Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj:  80. Pp-19268/2022

 

 

 

                           

                           

             

 

            REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

              Zagreb, Av. Dubrovnik 8

             

Poslovni broj:  80. Pp-19268/2022

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šurjak, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Pavlek, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika T. V., zbog prekršaja iz čl. 10. t. 1., kažnjivog po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17 i 126/19), pokrenutog povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, PUZ, IV Policijske postaje Maksimir-Peščenica, Klasa: 211-07/22-5/34522, Ur.br: 511-19-30-22-1 od 19. prosinca 2022., u nazočnosti okrivljenika i predstavnice tužitelja, 21. prosinca 2022. javno je objavio i                    

presudio   je

 

I) Temeljem 182. t. 3. Prekršajnog zakona ( "Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18)

 

Okrivljenik: T. V., sin Ž. i J., rođen ... u Z., OIB: , državljanin RH, SSS, tehničar za elektrostrojarstvo, zaposlen u K. D., s plaćom od 7.200,00 kn, razveden, otac dvoje djece, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u Z.,

 

                                                                      oslobađa se od optužbe

 

da bi 19. prosinca 2022. u 7:00 sati u obiteljskoj kući na adresi I. R. 46 G počinio fizičko nasilje u obitelji na štetu svoje životne intimne partnerice A. Ž. s kojom živi zajedno na način da bi je fizički udario svojom glavom u njezin nos, dok oštećena tom prilikom nije zadobila vidljive ozljede, što je kod žrtve izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva,

dakle, da bi počinio fizičko nasilje prema svojoj životnoj intimnoj partnerici,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona.

 

II) Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

             

             

Obrazloženje

 

1. RH, MUP, PU zagrebačka, IV Policijska postaja Zagreb, pod brojem, Klasa: 211-07/22-5/34522, Ur.br.: 511-19-30-22-1 broj: 511-19-28/05-5-767-1/21 od 19. prosinca 2022., podnijela je istoga dana optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te je temeljem čl. 221. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona po uhićenju okrivljenika proveden žurni postupak u nazočnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja.

2. Okrivljenik je iznoseći obranu poricao počinjenje prekršaja navodeći da se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret i da ih ne priznaje. Naime, točno je da živi zadnje 4 godine s kraćim i duljim prekidima sa svojom curom, odnosno  sa životnom partnericom A. Ž.. Naime, taj dan je sukob između njega i nje počeo upravo iz razloga jer se A. neadekvatno brine o psu, te je to jutro počela vikati na njega i buditi ga da on mora ići sa psom veterinaru. Pokušao joj je objasniti da se on ne želi brinuti o psu jer je pas njezin i da smatra da psa treba udomiti. Na to je A. uzela svoj mobitel i počela glasno puštati agresivnu i sotonističku muziku, na što joj je uzeo mobitel iz ruke, ugasio ga i vratio joj ga u ruke. U tom trenutku A. je rekla: "E sad ćeš vidjeti" i uzela mobitel i zvala policiju te je lagala da ju je udario u nos, što je notorna laž. A. je osim što je njega lažno prijavila, prijavila i gospođu M. M. sa R., susjedu, koja je aktivna u udruzi za zaštitu životinja i koja je A. rekla da se ne brine o psu na adekvatan način, a prijavila je i dva policijska službenika iz IV PP koji joj nisu htjeli izaći u susret. Napominje da A. ima zdravstvenih problema psihičke naravi te je već više puta pokušala suicid, sigurno desetak puta.

3. Predstavnik tužitelja nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz okrivljenika.

          4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedokinju A. Ž., u svojstvu žrtve nasilja, proveo je suočenje između okrivljenika i svjedokinje A. Ž., pročitao je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, str. 5 – 7, zapisnik o ispitivanju svjedoka, str. 8 – 10 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, str. 11 spisa, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, str. 12 -13 spisa, te izvješće o uhićenju, str. 14 – 16 spisa.

