1                Poslovni broj: Us I-1158/2022-9

 

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1158/2022-9

 

              

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje Sanje Misirača, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. Š. iz Z., L. P. 13, kojeg zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u K., I. G. K. 3, protiv tuženika Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dodanu vrijednost,  21. prosinca 2022.,

  

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija,  Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/105, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. kolovoza 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/20-01/129, URBROJ: 513-07-04-2001 od 15. prosinca 2020.

 

             

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/20-01/129, URBROJ: 513-07-04-2001 od 15. prosinca 2020., tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 25% u iznosu od 41.478,06 kuna i  kamata zbog nepravovremene uplate u iznosu od 3.194,04 kune.

 

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/21-01/105, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. kolovoza 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da u pogledu navoda kako su poreznim nadzorom utvrđene nepravilnosti glede izdavanja računa, te da tužitelj ne vodi materijalno knjigovodstvo o nabavi i uporabi repromaterijala za obavljanje djelatnosti i da nije sastavio popis robe na zalihi na dan 31. prosinca 2018., tužitelj ističe kako je Poreznoj upravi naknadno dostavio popis naziva: „računi po kojima nabava repromaterijala u 2018.  nije utrošena do 31. prosinca 2018. u kojem da je naveo svaki pojedinačni ulazni račun kojeg je povezao s izlaznim računom po kojem je materijal utrošen, pri čemu da je i dostavio iste ulazne i izlazne račune, da oduvijek pazi na međuovisnost ulaza i izlaza robe, te na svakom ulaznom računu da napiše naziv kupca za kojeg je izvršena nabava, a na svakom izlaznom računu uvijek točno koje su sve fakture, odnosno koji je materijal po tim fakturama bio utrošen po svakom od izdanih izlaznih faktura. Tužitelj ističe kako su u praksi ustaljene situacije u kojima se materijal kupuje, ali se ne može utrošiti niti se sa sigurnošću može znati do kada će se moći utrošiti zbog razloga koje nisu izazvane krivnjom tužitelja, kao npr. COVID, odustanak kupca od ugovorenih radova i slično, da je riječ o materijalu koji se zbog navedenih razloga ne može fakturirati i naplatiti kupcu, i do tada da ne preostaje drugo nego da isti materijal stoji na zalihi. U pogledu navoda poreznog tijela da tužitelj nije sastavio popis robe na zalihi na dan 31. prosinca 2018., tužitelj ističe kako su ti navodi neosnovani budući da je isti na tu okolnost priložio sve fakture po kojima materijal nije utrošio, a budući da tužitelj ne vodi KRM kartice, niti ima program koji bi mogao otpisivati zalihu, da isti svaku fakturu povezuje s utroškom, odnosno s fizički izdanom fakturom ili roba ostaje na zalihi jer nije utrošena, da je tužitelj poreznom tijelu prezentirao svu dokumentaciju koju je posjedovao, međutim porezno tijelo da prezentiranu dokumentaciju nije uzelo kao pravovaljanu. Nadalje, tužitelj ističe kako posluje od 2007. te da je oduvijek uredno ispunjavao sve svoje porezne obveze te smatra da je i u ovom konkretnom slučaju obračun PDV-a napravljen uredno i u skladu sa zakonskim propisima te smatra kako su sva povezivanja nabavljenog materijala s obavljenim isporukama opravdana. Ovakvo postupanje poreznog tijela da dovodi tužitelja u nezavidnu situaciju u kojoj bi u konačnici dovelo do uplate dvostrukog poreza na dodanu vrijednost što je u potpunosti neprihvatljivo, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

 

               5. U ovom sporu provedena je rasprava 19. prosinca 2022. u prisutnosti  opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predlaže da se sasluša tužitelj, a po potrebi da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

             

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje i da se sasluša tužitelj, ocijenivši navedene prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

