Kž-259/2022-7

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-259/2022-7

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika F. R., odvjetnika u Z., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 07. listopada 2022. br. 9 K-999/2022-33, u sjednici vijeća održanoj dana 21. prosinca 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Zvonka Ivić i optuženika S. B.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženika S. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem 9 K-999/2022 od 07. listopada 2022. optuženi S. B. proglašen je krivim za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 činjenično opisanog u izreci te presude, pa je optuženi na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom S. B. je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2022., pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

4. Optuženik je temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik S. B., po branitelju, odvjetniku F. R. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se povodom žalbe ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis od 02. prosinca 2022. pod br. KŽ-DO-321/2022.

 

8. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi S. B., i njegov branitelj, odvjetnik F. R. te državni odvjetnik, pa su u javnom dijelu sjednice drugostupanjskog vijeća prisustvovali zamjenik ŽDO Šibenik Zvonko Ivić, a istoj je putem video-linka iz Z. u Z. nazočan bio i optuženik S. B., dok branitelj optuženika iako uredno pozvan sjednici nije pristupio pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08.

 

9. Žalba optuženika nije osnovana.

 

10. Iako u uvodu žalbe optuženi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnov ne obrazlaže, niti upire u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te je utvrdio da niti jedna povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena. Stoga je žalba optuženika izjavljena iz tog žalbenog razloga potpuno neosnovana.

 

11. Nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela prijetnje i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

12. Neosnovana je i žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski je sud, suprotno tvrdnjama optuženika, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

12.1. Analizirajući tijek dokaznog postupka te povezujući inkriminirano postupanje s provedenim i utvrđenim dokazima, valja navesti da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu istih, a posebno analize pojedinih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Međutim, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski  je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su potpuno neutemeljene žalbene tvrdnje da riječi koje je optuženik kritične prigode uputio oštećeniku, nisu subjektivno kod njega izazvale osjećaj ozbiljne prijetnje, odnosno da izgovorene riječi nisu objektivno podobne da oštećenog i bilo koju drugu osobu ustraše.

 

13. Prvo valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz oštećenog vozača tramvaja T. Ž. obzirom da je detaljno i okolnosno opisao tijek događaja, nalazeći da nema nikakvog objektivnog razloga da neistinito iskazuje, a čiji iskaz je potvrdio i svjedok M. V., koji kao putnik u tramvaju je i po stajalištu ovoga suda potpuno nepristran svjedok, a čiji iskazi su u suglasnosti i sa snimkama nadzorne kamere na kojima je zabilježena snimka utuženog događaja. Prema tome, potpuno se neprihvatljivim ukazuju žalbeni navodi optuženika kada navodi da je prvostupanjski sud samo prihvatio iskaz oštećenog bez da je njegov iskaz potkrijepljen drugim dokazima provedenim u postupku bilo iskazom svjedoka ili nekim drugim materijalnim dokazima.

 

13.1. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da upućene riječi oštećeniku „P… ti materina, j… ti mater bosansku, ubit ću te, zadavit ću te, zaklat ću te, nisi mi stao na stanici prije D.“, a potom i riječi „Ajde pederčino, izađi van da te razbijem na Trgu, znam da ne smiješ iz kabine“, kod istoga nisu izazvale osjećaj straha i uznemirenosti. Valjano prvostupanjski sud nalazi da za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje nije nužno da onaj kome je prijetnja upućena bude uplašen, već je bitna namjera koju ima počinitelj, jer to kazneno djelo čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti. Stanje uplašenosti ili neuplašenosti oštećenika nije presudno i odlučno za biće ovoga kaznenog djela, već samo može biti jedan od dokaza na temelju kojih se ocjenjuje ozbiljnost prijetnje. Kod toga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, prihvaćajući iskaz oštećenog da, kada je uzeo polugu u ruke to je uzeo isključivo kako mu oštećenik ne bi napravio nešto nažao, budući je nakon upućenih prijetnji skinuo ruksak sa leđa pa da iz njega nešto ne izvadi, da sve upućuje na zaključak da je upućene riječi prijetnje oštećeni doista shvatio vrlo ozbiljno, u prilog čemu ide i činjenica da je odmah i pozvao policiju, onemogućivši optuženiku da napusti tramvaj zaključavanjem vrata.

 

13.2. Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika da upućene riječi oštećeniku uopće nisu podobne da bi kod druge osobe pa i oštećenog izazvale osjećaj straha. Žalitelj se u tom pravcu upućuje na doista argumentirano i iscrpno obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 13. obrazloženja pobijane odluke, zbog čega smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o nedvojbeno ozbiljnim prijetnjama. I ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju uzimajući u obzir da su riječi prijetnje, izgovorene od strane oštećeniku nepoznate osobe, pod utjecajem alkohola, i to bez ikakvog prethodnog povoda, na radnom mjestu oštećenika, u sredstvu javnog gradskog prijevoza, pred drugim putnicima, u svemu podobne da izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i nespokojstva kod osobe kojoj su upućene, u ovom slučaju oštećeniku.

 

14. Stoga, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik iako smanjeno ubrojiv, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i to prema odgovornoj osobi u vezi sa njezinim radom – vozaču tramvaja.

 

15. Neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o kazni, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su bile od značaja za vrstu i mjeru kazne uzimajući u obzir da se radi o specijalnom povratniku koji je u roku kušnje po prethodnoj pravomoćnoj presudi zbog istog kaznenog djela prijetnje, počinio terećeno kazneno djelo kao i optuženikovu raniju prekršajnu osuđivanost, od čega u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, bezobzirnost pri počinjenju djela kada se cijeni intenzitet upućenih prijetnji i to na javnom mjestu oštećeniku kojega od ranije niti ne poznaje, tako da visina izrečene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci se u svemu ukazuje primjerenom težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i osobnim svojstvima optuženika.

 

16. Stoga ovo vijeće smatra da nema, kako to optuženik u žalbi predlaže, uvjeta za blaže kažnjavanje, niti je činjenica da je optuženik ove prigode bio pod utjecajem alkohola i zbog toga smanjeno ubrojiv, mogla utjecati na izricanje blaže kazne. Ovo iz razloga što se optuženik sam, konzumirajući alkohol, doveo u stanje alkoholiziranosti zbog čega je posljedično i bio smanjeno ubrojiv. Što se tiče žalbenih navoda da mu je prvostupanjski sud trebao cijeniti i njegove životne uvjete i to da se radi o nezaposlenoj osobi, bez imovine, valja navesti da je upravo te okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o troškovima ovog kaznenog postupka kada je optuženika iz tih razloga, temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio od plaćanja naknade troškova.

 

17. Stoga, budući da razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede zakona na koje u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 21. prosinca 2022.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                Nives Nikolac,v.r.