5. Svjedokinja A. Ž. iskazala je da u prvom redu daje na uvid medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi da ima kognitivnih smetnji, te je sud izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju iz koje je utvrđeno da je svjedokinja i stacionarno liječena u P. u P. V. u travnju 2022., te otpuštena s brojnom medicinskom terapijom. Dalje je iskazala da što se tiče događaja od 19. prosinca 2022. probudila se ranije, a već prethodnog dana su se posvađali T. V. i ona oko njenog psa koji je njen rehabilitacijski pas jer ima socijalnu fobiju, a pas je trenutno jako loše, odnosno bolestan je i umire. Na poseban upit suda istaknula je da je s T. V. u partnerskoj vezi zadnje 4 godine te zajedno žive na adresi na R.. Na daljnji upit suda istaknula je da je bilo u toj vezi i povremenih prekida, obično kada bi ona otišla na liječenje. Predmetnog jutra ustala se ranije, jer je psa morala voditi veterinaru, a zbog bolesti je dezorijentirana. Stoga je T. zamolila dan prije da zajedno odvedu psa veterinaru, pa kada ga je ujutro u ponedjeljak zamolila da li može ipak s njom pomoći oko psa jer ga je trebala odvesti na kontrolni pregled u 9,00 sati, a T. ju je odbio. P. je na svoj mobitel muziku autora M. M. koju T. naziva sotonskom muzikom i to bez slušalica, odnosno tako da se glazba dobro čula. T. je već bio budan kad je ona pustila muziku i rekao joj je da ode u drugu sobu slušati muziku i ona je otišla u drugu sobu i nastavila slušati svoju muziku koju sluša već 20 godina. Ne zna zašto je T. došao za njom u sobu, a ona je nastavila slušati muziku, te se T. počeo derati da isključi muziku i htio joj je uzeti mobitel iz ruke na silu i pri tom ju je lupio čelom u nos i onda je doživjela šok. Naime, bivši muž ju je psihički i fizički maltretirao pa je već i od toga psihički bolesna i već 10 godina na terapiji. Nekad je bila dobra, lijepa, plemenita ali ju je bivši muž učinio bolesnom, a nema dokaze za to. Njena je krivnja što je bivšeg muža unatoč svemu voljela i stalno mu se vraćala, čak i kad bi ju izbacio s djetetom van nekoliko puta. Sud je upozorio svjedokinju da svjedoči o predmetnom događaju. Svjedokinja je nastavila svjedočiti te je izjavila da želi objasniti kako se sve u povijesti prethodno događalo u njenom životu. Kada ju je prvi put bivši suprug izbacio iz stana zajedno su otišli na psihoterapiju i pričali su dugo s psihoterapeutom. Njena dijagnoza se zove granični poremećaj ličnosti, a simptomi su hipersenzibilnost, strah od napuštanja, drama. Na poseban upit suda da li je imala ozlijede od udarca u nos i na koji način ju je udario T. u nos istaknula je da nije imala ozlijede, a udario ju je sa čelom u nos i to namjerno a smatra da je bio u posebnom psihotičnom stanju u tom trenu. Od udarca ju je jako zabolio nos i bila je u šoku jer ju je već prethodno bivši muž tukao. Zbog ponašanja njenog bivšeg muža prema njoj već je 7-8 puta pokušala suicid. Na daljnji upit suda istaknula je da je nakon udarca u nos bila u šoku, uzela mobitel i rekla je T.: "Udario si me u nos i da to nije lijepo i da ću sada zvati policiju". T. je počeo vikati: "Zovi" i ona je zvala policiju dok je još bila u tom šoku. Kada je policija došla, obavili su razgovor s njom, drugi policajac je bio s T. u dvorištu, T. su odveli, a ona je otišla veterinaru sa psom. Ona smatra da T. treba liječenje obzirom da je dobro upoznata s psihijatrijom, može procijeniti u kojem stanju je čovjek, te smatra da ga ne treba kažnjavati jer nije bio priseban i nije znao šta radi jer on jako pati zato što ne može viđati djecu jer mu njegova bivša žena ne dopušta.

              6. Okrivljenik je istaknuo primjedbu da je zdrava i stabilna osoba, da su se zaista sukobili oko psa jer smatra da je to njezina odgovornost i misli da je dobro da se ona brine za tog psa iako on smatra da zbog svojeg teškog psihičkog stanja nije sposobna brinuti se za psa. A. jako voli svog psa i sve bi dala za njega, ali je i sama teško bolesna, te često završava na liječenju u V. i onda je pas prepušten sam sebi, odnosno njemu i više puta je rekao da neće ništa oko psa poduzimati i to je bio osnovni razlog zašto su prije ponedjeljka ujutro došli u sukob. Stavio je primjedbu na iskaz svjedokinje da je nestabilan i bolestan jer to jednostavno nije točno. Predmetnog jutra A. ga je probudila riječima da psa treba odvesti veterinaru i da bi ga on trebao odvesti veterinaru. 

