- 1 -              III Kr 98/2022-9

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 98/2022-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. N. zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 21. rujna 2021. broj K-11/2021-46 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2022. broj I Kž-350/2021-9, u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. V. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude os. V. N. je zbog počinjenja dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2019., pa nadalje.

 

2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik, putem branitelja I. S., odvjetnika iz R., na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje: ZKP/08) podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2022., broj I Kž-350/2021-9 i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08-22), prvostupanjski je sud primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi da mu je citiranom drugostupanjskom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 povrijeđeno pravo obrane na raspravi i da su u žalbenom postupku počinjene povrede odredaba kaznenog postupka koje su mogle utjecati na presudu, te da mu je drugostupanjskom presudom povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

7. Osuđenik tvrdi da je sjednica drugostupanjskog vijeća na kojoj se odlučivalo o žalbama državnog odvjetnika i njegovoj žalbi održana 26. siječnja 2022. na kojoj je bio nazočan branitelj, dok je njegova nazočnost sjednici, jer se nalazio u istražnom zatvoru u Rijeci, osigurana putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu. Nakon toga, on i branitelj su 9. veljače 2022. zaprimili rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. siječnja 2022., broj II Kž-37/2022 kojim mu se na temelju čl. 484. st. 3. ZKP08 produljuje istražni zatvor zbog pritvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08. Ističe da je u obrazloženju tog rješenja, između ostalog, navedeno da je prihvaćena žalba optuženika i da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna. Protiv te je odluke o produljenju istražnog zatvora 17. veljače 2022. podnio ustavnu tužbu koja je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 2022., broj U-III-1004/2022 odbijena, a o njegovoj tužbi koju je 17. svibnja 2022. protiv citiranog rješenja podnio Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede konvencijskog prava na pošteno suđenje još nije odlučeno. Na temelju izloženog osuđenik zaključuje da se kroz navedene postupke u kojima se ispituje osnovanost odluke o istražnom zatvoru, polazi od činjenice da je prvostupanjska presuda prihvaćanjem njegove žalbe ukinuta i da je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku.

 

7.1. Osuđenik ističe da su unatoč ovakve odluke o istražnom zatvoru, on i branitelj 28. lipnja 2022. zaprimili pisani otpravak drugostupanjske presude broj I Kž-350/2021-9, u čijem se uvodu navodi da je donesena na sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022. i 11. svibnja 2022., kojom su odbijene žalbe državnog odvjetnika i njegova žalba kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena. Smatra da mu je na opisani način, održavanjem sjednice vijeća 11. svibnja 2022. na koju on niti branitelj nisu bili pozvani, iako su u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude pozivom na odredbe čl. 475. ZKP/08 zahtijevali da budu obaviješteni o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati njegovoj žalbi, suspendirano pravo da bude nazočan toj sjednici i da se na sjednici žalbenog vijeća brani sam i uz pomoć branitelja, čime su počinjene povrede prava na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

7.2. Nadalje, osuđenik u zahtjevu ističe (toč. II. a. obrazloženja) i da mu je zbog navedenih okolnosti, budući da su u žalbenom postupku donesene dvije različite drugostupanjske odluke, a što da je neprihvatljivo u modernim demokratskim državama koje imaju uređeni pravosudni sustav utemeljen na vladavini prava i u kojem nije moguće da neovisni i nepristrani sud u žalbenom postupku u istom predmetu postupajući po istoj žalbi donese dvije različite odluke, u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

8. Međutim, suprotno naprijed sažeto izloženim navodima iz zahtjeva osuđenika, drugostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

 

8.1. Naime, u ovom kaznenom predmetu je o podnesenoj žalbi osuđenika i državnog odvjetnika pravomoćno odlučeno pobijanom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-350/2021-9 na način da su te žalbe odbijene kao neosnovane te je potvrđena presuda suda prvog stupnja. Iz zapisnika o održanoj sjednici drugostupanjskog vijeća (list 98-99 spisa predmeta I Kž-350/2021 koji je za potrebe ovog postupka pribavljen od drugostupanjskog suda) proizlazi da je 26. siječnja 2022. s početkom u 9,30 sati održana sjednica drugostupanjskog vijeća kojoj su osim članova sudskog vijeća i zapisničara sudjelovali i osuđenik putem video linka i branitelj I. S., a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika. U zapisniku se navodi da je branitelj osuđenika, s čime se suglasio i osuđenik, izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda žalbe te je posebno i obrazložio zbog čega smatra da je došlo do povrede kaznenog zakona, zbog čega činjenično stanje smatra pogrešno i nepotpuno utvrđenim, te je predložio ukidanje prvostupanjske presude. U zapisniku je, nadalje, konstatirano da je predsjednik vijeća u 9,45 sati objavio da je sjednica vijeća u dijelu u kojem branitelj i optuženik mogu biti nazočni završena, da će odluku koju će vijeće donijeti biti dostavljena putem prvostupanjskog suda, da je branitelj izjavio da nema primjedbi na tijek sjednice te da se sjednica vijeća nastavlja u nejavnom zasjedanju.