8. Ovdje valja istaknuti i da je porezni postupak specifični upravni pravni postupak koji se provodi na temelju pravila propisanih OPZ-om uz supsidijarnu primjenu Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP). Kao dokazno sredstvo u upravno-poreznom postupku može se koristiti svako sredstvo koje se smatra odgovarajućim za utvrđivanje određene činjenice (članak 67. OPZ-a, članak 58. ZUP-a). Tako se u poreznom nadzoru kao dokazno sredstvo u pravilu koriste poslovne knjige i evidencije, a podaci koji se unose u poslovne knjige moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama. Sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, činjenice se u poreznom nadzoru utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, koje se moraju uredno voditi, te knjigovodstvenih isprava, koje moraju biti vjerodostojne. Slijedom iznijetog, nedostatak uredne i vjerodostojne dokumentacije se u konkretnom slučaju nije mogao otkloniti drugim dokazima poput saslušanjem stranaka ili svjedoka, odnosno vještačenjem, pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno, kao i prigovor tužitelja da nisu s jednakom pažnjom utvrđivane činjenice koje mu idu u prilog, pri čemu valja imati u vidu i da je sukladno odredbi članku 78. točka 2. OPZ-a teret dokaza onih činjenica koje smanjuju ili ukidaju poreznu obvezu na samom poreznom obvezniku.

 

9. . Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10. . Iz spisa predmeta upravnog spora proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik 19. listopada 2020., na koji je izjavljen prigovor, koje prigovori nisu prihvaćeni, te je 15. prosinca 2020. donijeto ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje.

 

11. Odredbom članka 62. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, dalje: OPZ),, propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.  Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.

 

12. Odredbom članka 65. OPZ-a, propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

 

13. Odredbom članka 66. OPZ-a, propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.).

14. Odredbom članka 92. stavak 1. OPZ-a, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti.

 

15. Odredbom članka 30. stavak 1. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost  („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16, dalje: ZPDV), propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Stavkom 6. je propisano da ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.

 

16. Odredbom članka 35. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17, 128/17), propisano je da se kao poslovni izdaci mogu se priznati samo oni izdaci o kojima postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka. Između izdataka i primitaka mora postojati međuzavisnost, što znači da se učinjeni izdatak treba odraziti na ostvarivanje (povećanje) tekućih ili budućih primitaka. Pri utvrđivanju povezanosti primitaka s izdacima polazi se od normativa (utroška materijala i energije i sl.) vodeći pri tome računa o načinu rada i posebnosti djelatnosti.

 

17. Provedenim nadzorom je utvrđeno da se izdaju i evidentiraju dupli računi rednih brojeva 11, 22, 28, 31, 35, i 46, različitih nadnevka i različitim kupcima, npr: račun rednog broja 22 izdan 30. siječnja 2018. kupcu K., te istog rednog broja 14. veljače 2018. kupcu D. S. p., odnosno da se dupli računi ne izdaju kronološkim redom prema nadnevku nastajanja npr: račun broj 28 izdaje 12. veljače 2018., a račun broj 22 izdaje 14. veljače 2018. T. je utvrđeno da tužitelj ne vodi materijalno knjigovodstvo o nabavi i uporabi repromaterijala za obavljanje djelatnosti i nije sastavio popis robe na zalihi na dan 31. prosinca 2018. Porezno tijelo je prihvatilo naknado povezivanje ulaznih računa za primljena dobra i usluge sa zaračunatim isporukama, ali ne nalazi opravdanim sva povezivanja nabavljenog materijala sa obavljenim isporukama, kako je to opisano na str. 5. i 6. prvostupanjskog rješenja.

             

18. Dakle, dužnost je svakog poreznog obveznika da krajem godine sastavi popis imovine i točno iskazati podatke u poreznoj prijavi, a nakon provedenog poreznog nadzora je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije vodio odgovarajuće evidencije jer sav repromaterijal nije povezao sa izdanim računima, nema ustrojeno materijalno knjigovodstvo i nije predočio popis robe na zalihi na dan 31. prosinca 2018.

 

19. Slijedom iznesenoga, sud je zaključio da tužitelj prigovorima iznesenim u tužbi nije doveo u sumnju da je u konkretnom slučaju činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo.

 

 

 

 

 

20. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje kojim je žalba tužitelja odbijena ocijenio zakonitim, pa je stoga sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

 

U Rijeci 21. prosinca 2022.

 

 

Sutkinja:

 

Danica Vučinić

 

  

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

DNA:

1. opunomoćeniku tužitelja M. P., odvjetniku u K., I. G. K. 3

2. tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5