7. Sud je upozorio svjedokinju da prestane prekidati okrivljenika obzirom da je svjedokinja neprestano upadala u riječ okrivljeniku.

8. Okrivljenik je dalje iskazao da se ustao, napravio kavu, a A. je počela puštati glasno sotonsku muziku, što njega zaista uznemirava i rekao joj je da ode u drugu prostoriju i namjerno je još više potencirala sukob. Došao je zaista do nje, uzeo joj mobitel iz ruke i nije točno da ju je lupio ikako, pa niti čelom u nos. Naime, jedino je točno da joj je u trenu kad je došao do nje u sobu i kada je A. puštala glasno muziku na mobitel uzeo mobitel iz ruke, ugasio muziku na mobitelu i vratio mobitel nazad u ruke A.. Nakon toga je A. rekla da će mu sad zvati policiju i dalje nije znao ništa šta će ona reći policiji. Okrivljenik je nadalje istaknuo da on zaista ima spor oko viđanja svoje djece iz bivšeg braka, ali da to stvarno nije predmet ovog postupka.

9. Provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedokinje A. Ž. na odlučnu okolnost da li je okrivljenik predmetnog jutra kada su se verbalno sukobili  A. Ž. udario čelom u nos.

10. Propisno upozoreni okrivljenik i svjedokinja da sjednu jedan nasuprot drugoga, postave si pitanje i razjasne koje okolnosti i činjenice su točne, a koje nisu, svjedokinja A. Ž. je izjavila da ne želi gledati okrivljenika, a okrivljenik je gledajući prema svjedokinji izjavio da nije u ponedjeljak ujutro udario čelom u nos A. Ž. niti ikada prije i to je jedino istina.

11. Nakon provedenog postupka, analizom obrane okrivljenika i analizom provedenih dokaza, sud nije sa izvjesnom sigurnošću mogao utvrditi točno činjenično stanje, odnosno odlučnu činjenicu, da li je okrivljenik predmetne prilike udario u nos svoju životnu partnericu A. Ž., pa slijedom navedenoga nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga tereti optužba iz izreke presude.

12. Temeljem provedenih dokaza sud nije utvrdio odlučnu činjenicu koja bi potkrijepila optužbu. Naime, iz dostavljene dokazne dokumentacije sud je samo utvrdio da okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola, okrivljenik se tijekom cijelog postupka dosljedno branio navodeći da nije udario u nos svoju životnu partnericu, dok je sadržaj iskaza svjedokinje na temelju čije prijave je i podnesen optužni prijedlog sud ocijenio spornim i nedostatnim za utvrđenje točnog činjeničnog stanja.

13. Naime, nesporno iz obrane okrivljenika kao i iz izjave svjedokinje proizlazi da su isti kao životni partneri predmetnog jutra imali raspravu oko brige o psu, nesporno je i da je svjedokinja puštala muziku i da joj je okrivljenik uzeo mobitel iz ruke, ugasio muziku i vratio mobitel. Također, tijekom glavne rasprave svjedokinja je u bitnome potvrdila obranu okrivljenika da se nije bila u stanju brinuti o svom psu zbog svoje bolesti, te da je to bio razlog za raspravu predmetnog jutra. Odlučnu činjenicu da bi okrivljenik udario glavom u nos svjedokinju sud nije utvrdio jer au iskazi okrivljenika i svjedokinje suprotni, a nema drugih dokaza ili utvrđenih okolnosti koji bi isključili obranu okrivljenika da nije udario glavom u nos svjedokinju predmetne prilike.

14. Obzirom da osim izjave svjedokinje na temelju čije prijave je i podnesen optužni prijedlog, koji je ostao sporan i nedovoljan za utvrđenje točnog činjeničnog stanja, sud ne  može isključiti obranu okrivljenika koji poriče da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti, te imajući u vidu da drugih dokaza i dokaznih prijedloga nema okrivljenik je oslobođen optužbe temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona.

15. S obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Zagrebu 21. prosinca 2022.                                                                                                                       

 

Zapisničar                                                                                                                                 Sudac                    

Ana Pavlek, v.r.                                                                                                                    Ivana Šurjak, v.r.

                           

Uputa o  pravnom lijeku:

              Protiv presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe  u roku od 8 (osam) dana od dana dostave  prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka

 

Ana Pavlek

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu