REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 963/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate
Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka
Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća,
u pravnoj stvari tužitelja MILLEM-INŽENJERING d.o.o. Gospić, Dr. F. Tuđmana 10,
OIB: 30608889162, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci,
protiv tuženika Grada Gospića, Gospić, Budačka 55, OIB: 22538763965, kojeg
zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o
prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-2533/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-917/2018-27 od 30. ožujka 2020., u
sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2533/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-917/2018-27 od 30. ožujka
2020.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da u ovoj
pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i
dopuštenje revizije.
3. Polazeći od toga da je tužitelj, kao izvođač, sve utužene radove izveo po nalogu
za to ovlaštene osobe tuženika, koja je potvrdila da su svi radovi, osim onih po
računu boj 177/1/1 (na iznos od 69.785,00 kn) obavljeni i obračunati u skladu s
ugovorenim cijenama, nižestupanjski su sudovi, na temelju odredbe članka 590. i
613. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15 – dalje: ZOO), obvezali tuženika (naručitelja) da isplatiti tužitelju (izvođaču
radova) naknadu za rad obavljen prema Ugovoru o povjeravanju komunalnih poslova
za razdoblje 2016. do 2020., odnosno Godišnjem ugovoru za 2017. godinu te prema
Ugovoru o izvođenju radova na projektu zamjene dijela javne rasvjete primjenom
metode energetske učinkovitosti od 2. svibnja 2017.
3.1. Zaključeno je da je Josip Pokrivač, kao osoba koja je kod tuženika bila ovlaštena
za poslove vođenja i kontrole javne rasvjete, vršio kontrolu vrste i količine izvedenih
radova, provjeravao opseg izvedenih radova te u konačnici izvedene radove bez
primjedbi i zaprimio.
4. Imajući u vidu navedena utvrđenja – da je tužitelj djelo izvršio, da ga je tuženik
pregledao i odobrio, čime je nastala obveza tuženika isplatiti naknadu za obavljeni
rad – pitanja tuženika (pod 2. i 3.) kojima polazi od toga da tužitelj svoju obvezu nije
ispunio samo zato što tuženiku nije ispostavio privremene i okončane mjesečne
situacije – račune, nisu važna za odluku u sporu. Naime, sudovi su utvrdili da su
tuženiku uz račune dostavljeni troškovnici u kojima u popisani svi obavljeni radovi s
jediničnim cijenama, na koji način je ovlaštena osoba tuženika vršila kontrolu vrste i
količine izvedenih radova.
4.1. Budući da su sudovi utvrdili da specifikacije računa u svojoj biti predstavljaju
ispravu koja je omogućavala kontrolu izvedenih radova, što je predstavljalo svrhu
koja je između stranaka ugovorena (članak 13. stavak 1. Ugovora o povjeravanju
komunalnih poslova za razdoblje 2016. do 2020. od 20. srpnja 2016.), tuženik u
postavljanju prvog pitanja potpuno neosnovano polazi od toga da su sporne činjenice
iz ugovornog odnosa utvrđivane mimo izričitih odredbi sklopljenog ugovora, slijedom
čega ni to pitanje nije važno za odluku u sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. S tim u vezi niti odluke na koje se tuženik u obrazloženju prva tri pitanja poziva
(prema kojima jasne odredbe ugovora ne treba tumačiti te da ih treba primijeniti
onako kako glase, odnosno prema kojima u dvostrano obveznim ugovorima nijedna
stranka nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna
istodobno ispuniti svoju obvezu) nisu komparabilne s konkretnom činjeničnom i
pravnom situacijom.
5. U odnosu na 4. i 5. pitanje, kojima tuženik problematizira ocjenu izvedenih dokaza,
odnosno odluku suda o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja određenih
odlučnih činjenica, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi ta
pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, a što je prema
odredbi članka 387. stavak 3. ZPP, bio dužan učiniti.
6. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene
pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP i
dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješiti
kao u izreci.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Kontrolni broj: 0e82a-ea299-08d51
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
