- 1 -              Rev 1070/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1070/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. K. iz P., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M.-B. i L. M. iz P., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-482/2017-4 od 17. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2175/2015-22 od 18. studenoga 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude uvažena je žalba tužiteljice i preinačena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem P-2175/15 od dana 18. studenoga 2016. godine na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je apsolutno ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 6.2. Ugovora o kreditu broj 366-15/2007 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 5. ožujka 2007. godine, pa da stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih stranka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju i dopunu revizije (što čini jedinstvenu reviziju) iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Traži naknadu troška revizijskog postupka.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju kojim predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. ''Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.'' (čl. 382. st. 1. ZPP).

 

6. S obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ZPP tuženik je mogao podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP. Tuženik u toj reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

''Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu koja je prestala važiti jer su je stranke izmijenile sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu, koje sklapanje je posljedica zakonske obveze banke iz članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju na ponudu konverzije kredita?'',

 

čime ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Detaljno obrazlaže zašto smatra da je odgovor na to pitanje negativan, dok se u dopuni revizije poziva i na pogrešnu primjenu članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15 - dalje: ZID ZPK) te članaka 2. i 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

 

7. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

8. Tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u članku 6.2. Ugovora o kreditu broj 366-15/2007 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 5. ožujka 2007., je pravomoćno prihvaćen na temelju čl. 322. i 324. ZOO, jer tijekom postupka izvršena konverzija nema za pravni učinak konvalidaciju ništetne odredbe, jer  ništetna odredba ne postaje valjana kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, dok se u konkretnom slučaju, po mišljenju drugostupanjskog suda, ne radi o zabrani manjeg značenja (čl. 326. ZOO) uslijed koje se prigovor ništetnosti ne bi mogao isticati.

 

 

9. Neosnovano revident smatra kako je odgovor na postavljeno pravno pitanje negativan. Naime, u vezi s tim pitanjem ukazuje se na odluku ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. kojoj se obrazloženje temelji na sljedećem pravnom shvaćanju:

 

"Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne."

 

10. U navedenoj odluci ovoga suda također je izraženo pravno shvaćanje da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju kao kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

 

11. Navedena pravna shvaćanja su citirana i prihvaćena i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. u kojoj je zatim zaključeno ''kako činjenica da je sporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a što je uostalom i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.''. S citiranim pravnim shvaćanjima suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda. Posljedično tome, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP.

 

12. Tuženik se u dopuni revizije poziva i na pogrešnu primjenu članka 19.c ZID ZPK te članaka 2. i 9. ZOO, ali pritom ne obrazlaže taj revizijski razlog. Ovaj sud drži kako drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije pogrešno primijenio te zakonske odredbe pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

14. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za vođenje ove parnice odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava toga odgovora (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 21. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.