine od 1976., dok je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena
2. prosinca 2009.,
- da iz dokumentacije (diobna osnova od 4. lipnja 1971. omeđašenja skladišta
Investkomerc u Karlovcu i tehničkog izvještaja o iskolčenju od 11. lipnja 1975.)
proizlazi da se prednik tužitelja nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od 1971.
godine, međutim ni u tom slučaju nije ispunjeno vrijeme potrebno za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima.
10. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od
stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim
prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. U
stavku 2. istog članka propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i
prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema
pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i
njihovih pravnih učinaka, dok je u stavku 3. istog članka propisano da rokovi koji su
za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći
prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2.
ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi
počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
11. Prijeporno je, a zbog toga je i dopušteno izjavljivanje revizije u ovoj pravnoj stvari,
prosuđuje li se stjecanje prava koja izviru iz bivšeg društvenog vlasništva primjenom
odredbe čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ broj 53/1976,
57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989, 40/1989, 60/1989 - „Narodne novine“,
broj 53/1991) kojom je propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo
bez pravnog osnova, njeno vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od
dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina.
12. O tome je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u više svojih odluka pa je tako u odluci Rev-x-196/2016 od 19. travnja 2017. zauzeo je pravno shvaćanje:
„Naime, odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu – dalje ZUR) bilo je propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravne osnove, da
se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a
najkasnije u roku od 10 godina….Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je
društveno poduzeće S.H. u trenutku pretvorbe bilo nositelj prava upravljanja,
korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama…...Naime, kada su aktom o
osnivanju njegovog prednika predmetne nekretnine unesene u njegova osnovna
sredstva, onda je na njega i preneseno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja
tim nekretninama. Osnovno sredstvo je bilo društveno sredstvo na kojima su
organizacije udruženog rada imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja (čl.
228. st. 1. ZUR-a i čl. 230. ZUR-a). Stoga je prednik tužitelja najkasnije za vrijeme
važenja ZUR-a stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim
nekretninama.“
13. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odlukama poslovni broj Rev-x-
1131/2017 od 16. travnja 2019. i Rev-1993/2018 od 19. studenoga 2019. zauzeo je
pravno shvaćanje:
„Suprotno navedenom, ovaj sud je u svojoj odluci Rev x-196/16 od
19.04.2017. izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju
nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari, i to shvaćanje da se i bez formalne
odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da
postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća. Tako se
treba uzeti u obzir i odredba čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu kojom je bilo
propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u
doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od 5
godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina. Nižestupanjski
sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu uopće utvrđivali relevantne činjenice
obzirom na takvu odredbu ZUR-a. Također u smislu odredbe čl. 362. ZVDSP-a
postoje predmnijeve o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu, ali se može
dokazivati suprotno pa onaj tko uspije dokazati da upisani nositelj prava upravljanja,
korištenja i raspolaganja određene nekretnine u biti nema to pravo ima se smatrati
nositeljem prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Stoga ovaj sud zauzima
pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje,
korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog
tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće
u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja
takve imovine (u ovom slučaju nekretnina). Stoga su nižestupanjski sudovi imali
pogrešan pravni pristup prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari jer nisu
uzimali u obzir navedeno pravno shvaćanje, a na taj način nisu niti smatrali
relevantnim činjenice koje su odlučene za zaključak o postojanju pretpostavki da je
tužitelj eventualno u materijalnopravnom smislu bio nositelj prava upravljanja,
korištenja i raspolaganja bez obzira što takvo pravo nije bilo upisano na prednika
tužitelja u času pretvorbe društvenog vlasništva.“.
14. Dakle, u ovom ili drugim sporovima iste vrste bitno je prije svega utvrditi je li
prednik tužitelja prije nego je raspolagao predmetnim nekretninama u korist tužitelja
stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnih nekretnina sukladno
Zakonu o udruženom radu (Službeni list SFRJ, broj 53/76), odnosno pravo vlasništva
predmetnih nekretnina sukladno Zakonu o poduzećima (Službeni list SFRJ, broj
77/88, 40/89, 46/90 i 61/90), te pravo vlasništva sukladno odredbi čl. 359. do čl. 365.
u svezi čl. 390. i čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle, bitno
je utvrditi je li prednik tužitelja (u ovoj parnici umješač) kao nositelj prava upravljanja,
korištenja i raspolaganja, odnosno vlasnik predmetnih čestica temeljem zakona bio
legitimiran za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2002. s
tužiteljem.
15. Imajući u vidu već citirana pravna shvaćanja u odlukama ovog suda (točke 12. i 13. obrazloženja) odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje glasi:
Kada za vrijeme važenja Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ, broj
53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989 i 60/1989 - „Narodne novine“,
broj 53/1991) određena nekretnina postane društveno sredstvo određene pravne
osobe bez pravnog osnova (čije se vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina
počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina - čl. 268. st. 1. Zakona o
udruženom radu), stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini (pravo upravljanja,
korištenja i raspolaganja, odnosno pravo vlasništva) treba prema odredbi čl. 268. st.
1. Zakona o udruženom radu važećeg u vrijeme kada je došlo do prelaska prava
upravljanja, korištenja i raspolaganja.
16. Kako sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio jesu li se
ostvarile pretpostavke stjecanja propisane citiranom odredbom ranijeg Zakona o
udruženom radu odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud
Kontrolni broj: 0451c-a2b21-3bd38
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.