 

8.2. Prema tome, iz izloženog proizlazi da su branitelj i osuđenik (on sukladno čl. 475. st. 7. ZKP/08) bili prisutni dijelu sjednice koja u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 započinje izlaganjem žalbe i odgovora na žalbu na način da prisutna stranka na sjednici, u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća, izlaže najvažnije dijelove žalbe, odnosno odgovora na žalbu, a vijeće može od stranaka koje su prisutne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u vezi s žalbenim navodima. Dakle, tzv. javnom dijelu sjednice vijeća osuđenik i branitelj su bili prisutni, izložili su bitan sadržaj žalbe kojom su pobijali prvostupanjsku presudu, tako da je promašen prigovor o povredi prava osuđenika da bude prisutan sjednici drugostupanjsko vijeća na kojoj se odlučivalo o njegovoj žalbi. Nakon ovog dijela sjednice, vijeće je pristupilo donošenju odluke koja se u smislu čl. 164. st. 1. ZKP/08 donosi nakon usmenog vijećanja i glasanja, a koje je nejavno (čl. 166. st. 1. ZKP/08). Vrijeme trajanja te faze donošenja sudske odluke nije ograničeno, a u slučaju da služba za praćenje i proučavanje sudske prakse (koja se određuje od strane predsjednika suda godišnjim rasporedom poslova, na temelju čl. 41. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) putem izvjestitelja nacrt izrađene odluke vraća vijeću, jer je, kao u konkretnom slučaju, u protuslovlju sa sadržajem spisa, (a što proizlazi iz dopisa voditeljice službe evidencije, str. 100.-103. drugostupanjskog spisa), tada se u nejavnom dijelu sjednice nastavi vijećanje i glasovanje te se u uvodu presude uz datum održavanja tzv. javnog dijela sjednice navodi i datum kada je u zasjedanju donesena konačna odluka. Ta se odluka dostavlja strankama i osobama koje protiv nje imaju pravo žalbe i samo tako otpremljena odluka, a ne nacrt odluke, može proizvesti pravne posljedice, steći svojstvo pravomoćnosti i može se izvršavati (čl. 179. st. 1. ZKP/08). Prema tome, pogrešna je tvrdnja osuđenika da je u ovom kaznenom predmetu održana i druga sjednica vijeća o kojoj on i njegov branitelj nisu bili obaviješteni i nisu joj nazočili, jer je održana samo jedna sjednica vijeća (u dva dana) te je o osuđenikovoj žalbi donesena jedna sudska odluka koja je otpremljena i koja obvezuje sud. To što je doneseno rješenje o produljenju istražnog zatvora u čijem je obrazloženju bilo navedeno da je prvostupanjska presuda prihvaćanjem osuđenikove žalbe ukinuta, u kontekstu svega naprijed navedenog nije relevantno.

 

8.3. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji se odnosi na povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 vezano za njegovu nazočnost na sjednici žalbenog vijeća.

 

9. U ostalom dijelu zahtjeva (toč. II.b) osuđenik, iako tvrdi da se radi o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst, 05/14) jer da je obrazloženje drugostupanjske presude paušalno, površno, nekritičko i apsolutno diskrecijsko, u biti nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Naime, osuđenik u točkama 1.-15. tog dijela zahtjeva iznosi činjenične prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, a odnose se na utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu sredstava počinjenja, vrste i lokacije ozljeda koje su zadobili oštećenici, okolnosti u vezi nađenih tragova krvi i na rezultate DKT vještačenja, na iskaze oštećenika, kao i ostale prigovore kojima se pokušava osporiti dinamika događaja na način kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Uz navedene pojedinačne prigovore osuđenik opetovano ističe da ih sud drugog stupnja, iako su bili istaknuti u žalbi, nije analizirao, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

9.2. Međutim, drugostupanjski sud se u obrazloženju presude na opširan način očitovao o svim relevantnim žalbenim prigovorima ukazujući da se njima nije dovela u pitanje dinamika događaja koja je utvrđena po prvostupanjskom sudu i to na temelju iskaza oštećenika koji su potvrđeni materijalnim tragovima i rezultatima medicinskog vještačenja (kojim je isključena teza obrane da su ozljede glave ošt. B. N. mogle nastati padom). Prema tome, kada je teza obrane da su ozljede oštećenika nastale padom, odnosno samoozljeđivanjem, potpuno pravilno ocijenjena nedokazanom i neuvjerljivom, a dokazane su tvrdnje optužbe, drugostupanjski sud se nije niti trebao u obrazloženju presude očitovati o svakom pojedinačnom prigovoru osuđenika kojim se ustrajava u pokušaju dokazivanja takve neuvjerljive obrane. Isto se odnosi i na dokazne prijedloge osuđenika o potrebi provođenja traseološkog vještačenja, dopunskog biološkog vještačenja te rekonstrukcije događaja, o kojima se drugostupanjski sud, protivno navodima iz zahtjeva, u dovoljnoj mjeri očitovao (toč.14.-16.1.).

 

9.3. Dakle, promašen je prigovor osuđenika u ovom dijelu zahtjeva da se radio o arbitrarnoj i neobrazloženoj drugostupanjskoj presudi tako da nema govora da mu je stoga povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Kao što je to već istaknuto u prethodnom dijelu obrazloženja, navedeni prigovori ovog dijela zahtjeva osuđenika su suštinski činjeničnog karaktera o kojima se u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka ne može raspravljati. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnositi samo iz taksativnih osnova propisanih odredbama čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, koje ne obuhvaćaju i osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da zahtjev osuđenika niti u ovom dijelu nije osnovan.

 

10. Osuđenik se u zahtjevu (str. 15., 4. odlomak) u vezi neprovođenja traseološkog vještačenja, dopunskog biološkog vještačenja te rekonstrukcije događaja neosnovano poziva na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Dorkov protiv Rusije (broj 66802/01 od 14. veljače 2008.), Melicb i Beick protiv Češke (broj 3540/04 od 24. srpnja 2008.), Vidal protiv Belgije (od 23. travnja 1995.), Polyakov protiv Rusije (broj 77018/01 od 29. siječnja 2009.) i Topić protiv Hrvatske od 10. listopada 2013. koje u okolnostima ovog konkretnog slučaja nisu primjenjive jer se ne radi o važnim dokaznim prijedlozima koji bi mogli utjecati na ishod suđenja ili na osnaživanje obrane osuđenika.

 

9. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08-22 presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.