Poslovni broj: Gž-1965/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1965/2022-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja K. G., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda G. i P. d.o.o., odvjetnici u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-4461/15-62 od 22. rujna 2022., 21. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-4461/15-62 od 22. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 12.380,00 kuna/1.643,11 eura do iznosa od 22.380,00 kuna/2.970,34 eura (za iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura), kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka preko iznosa od 5.000,00 kuna/663,67 eura do iznosa od 11.245,00 kuna / 1.492,47 eura (za iznos od 6.245,00 kuna/828,85 eura).

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-4461/15-62 od 22. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplatite tužitelju iznos od 22.380,00 kuna / 2.970,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2015. dio isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.245,00 kuna / 1.492,47 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 10. veljače 2020. (točka I. izreke), dok nije dopuštena preinaka učinjena podneskom od 21. listopada 2021. (točka II. izreke).

 

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 12.380,00 kuna do iznosa od 22.380,00 kuna (za iznos od 10.000,00 kuna), kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka preko iznosa od 5.000,00 kuna do iznosa od 11.245,00 kuna (za iznos od 6.245,00 kuna), s time što iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija i prvostupanjskog rješenje pod točkom I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.,  96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tuženi zahtjev, a tuženiku dosude troškovi postupka. Tuženik je zatražio i troškove za sastavljanje žalbe.

 

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3.2. Žalba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

5. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

 

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 17. rujna 2013. u Zagrebu, u kojoj je zadobila tjelesne ozljede, a koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

7. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija, kao ni visina štete koja pripada tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, i to u iznosu od 12.380,00 kuna na ime neimovinske i imovinske štete, dok je sporna za iznos od 10.000,00 kuna, a sporan je i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos, kao i istaknuti prigovor zastare.

 

8. Iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, koja je uzrokovala povredu tjelesnog i duševnog zdravlja te da je ista u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, s time što je vještačenjem uzeto u razmatranje i premorbidno stanje (ranije operacije vratne kralješnice), koje je stanje predstavljalo predispoziciju i povećani rizik te ukupni opseg nastalih štetnih posljedica po tužitelja iz štetnog događaja. Liječenje tužitelja trajalo je do 29. svibnja 2014.

 

8.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je po nalazu i mišljenju vještaka trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3,5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i potom bolove manjeg intenziteta još dva mjeseca

 

8.2. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede osjećao primarni strah jakog i kratkotrajnog intenziteta u trenutku životne ugroženosti, nakon kojega je osjećao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od osam dana, kao i kasni strah u vidu bojaznosti i straha u trajanju od tri mjeseca.

 

8.3. Kod tužitelja zbog zadobivene ozljede prema nalazu i mišljenju vještaka zaostalo je smanjenje životne aktivnosti od oko 3,5%, pa u tom obujmu kod istoga postoji potreba za ulaganjem pojačanih životnih napora u svakodnevnom životu.

 

8.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je zbog zadobivene ozljede trebala tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba četiri sata dnevno kroz dva tjedna i potom u smanjenom opsegu tri sata dnevno idućih tri tjedna.

 

9. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pobijani iznos od 10.000,00 kuna, jer je taj sud utvrdio da je tužitelj doživio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da mu pripada i taj iznos, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, straha i smanjene životne aktivnosti, te cilju kojem služi ta naknada, zbog čega nije u pravu tuženik kada prigovara da mu po ovoj osnovi ne pripada i daljnji iznos od 10.000,00 kuna.

 

10. Naime, tužitelj je zbog zadobivene ozljede u životnoj dobi od 41. god. obavio više medicinskih pregleda (rtg, MR i dr.), a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stava da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citirane odredbe, tužitelju dosudio i daljnji pripadajući iznos na ime pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete.

 

10.1. Ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu, pa tako ni pozivanje na sudske presude donesene u drugim predmetima, dok visinu dosuđene imovinske štete posebnim žalbenim navodima ne pobija, koju je pravilno utvrdio prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, ali pobija početak tijeka kamata na istu, a o čemu će biti riječi u daljnjem dijelu ove odluke.

 

11. Neosnovano tuženik tvrdi da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj postavio podneskom od 10. veljače 2020. kojim je zatražio na ime ukupne štete iznos od 22.380,00 kuna (umjesto ranije postavljanom iznosu od 17.000,00 kuna), kojoj se preinaci tuženik usprotivio. Tuženik smatra da je nedopuštena preinaka tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je u ovom slučaju zaključen 4. listopada 2017.

 

12. U ovom slučaju tužitelj je povećao tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva. Preinaka se nije mogla dopustiti prema odredbi članka 299. stavak 2. ZPP-a, a u svezi s odredbama članaka 190. i 191. ZPP-a (odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu). Ovo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 15. lipnja 2018., a na koje se i tuženik poziva u žalbi.

 

13. Međutim, odredbom članka 39. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19. - u daljnjem tekstu: ZID ZPP/19.), a koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., u članku 190. ZPP-a dodan je novi stavak 2. koji glasi: " Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka".

 

13.1. Odredbom članka 117. stavkom 2. ZID ZPP-a/19., propisana je primjena članka 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, pa i na predmetni. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir odredbu članka 39. ZID ZPP-a/19. u svezi sa odredbom članka 117. stavak 2. tog Zakona, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 10. veljače 2020., pa neosnovano tuženik prigovora nedopuštenosti predmetne preinake tužbe jer je očito da tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, odnosno da je visina tužbenog zahtjeva ovisila provedenom vještačenju tijekom postupka, a imajući na umu da je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i odštetni zahtjev tužitelja.

 

13.2. U odnosu na daljnje žalbene navode za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020., prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH od 29. studenoga 2002. u primjeni ZOO-a, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivat će se kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a.

 

13.3. Kako je citirano pravno shvaćanje doneseno nakon provedenog medicinskog vještačenja i kako je u ovom slučaju obvezni odnos nastalo nakon 1. siječnja 2006., to se radi o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe i tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 2. ZPP-a, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika usmjereni u tom pravcu, što se ponovno navodi.

 

13.4. Isto tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika kojima prigovora na početak tijeka kamata na dosuđenu glavnicu imovinske štete, koja je dosuđena od 30. prosinca 2015. tj. od dana podnošenja tužbe, a kako to tužitelj i potražuje.  Ovo iz razloga što je tuženik kao odgovorni osiguravatelj u smislu odredbe članka 12. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), mogao platiti tužitelju predujam naknade ove štete, pa bi prema stajalištu ovoga suda kamate i na nenovčanu imovinsku štetu tužitelju pripadale od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, da ih je od tada tražio. Kako je tužitelj u ovom slučaju kamate zatražio od dana podnošenja tužbe, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada mu je iste od tada dosudio na ukupan iznos dosuđene štete jer ih od tada tužitelj potražuje, sve primjenom odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

 

13.5. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i tuženikov prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev, a imajući u vidu sve naprijed izneseno, s time što se navodi da je tužba u ovom predmetu podnijeta 30. prosinca 2015., dok se štetni događaj desio 17. rujna 2013., a liječenje je završeno 29. svibnja 2014., pa je očito da nije protekao rok iz odredbi članka 230. ZOO-a.

 

14. Također je i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. ZPP-a, u svezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.)

 

15. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka na ime sastavljanja žalbe odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP-a.

 

16. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

 

U Splitu 21. prosinca 2022.