1                                  Poslovni broj Gž-909/2019-3

 

 

              Poslovni broj Gž-909/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J. iz R., J., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. D., odvjetnici iz R., protiv tuženika: 1. M. J. iz Š., OIB: … i 2. I. J. iz Š., OIB: …., obojica zastupani po punomoćnici S. B., odvjetnici iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1966/2016-37 od 8. travnja 2019., na sjednici vijeća 21. prosinca 2022., 

p r e s u d i o    j e

              I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1966/2016-37 od 8. travnja 2019., te sudi:

              "1. Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-2286/09 od dana 27. srpnja 2009. godine radi prisilne naplate potraživanja na temelju presude Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P Ob-228/08 od dana 24. listopada 2008. godine za iznos tražbine doprinosa za uzdržavanje od ukupno 79.200,00 kn/ 10.511,65 EUR[1] za razdoblje listopad 2008. –prosinac 2008., svibanj 2009.-prosinac 2009., siječanj 2010.-prosinac 2010., siječanj 2011.-prosinac 2011., siječanj 2012.-prosinac 2012., siječanj 2013.-prosinac 2013., siječanj 2014.-srpanj 2014., te za iznos od 1.045,09 kn/138,71 EUR za kolovoz 2014.

              2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe određene citiranim rješenjem o ovrsi za iznos tražbine doprinosa za uzdržavanje od 154,91 kn/ 20,56 EUR za kolovoz 2014. i nastavno za mjesečne iznose tražbine doprinosa za uzdržavanje od po 1.200,00 kn/159,27 EUR od rujna 2014. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti.

              3. Svaka stranka snosi svoje troškove."

              II. Nalaže se 1. tuženiku M. J. i 2. tuženiku I. J. nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 703,12 kn/93,32 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-2286/09 od 27. srpnja 2009. radi prisilne naplate potraživanja na temelju presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-228/08 od 24. listopada 2008. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2286/09.

 

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

 

- da je rješenjem posl. br. Ovr-2286/09 tužitelj  kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom budući da je u ovršnom postupku protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu, iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 46 st. 1 t. 9 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br, 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08-dalje:OZ), s obzirom da ju žalbi tvrdi da su ovrhovoditelji višestruko namireni,

 

- da je rješenjem CSS od 23. prosinca 2010., malodobnim M. J. (rođ. ...) i I. J. (rođ. ...), bilo priznato pravo na privremeno uzdržavanje od 17. kolovoza 2010. pa na dalje, u iznosu od 20% prosječne plaće što iznosi 531,10 kn za svako dijete, sve dok otac K. J. kao obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati svoju obvezu, a najdulje u trajanju od tri godine,

 

- da su sredstva novčane pomoći za uzdržavanje mldb. djece poslana na ruke majke i zz J. K., u razdoblju od 21. siječnja 2011. do 20. rujna 2013.,

 

- da iz podataka u ovršnom spisu toga suda posl. br. Ovr-2286/09 proizlazi da su 1. i 2. tuženi kao ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu temeljem presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-228/08 od 24. listopada 2008., prema kojoj je tuženik obvezan plaćati za uzdržavanje djece doprinos od 600,00 kn mjesečno za svako dijete, najkasnije do 16.-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zz J. J., počevši od 16. listopada 2008. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi,

 

- da je u ovršnom prijedlogu navedeno da je tuženik kao ovršenik platio prema citiranoj presudi do 3. srpnja 2009., odnosno do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, iznose za mjesec siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2009., a da nije platio doprinos za uzdržavanje djece za listopad, studeni, prosinac 2008. te svibanj i lipanj 2009., mjesečno 1.200,00 kn za jedno i drugo dijete, te sve naredne doprinose dok budu postojali zakonski uvjeti i sa zakonskom zateznom kamatom.,

 

- da je ovršenik u ovršni spis priložio uplatnice iz kojih proizlazi da su uplate na ime J. J. vršene tijekom 2012., 2013., 2014. i 2015. godine, međutim  da nije razvidno za koji vremenski period je plaćeno dužno uzdržavanje.

