Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 3526/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu C., G. i E. d.o.o. iz Z., protiv tuženice Kliničke bolnice D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i Č. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-775/2018-2 od 6. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1940/18-11 od 25. srpnja 2018., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-775/2018-2 od 6. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1940/18-11 od 25. srpnja 2018. u toč. I. izreke odbija se.
II. Djelomično se prihvaća revizija tuženice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-775/2018-2 od 6. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1940/18-11 od 25. srpnja 2018. u toč. II. izreke i odluka o troškovima postupka u toč. III. izreke i sudi:
1. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1940/18-11 od 25. srpnja 2018. u toč. II. izreke i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se nedopuštenim tuženikova Obavijest o prestanku radnog odnosa, Ur.broj: 4-829/17 od 13. prosinca 2017. i tuženikova Odluka o pravu na isplatu naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2017., Ur. broj: 4-842/17 od 19. prosinca 2017. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica D., Z., ...., OIB: ..., vratiti na rad tužitelja Ž. R., ...., Z., OIB: ..., na radno mjesto predstojnika Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1940/18-11 od 25. srpnja 2018.
II. Obija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 750,00 kuna."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude u cijelosti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. U odgovoru tužitelja na reviziju tuženice, tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je zatražio trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tuženica određeno ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, već samo djelomično navodi tekst iz te zakonske odredbe, slijedom čega, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije moguće uzeti u razmatranje.
8. Navode revizije kojima se u osnovi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, jednako tako, nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten razlog za podnošenje revizije.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je između tuženice kao poslodavca i tužitelja kao radnika, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2010., na temelju kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta "predstojnik Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku u KB D. u mandatnom razdoblju od 4 (četiri) godine od 15. prosinca 2010. do 14. prosinca 2014. (str. 34.-36. spisa),
- da je između tuženice kao poslodavca i tužitelja kao radnika, 8. siječnja 2015. sklopljen Aneks postojećem i navedenom ugovoru o radu kojim se mijenja članak 2. ugovora tako da isti sada glasi: "Radnik će obavljati poslove predviđene u Pravilniku o organizaciji rada i ustroju radnih mjesta - predstojnik Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku u KB D. Z., u mandatnom razdoblju od 4 (četiri) godine i traje od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. (str. 6 spisa),
- da je tuženica dana 13. prosinca 2017. sastavila obavijest koju je dostavila tužitelju i u kojoj se navodi kako tužitelju s danom 17. prosinca 2017. prestaje radni odnos kod tuženice (Kliničke bolnice D.) na temelju zakona, a ovo stoga jer je isti navršio šezdeset i pet godina života i petnaest godina radnog staža (str. 7. spisa),
- da je sukladno sadržaju obavijesti o prestanku radnog odnosa tuženica donijela odluku od 19. prosinca 2017. o pravu tužitelja na isplatu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2017. (str. 8 spisa),
- da je tužitelj protiv navedene obavijesti o prestanku radnog odnosa podnio tuženici zahtjev za zaštitu prava 28. prosinca 2017. (str. 9 spisa), no njegov zahtjev nije prihvaćen.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao kako se to navodi u predmetnoj obavijesti 17. prosinca 2017. jer su stranke Aneksom ugovora o radu ugovorile kako će tužitelj raditi kod tuženice do 31. prosinca 2018. Stoga je prvostupanjski sud u toč. I. izreke utvrdio kako su predmetna obavijest kao i odluka koja se temelji na istoj o pravu tužitelju na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor 2017. nedopuštene. Pozivom na odredbu čl. 124. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), prvostupanjski sud je u toč. II. izreke naložio tuženici da vrati tužitelja na posao koji je obavljao prije donošenja sporne obavijesti.
11. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženice ocijenio istu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, time da u obrazloženju navodi da su načini prestanka radnog odnosa predviđeni odredbama čl. 112. ZR, pa da u konkretnom slučaju radni odnos tužitelja prije 31. prosinca 2018. koji je kao dan prestanka radnog odnosa prethodno ugovoren između stranaka predmetnim Aneksom ugovora o radu, ne može prestati prije toga dana. Stoga da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I. izreke, a posljedično tomu i u st. II. izreke (čl. 124. ZR).
12. I prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje nedopuštenim Obavijest tuženice o prestanku radnog odnosa od 13. prosinca 2017. i Odluka o pravu na isplatu naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2017. od 19. prosinca 2017. prihvatili, međutim pogrešno su primijenili materijalno pravo (čl. 124. ZR) kada su tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži vraćanje na rad prihvatili.
13. Naime, polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja (argument iz čl. 385. ZPP) ne mogu biti predmet ispitivanja u ovom stupnju postupka, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelju radni odnos nije prestao po sili Zakona kada je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (čl. 112. st. 4. ZR) jer su stranke iskoristile mogućnost ugovaranja radnog odnosa i nakon navršenih 65 godina života tužitelja i to suglasnom voljom stranaka – Aneks ugovora o radu na temelju kojeg je tužitelj zasnovao radni odnos do 31. prosinca 2018. Stoga, u tom dijelu suprotni revizijski navodi nisu od utjecaja na pravilnost pobijanih presuda u dijelu kojim su odluke tuženice utvrđene nedopuštenima kako je to pobliže navedeno u toč. I. prvostupanjske presude.
14. Prema odredbi čl. 112. st. 3. ZR ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.
15. Slijedom izloženog za zaključiti je da neovisno o tome što je Odluka tuženice od 13. prosinca 2017. nedopuštena, tužitelj nema više ovlaštenje zahtijevati vraćanje na rad budući da mu je ugovor o radu i s Aneksom tom ugovoru prestao sukladno čl. 112. st. 3. ZR, istekom vremena na koji je sklopljen. To znači da tužitelj protekom 31. prosinca 2018. nema pravo zahtijevati vraćanje na rad, ali se time ne dovode u pitanje eventualna druga prava tužitelja po osnovi rada do 31. prosinca 2018. (u tom smislu i ovaj sud u Rev 3008/00-2 od 9. svibnja 2002.).
16. Prema tome, u pravu je tuženik kada u reviziji u odnosu na taj dio nižestupanjskih presuda ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava (čl. 124. ZR), pa je u odnosu na taj dio reviziju tuženice valjalo prihvatiti.
17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u st. I. i II. izreke, time da je o troškovima postupka zbog podjednakog uspjeha stranaka u sporu odlučeno na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.