- 1 -              Rev 447/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 447/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima OD V. & V., odvjetnicima iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., Podružnica V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G. & G., odvjetnicima iz Z., radi isplate,odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-133/2017-4 od 25. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1277/14-23 od 15. studenog 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-133/2017-4 od 25. rujna 2018. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Z. B. (dalje: tužiteljica) koji glasi:

 

„Tuženik R. A. d.d., Podružnica V., dužan je tužiteljici B. Z. iz V., OIB: ... isplatiti sa deviznog računa broj 038243 broj štednog uloga 318-35-135749 iznos od 35.541,73 CAD sa zakonskom zateznom kamatom od 19. 07. 2014.g. do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5% poena, kao i naknaditi troškove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ (toč. I/ izreke), dok je toč. II/ izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 12.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Tužiteljica podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti temeljem čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. – dalje: ZPP) zbog procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona.

 

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude, podredno ukinuti pobijanu presudu.

 

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže da se revizija odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Tužiteljica u reviziji postavlja  slijedeća pitanja:

 

“1. Da li je sud ovlašten odbiti tužbeni zahtjev zbog preuranjenosti iako Zakon o parničnom postupku ne poznaje taj termin?

2. Da li su novčana sredstva na računu koja su predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ostavinska imovina iza pokojne primateljice uzdržavanja?

3. Da li je ishod ostavinskog postupka iza pokojne primateljice uzdržavanja odlučujuć za odlučivanju o osnovanosti prava davateljice uzdržavanja iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te ukoliko je odgovor na to pitanje potvrdno da li je o istom trebalo odlučiti kao o prethodnom pitanju odnosno sukladno čl. 213. st. 1. ZPP-a?

4. Da li je sud dužan, prilikom odlučivanja o osnovanosti prava davateljice uzdržavanja iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odlučivati o valjanosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao o prethodnom pitanju odnosno sukladno čl. 213. st. 1. ZPP-a?”

 

9. Što se tiče razloga važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja (pitanje pod brojem 2.) tužiteljica se poziva na odluku ovoga suda Rev 1521/10-2 od 24. travnja 2012., dok se u odnosu na procesnopravna pitanja (koja su označena brojevima 1., 3. i 4.) tužiteljica poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-725/2017-2 od 20. rujna 2017., te odluke ovoga suda broj Rev x 1030/12-2 od 1. listopada 2014., Rev 1727/1992-2 od 5. studenog 1992., Rev 1220/1998-2 od 26. travnja 2001. navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u tim odlukama.

 

10. Povodom revizije sporna je osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom novčanih iznosa sa štednog uloga pokojne A. R. koju isplatu tužiteljica potražuje temeljem sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju polazeći da su novčana sredstva koja se nalaze na štednom ulogu primateljice uzdržavanja (pok. A. R.) obuhvaćena imovinom kojom je ista ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagala u korist tužiteljice.

 

11. Polazeći od utvrđenja:

 

- da su ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji su 24. veljače 2004. sklopile pok. A. R. kao primateljica uzdržavanja i tužiteljica kao davateljica uzdržavanja bila obuhvaćena i novčana sredstva po štednom računu pok. A. R.,

- da je štedni račun pok. A. R. otvoren kod tuženika,

- da se štedna knjižica nije nalazila u posjedu tužiteljice, već skrbnice pok. A. R. (J. F.), sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev polazeći od pravnog shvaćanja da kako tužiteljica nije u posjedu štedne knjižice da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke (čl. 1044. Zakona o obveznim odnosima – “Narodne novine” broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZPP/91, a koji se primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – “Narodne novine” 35/05. i 41/08.) za postupanje tuženika u smislu da tužiteljici izvrši isplatu novčanih sredstava koja su se nalazila na štednom računu pok. A. R., jer se izvršena isplata morala upisati u štednu knjižicu, a što tuženik nije mogao učiniti jer tužiteljica nema štednu knjižicu u posjedu.