 

7. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude i sadržaja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud donio rješenje o provođenju financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja je li  prema izvršenim uplatama  plaćen dug po presudi P Ob-228/08,  za koji  se vodi ovršni postupak u spisu Ovr-2286/09, te  je rješenjem od 7. studenog 2018. pozvao tužitelja u roku 15 dana predujmiti određeni iznos za potrebe provođenja financijskog vještačenja, što tuženik nije učinio do zaključenja raspravljanja u postupku, iako je sud prvog stupnja na zahtjev tužitelja produljio rok za uplatu predujma za vještačenje rješenjima od 7. prosinca 2018. za daljnjih 15 dana i 9. siječnja 2019. za daljnjih 15 dana, pa je krajnji rok za poduzimanje te radnje istekao 24. siječnja 2019., pa kako tužitelj nije uplatio predujam ni do zaključenja glavne rasprave,  prvostupanjski sud  je u smislu odredbe čl. 153 st. 3 ZPP-a odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem te je nastavno u primjeni pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a u vezi s čl. 153. st. 3. ZPP-a zaključio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

 

8. Djelomično su osnovani navodi žalitelja da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe čl. 221. a. ZPP-a propustio dati ocjenu odlučnih činjenica, a sadržaj priložene dokumentacije daje osnova za utvrđenje u kojem dijelu je predmetna ovrha nedopuštena, što je ovaj sud utvrdio u primjeni odredbe čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP-a. U tom smislu žalitelj osnovano prigovara da neprovođenje knjigovodstvenog vještačenja ne može biti razlog za odbijanje ovog dijela tužbenog zahtjeva.

 

9. U ovom sporu potrebno je primijeniti pravilo o uračunavanju ispunjenja iz odredbe čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje:ZOO) kako bi se utvrdilo je li tužitelj namirio obvezu doprinosa uzdržavanja prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj POb-228/08 od 24. listopada 2008., odnosno tražbinu uzdržavanja koja se namiruje u predmetnom ovršnom postupku, pri čemu 1. i 2. tuženi kao ovrhovoditelji u ovršnom prijedlogu, sukladno citiranoj presudi, zahtijevaju isplatu glavnice uzdržavanja. Osim toga, potrebno je razmotriti i odredbu čl. 352. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 13 6/04, 107/07 – dalje: OBZ) prema kojoj odredbi je 1. i 2. tuženicima bilo priznato na privremeno uzdržavanje, a u vezi odredbe čl. 244. st. 3. OBZ-a prema kojoj je državno odvjetništvo ovlašteno regresno zahtijevati naknadu troškova uzdržavanje djeteta koje je snosio centar.

 

10.  U ovršnom u spisu poslovni broj Ovr–2286/09, koji je priklopljen na predmetni spis predmeta, na listovima 50 do 60 su priložene poštanske uplatnice iz kojih proizlazi da je tužitelj majci tuženika uplaćivao mjesečne iznose od po 1.200,00 kn u razdoblju od srpnja 2012. do ožujka 2015.,  te uvidom u te isprave, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj na ime dužnog uzdržavanja uplatio iznos od 39.600,00 kn, što obuhvaća razdoblje od 33 mjeseca za plaćanje doprinosa za uzdržavanje za oba djeteta. U navedenim uplatama nije naznačeno za koja razdoblja se vrši plaćanje doprinosa uzdržavanja pa ovaj sud utvrđuje da tužitelj prilikom ispunjenja te svoje obveze nije odredio red uračunavanja ispunjenja, pa kako nema dužnikove izjave o uračunavanju obveze se namiruju redom, kako je koja dospjela za ispunjenje  (171. st. 2. ZOO-a). Prije tog obračuna, potrebno je utvrditi i iznose koje su tuženi primili na ime privremenog uzdržavanja i u kojem razdoblju jer prema ocjeni ovog suda isplaćivanjem uzdržavanja u skladu s tom odredbom snaša troškove uzdržavanja djeteta koje na temelju sudske odluke ili nagodbe bio dužan davati roditelj, a time tražbina djeteta prestaje u visini primljenog iznosa privremenog uzdržavanja, te je na temelju odredbe čl. 244. st. 3. OBZ-a državno odvjetništvo ovlašteno podnijeti tužbu protiv obveznika uzdržavanja radi naknade troškova uzdržavanja djeteta koje je snosio centar ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-654/11-2 od 28. veljače 2012.).  Nastavno tome, uvidom u kartice korisnika novčane pomoći Centra (list 56 – 59 spisa), ovaj sud utvrđuje da je na ime privremenog uzdržavanja tuženiku M. J. u razdoblju od 17. kolovoza 2010. do 16. kolovoza 2013. ukupno uplaćen iznos od 20.768,88 kn, a tuženiku I. J. za to razdoblje uplaćen je iznos privremenog uzdržavanja od 19.876,21 kn, što daje ukupan iznos od 40.645,09 kn. Kako je iz rješenja Centra i prema podacima o uplatama za privremeno uzdržavanje 1. i 2 tuženika razvidno razdoblje za koje je uplaćeno privremeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 40.645,09 kn, to je sukladno prednje iznesenom prestala tražbina za uzdržavanje 1. i 2 tuženika za razdoblje od srpnja 2010. do srpnja 2013. za taj iznos. Preostalo je za utvrditi tražbine koje su namirene iznosom od 39.600,00 kn koje je uplatio tužitelj, redom kako su dospjele, počevši od najstarije tražbine označene u ovršnom prijedlogu i rješenju o ovrsi, mjesečno u iznosu od po 1.200,00 kn  za listopad 2008.-prosinac 2008., svibanj 2009.-prosinac 2009., siječanj 2010.-srpanj 2010. što ukupno iznosi 21.600,00 kn za razdoblje od ukupno 18 mjeseci. Kako bi tužiteljeva obveza plaćanja uzdržavanja u razdoblju od 37 mjeseci, za koje vrijeme su 1. i 2. tuženici primali privremeno uzdržavanje, iznosila  44.440,00 kn da nije bilo odobreno privremeno uzdržavanje, to je za to razdoblje potrebno obračunati razliku između tog iznosa i ukupnog iznosa privremenog uzdržavanja, što iznosi 3.754,91 kn i umanjiti iznos uzdržavanja koji je tužitelj platio (39.600,00 kn-21.600,00 kn-3.754,91 kn), da bi u konačnici preostao iznos od 14.245,09 kn. Tim iznosom zatvorene su nastavne obveze doprinosa za uzdržavanje za razdoblje rujan 2013.-prosinac 2013., siječanj 2014.-srpanj 2014. sve u iznosu od po 1.200,00 kn, a za kolovoz 2014. za iznos od 1.045,09 kn.

