Poslovni broj: 64 Gž-1214/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-1214/2020-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. G. iz M., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici M. P.1 i M. P.2, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. P.1 i M. P.2 u I., protiv tuženice V. K., iz I., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u I., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-1676/19 od 27. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-1676/19 od 27. studenoga 2019., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime najamnine iznos od 24.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 12.000,00 kuna teče od 18. kolovoza 2017. pa do isplate koja teče za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 12.000,00 kuna teče od 18. rujna 2017. pa do isplate koja teče za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženici na ime parničnih troškova iznos od 7.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate koja teče za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 24.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 12.000,00 kn od 18. kolovoza 2017. do isplate te na iznos od 12.000,00 kn od 18. rujna 2017. do isplate, prema činjeničnim tvrdnjama tužiteljice, s osnove dospjele, a neplaćene najamnine na temelju ugovora o najmu koji su parnične stranke zaključile 14. travnja 2017.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi nisu bile sporne činjenice:

 

- da je tužiteljica s tuženicom zaključila ugovor o najmu za razdoblje od 17. travnja do 17. rujna 2017.;

 

- da su ugovorne strane za najam (jednog) kata kuće u M., na adresi …), ugovorile najamninu (uključujući i režijske troškove) u mjesečnom iznosu od 12.000,00 kn (s rokom plaćanja svakog 17-og u mjesecu „na ruke“);

 

- da je tužiteljica putem svog punomoćnika P. T. 21. rujna 2017. uputila tuženici dopis kojim je tuženica pozvana da izvrši isplatu dužnih iznosa najamnine u roku 8 dana;

 

- da je tuženica podmirila ukupno tri ugovorene najamnine (za mjesec svibanj. lipanj i srpanj 2017.).

 

6. U postupku je bilo sporno je li tuženica podmirila ugovorenu najamninu u ukupnom iznosu od 24.000,00 kn, koja se odnosi na mjesec kolovoza i rujan 2017. (četvrta i peta najamnina od ukupno pet ugovorenih mjesečnih najamnina – u ugovorenom razdoblju najma od 17. travnja do 17. rujna 2017.).

 

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredaba čl. 219. i čl. 221.a ZPP, ocijenivši da tužiteljica nije dokazala da joj tuženica duguje najamninu za dva posljednja mjeseca (kolovoz i rujan 2017.).

 

8. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žaliteljica u žalbi, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer presuda ne sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

9. Naime, žaliteljica u žalbi, osnovano upire kako su u pobijanoj presudi, pored, u postupku izvedenih dokaza na kojima je presuda utemeljena te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi koji bi opravdali pravno shvaćanje suda prvog stupnja izloženo u pobijanoj presudi.

 

10. Nadalje, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju, izostalo.

 

11. Polazeći od utvrđenja da je, tužbeni zahtjev, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenjen neosnovanim, iz razloga što je sud prvog stupnja, zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje duga tuženice s osnove predmetne najamnine u utuženom razdoblju, u pobijanoj presudi nedostaju jasni, uvjerljivi, neproturječni i logični razlozi – kada je sud prvog stupnja svoj zaključak utemeljio isključivo na međusobno proturječnim iskazima stranaka i svjedoka (supruga tužiteljice i supruga tuženice), dok u pogledu dokaznog prijedloga tužiteljice da se na sporne okolnosti saslušaju i svjedoci M. i A. K. (predložene na pripremnom ročištu održanom 7. studenoga 2018.), sud prvog nije donio odluku, niti se na predložene dokaze uopće osvrće, a na što osnovano upire i žaliteljica u žalbi. Naime, kada na temelju međusobno proturječnih iskaza stranaka i svjedoka (supružnika tužiteljice i tuženice), nije moguće sa sigurnošću utvrditi sporne činjenice – postojanje predmetnog duga tuženice s osnove najamnine – sud je ovlašten o tužbenom zahtjevu odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP prema kojoj je sud ovlašten zaključiti o postojanju neke činjenice koja se ne može sa sigurnošću utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja, međutim, postavlja uvjet da se ta činjenica ne može utvrditi na temelju izvedenih dokaza i pritom upućuje na obvezu savjesne i brižljive ocjene svih dokaza u skladu s člankom 8. ZPP (tako primjerice Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2221/11). Stoga, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze, i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. Međutim, u procesnoj situaciji kada sud prvog stupnja nije izveo sve dokaze kojima bi se moglo utvrditi postojanje odlučnih činjenica, a koje je tužiteljica predložila, odredba čl. 221.a ZPP, nije se mogla primijeniti. Dakle, pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP sud može primijeniti tek ako je izveo predložene dokaze te ako je te dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP, a što je ovdje, kako je prethodno navedeno, izostalo.

 

12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja počinio je (i) bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbama čl. 8. i čl. 221. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje tužiteljica u žalbi, a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

13. Slijedom izloženih razloga, a kako je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka imajući u vidu navedeno u ovom rješenju te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu, i za svoju će odluku dati jasne, logične i neproturječne razloge.

 

U Zagrebu 21. prosinca 2022.

 

 

          Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.