- 1 -              Revd 1728/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1728/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Z., D., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika A. o. d.d. Z., (ranije J. o. d.d. Z.), OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1145/2021-2 od 4. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-46/20 od 26. svibnja 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1145/2021-2 od 4. studenog 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-46/20 od 26. svibnja 2021.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pet pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da je riječ o pitanjima o kojima je shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno shvaćanju izraženom u odlukama revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, na koje se je podnositelj pozvao.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljavaju pretpostavkama dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Prva tri postavljena pitanja odnose se na tvrdnje tuženika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP i čl. 220. ZPP, jer da sud pri odlučivanju nije uzeo u obzir detektivsko izvješće ovlaštene detektivske agencije te da je neosnovano odbio dokazne prijedloga tuženika (pribavljanje podataka od MUP-a o prelasku državne granice tužiteljice i neposredno oštećenog). U konkretnom slučaju, sud je ocijenio da su, obzirom na izvedene dokaze (uključujući i priloženo detektivsko izvješće) i ocjenom svih dokaza u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, radi čega nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika (čl. 220. st.  2. ZPP). Slijedom navedenog, ta pitanja se ne mogu smatrati važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a ZPP) jer drugostupanjska odluka ne odstupa od prakse na koju se je podnositelj pozvao (odluke revizijskog suda broj Rev-1260/14, Revx-872/14,Revr-20/14,Revx-917/16, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1128/10 od 27. svibnja 2010., te odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Perić protiv Hrvatske, zahtjev broj 34499/06, presuda od 27. ožujka 2008. i Beheer protiv Nizozemske, zahtjev broj 14448/88, presuda od 27. listopada 1993.).

 

6. Četvrto postavljeno pitanje je činjenične naravi, polazi od toga da je u ovom konkretnom predmetu trebalo provesti dokaz vještačenjem kojim bi se utvrdilo (ne)postojanje uzročno-posljedične veze između (možebitnog) nekorištenja sigurnosnog pojasa i nastupjelih štetnih posljedica. Takvo pitanje, koje polazi od tvrdnji podnositelja o činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja i njegovog shvaćanja o potrebi za izvođenjem određenog dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nema opći karakter (značenje, važnost) u smislu da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na to pitanje moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva. Stoga se to pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

 

7. Peto pitanje se ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385a ZPP jer je sud upravo na temelju okolnosti ovog konkretnog slučaja odlučio o postojanju o doprinosa neposredno oštećenog nastanku štetnih posljedica, postupajući time sukladno sudskoj praksi na koju se je podnositelj u prijedlogu pozvao (Rev-66/01 od 25. veljače 2004. i Rev-2787/11 od 5. siječnja 2016.).

 

8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke  za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.