 

12. Također ocjenjuje da se isplata sa štednog računa pok. A. R. tužiteljici nije mogla izvršiti jer nije okončan ostavinski postupak iza pok. A. R. a nije niti donijeta odluka hoće li se provoditi ostavinska rasprava, već je ostavinski sud rješenjem broj O-546/14 od 14. listopada 2015. uputio zakonske nasljednice ne pokretanje parnice između ostalog radi ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pa da za sada nije razrješeno pitanje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

13. Sud drugog stupnja pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP u bitnom prihvaćajući činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku „za sada preuranjenim“ jer da iza pokojne A. R. još nije proveden ostavinski postupak, budući da su zakonske nasljednice osporila valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te nije utvrđena ostavinska imovina, niti je donijeto rješenje da se ostavinska imovina neće raspravljati, pa da je stoga sud prvog stupnja osnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

14. Opravdano tužiteljica tvrdi da je pravno shvaćanje suda drugog stupnja glede postavljenih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja nepodudarno pravnim shvaćanjima revizijskog suda i različito od prakse drugih drugostupanjskih sudova (odluka navedenih u toč. 9. obrazloženja).

 

15. Prema tome, radi se o materijalnopravnim i procesnopravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

16. Prema iznijetom činjeničnom osnovu tužiteljica od tuženika potražuje isplatu novčanih sredstava sa deviznog računa pok. primateljice uzdržavanja za koja tvrdi da joj pripadaju temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa pok. primateljicom uzdržavanja.

 

17. Povodom revizije pobijana presuda ispitana je samo zbog pitanja koja su ocijenjena važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih je podnesena a u okviru propisa na koje se tužiteljica pozvala kao i odluka koje je kao razloge važnosti navela (čl. 392.a st. 2. ZPP)

 

18. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da su osnovani navodi tužiteljice da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je tužba u ovom predmetu „za sada preuranjena“ nema uporišta u zakonskim odredbama jer za podnošenje tužbe radi isplate novčanih sredstava sa štednog računa pok. primateljice uzdržavanja protiv tuženika niti jednim propisom nije propisan dilatorni rok (kao što je to npr. u situaciji podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske u čl. 186.a ZPP), a ovo pravno shvaćanje iznijeto je i u naprijed citiranim odlukama ovoga suda broj Rev x 1030/12-2, Rev 1727/1992-2, te Županijskog suda u Rijeci broj Gž-725/2017-2.

 

19. Nadalje, osnovani su i navodi tužiteljice da ukoliko sud smatra da je od utjecaja na obvezu tuženika za isplatom novčanog iznosa koji od njega tužiteljica potražuje nužno ocijeniti je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan da je to pravno pitanje trebao u ovoj parnici riješiti kao prethodno pitanje (čl. 12. ZPP), što je ujedno odgovor na treće i četvrto postavljeno pitanje.

 

20. Isto tako su se nižestupanjski sudovi trebali kao o prethodnom pitanju čl. 12. ZPP izjasniti ulaze li novčana sredstva na štednom računu pok. primateljice uzdržavanja u ostavinsku imovinu pokojne ostaviteljice (pod pretpostavkom da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ocijene ništetnim).

 

21. U odnosu na drugo postavljeno pitanje za sada iz sadržaja nižestupanjskih odluka nije jasna ocjena nižestupanjskih sudova predstavljaju li novčana sredstva na štednom računu pok. primateljice uzdržavanja ostavinsku imovine ili ne, jer iako sud prvog stupnja ocjenjuje da bi ta novčana sredstva bila obuhvaćena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, no da tužiteljica ne raspolaže štednom knjižicom u koju se mora upisati isplata sa računa pa da stoga tuženika ne može izvršiti isplatu (čl. 1044. ZOO/91) istodobno pravo tužiteljice na isplatu povezuje sa sporom između zakonskih nasljednica i tužiteljice glede ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim su tužiteljici ta novčana sredstva pripala.

 

22. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba ostale su nepotpuno utvrđene odlučne činjenice  po osnovi zahtjeva tužiteljice za isplatom novčanih sredstava sa računa pokojne primateljice uzdržavanja u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovoga suda pa ne postoje uvjeti za preinaku pobijane presude.

 

23. Stoga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

 

24. O troškovima postupka povodom revizije odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.