 

11. Slijedom izloženog, analizom navedene dokumentacije, ovaj sud utvrđuje da je predmetna tražbina 1. i 2. tuženika kao ovrhovoditelja  prestala u iznosu od po 1.200,00 kn mjesečno za razdoblje listopad 2008. –prosinac 2008., svibanj 2009.-prosinac 2009., siječanj 2010.-prosinac 2010., siječanj 2011.-prosinac 2011., siječanj 2012.-prosinac 2012., siječanj 2013.-prosinac 2013., siječanj 2014.-srpanj 2014., te za kolovoz 2014, djelomično u iznosu od 1.045,09 kn, odnosno ukupno za iznos od 80.245,09 kn/10.650,35 EUR, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom predmetne ovrhe valjalo prihvatiti. U preostalom dijelu, za tražbinu uzdržavanja za kolovoz 2014. u iznosu od 154,91 kn i nastavno za daljnje tražbine doprinosa za uzdržavanje u mjesečnom iznosu od po 1.200,00 kn dok za to postoje zakonski uvjeti pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj u postupku nije dokazao da je prestala tražbina tuženika u tom dijelu (čl. 219. st. ZPP-a) te je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu pravilno utvrđen neosnovanim.

 

12. Konačno, u odnosu na žalbene tvrdnje žalitelja da bi na ishod ovog spora bila od utjecaja okolnost da je naknadno presudom prvostupanjskog suda od 8. veljače 2013. povišen iznos uzdržavanja, treba reći da žalitelj taj prigovor nije isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a sud je ograničen na ispitivanje samo onih razloga koji su izneseni u žalbi (čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a).

 

13. S obzirom na ishod ovog postupka, ocijenjeno je da su stranke uspjele u sporu u jednakim omjerima, imajući u vidu razdoblje u odnosu na koje je potraživanje tuženika prestalo, kao i činjenicu da su 1. i 2. tuženici primali u razdoblju dužem od 3 godine privremeno uzdržavanje te je zbog toga prestalo njihovo potraživanje prema tužitelju, pa sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoj trošak.

 

14. Tužitelju je sukladno uspjehu u žalbenom stadiju postupka (50%)  i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15-dalje:Tarifa) odmjeren trošak u povodu žalbe u iznosu od 703,12 kn/93,32 EUR, dok je za više zatraženo zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije odmjeren ni trošak sudske pristojbe na žalbu jer iz spisa predmeta ne proizlazi da je platio tu pristojbu.

 

15. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 21. prosinca 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović