Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek

8.P: Pr-71/2022-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. M. iz V., F. L. 31, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. C. odvjetnik u V., protiv tuženika škole O. iz O., I. 3, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. studenog 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku školi O. isplatiti tužiteljici D. M. M. na ime razlike plaće bruto iznos od 1.420,18 kn (slovima: tisućučetristodvadesetkunaiosamnaestlipa) / 188,49 eur1 (slovima:stoosamdesetosameuraičetrdesetdevetcenta) sa zateznom kamatom po
stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to
tekućom:

- na iznos od 229,62 kn od 16. studenoga 2016. godine do isplate
- na iznos od 364,86 kn od 16. prosinca 2016. godine do isplate
- na iznos od 495,33 kn od 16. siječnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 330,36 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate
na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim
bruto iznosima, kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 8.P: Pr-71/2022-6

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u
iznosu od 1.406,25 kn/186,64 eur, sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2022. pa
do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 13. srpnja 2021., naveo da je bio zaposlenik
tuženika u utuženom razdoblju, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu, u
smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟
27/01 i 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i
Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama,
kojim je ugovoreno povećanje osnovne plaće u javnim službama za 6% u 2007.,

2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati
javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,
kojim je privremeno zamrznuta osnovica na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn,
dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno
sukladno članku III. Dodatka Sporazumu. Odredbama članaka IV. - V. Dodatka
Sporazumu ugovoreno je da daljnje postepeno uvećanje osnovice radi uskladbe
plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011.
između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe,
a Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7.
prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatku Sporazuma
ugovoreno je trajanje istog pet godina, pa je zbog pravila o produženoj primjeni
Kolektivnog ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟
93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Vlada RH i
Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena
Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi sa
člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena
Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37
kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a
za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, i to
prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se
iza toga do prve slijedeće promjene po ovim Izmjenama i dopunama. Dana 28.
kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu DZS ) objavio je prvu
procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BDP
realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje

2014., a dana 27. studenog 2015. objavljena je procjena tromjesečnog BDP-a za
treće tromjesečje 2015., po kojoj je realno povećanje u odnosu na isto tromjesečje
2014., bilo za 2,8 %. Navedeni statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS
dana 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene
dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015. ispunjeni
su uvjeti iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS. Budući da je odredbom članka VII. c stavak 3. Izmjena

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 8.P: Pr-71/2022-6

Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec",
da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica,
osnovica u prosincu 2015. se povećala na iznos od 5.415,37 kn. Kako je tuženik od
prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn,
ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći, iznosi 1.420,18 kn
prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, za razdoblje od listopada 2016. do
siječnja 2017. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je tužitelj zaposlen
kod tuženika na temelju Ugovora o radu. Nije sporno niti da je 13. svibnja 2009.
sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a niti da su dana

26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama. Tuženik ističe da je sporna pravna valjanost, pravna narav,
obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Tuženik smatra da su ništene Izmjene i
dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011., jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja

2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici
plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici
plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju
običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To
stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu
prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac
prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od
zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji
predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su
imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu
kolektivnog ugovora tada niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne
sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog
čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa
osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužitelj, kao
radnik zaposlen kod tuženika ne može biti aktivno legitimiran potraživati u sudskom
postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju
Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09) i Zakonom
o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine‟ 39/09 i 124/09). Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama u članku 2. propisano je da se plaće u javnim
službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i
završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim
službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama
primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra
da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz
interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s člankom 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do
donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 8.P: Pr-71/2022-6

prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je
isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn
bruto. Podredno ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP
Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom
tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja
uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg
tromjesečja 2014., pa se zbog toga uskladba prema člancima III. - V. Izmjena i
dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba
odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i
dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od pet godina, smatra da do uskladbe prema
člancima III. - V. nije došlo za vrijeme važenja istih. Tuženik je istaknuo i prigovor
zastare potraživanja za sva potraživanja za koja je protekao zastarni rok od pet
godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa, do
datuma podnošenja tužbe sudu. Na ročištu održanom 15. studenog 2022.
punomoćnik tuženika je izjavio da nije sporna visina, već osnova tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokaze tužitelja i tuženika koji se
nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi, odgovoru na tužbu i podnescima stranaka, te koji
se nalaze i u spisu predmeta.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik
tuženika. Tuženik je poslodavac koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09). U utuženom
razdoblju tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od

5.108,84 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne.

5. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju
plaću u razdoblju od listopada 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,84 kn ili
po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

6. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,

- da je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka

2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički
sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 8.P: Pr-71/2022-6

izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto
plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na
prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se
uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP
zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i
dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a
izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka
Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7.
prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

7. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće
u javnim službama („Narodne novine“ 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 124/09).
Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada

2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za
narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom
odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o
osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 8.P: Pr-71/2022-6

primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju
naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u
javnim službama („Narodne novine“ 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini
od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom
za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.

8. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4.
ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i
svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

9. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički
utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.
svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u
rokovima određenim tim samim dokumentima.“

10. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“

11. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ 93/14, 127/17 i
98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni
ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o
radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka
roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 8.P: Pr-71/2022-6

isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11.,

12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te
umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati
predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od
nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i
sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio
da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

14. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost
i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
Sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao
potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu
valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove
ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

15. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor,
što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su
odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama („Narodne novine“ 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u
utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26.
siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.

16. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD
Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena
članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u
osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28.
prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“
određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode
primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak
proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8 8.P: Pr-71/2022-6

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja
Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je
tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na
isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015.
bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga
jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2%
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili
1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4.
prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma
za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s
plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali
su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do

15. veljače 2017.

18. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

19. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pa sud smatra tu
činjenicu utvrđenom.

20. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od listopada 2016.
do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je
trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće
prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 1.420,18 kn bruto, s
mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod
točkom I. izreke presude.

21. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08,
125/11, 78/15), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak
i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s
isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne
novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak. Dakle,
porez i prirez poreza na dohodak čine sastavni dio bruto plaće, no dospijevaju tek s
isplatom, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, zbog čega je u tom
dijelu zahtjev za isplatu tužitelja neosnovan.

22. Prigovor zastare je neosnovan, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je
tužba podnesena 13. srpnja 2021., a najstariji utuženi pojedinačni iznos je dospio 16.
studenog 2016., pa je nedvojbeno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka
zastare iz članka 139. Zakona o radu.

23. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak

5. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom u pogledu glavnog
potraživanja, dok je u neznatnom dijelu odbijen sa zahtjevom za isplatu kamata, koje
predstavljaju sporedno potraživanje. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po
ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i vrijednosti
predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat mu je trošak

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9 8.P: Pr-71/2022-6

sastava tužbe, sastava podneska od 4. listopada 2022. i zastupanja na ročištu 15.
studenog 2022. u iznosima od po 468,75 kn, odnosno ukupno 1.406,25 kn, koji iznos
sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj
tarifi. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 14. studenog 2022. u
kojem je tužitelj već ranije postavljeni tužbeni zahtjev u iznosima iskazao dvojno, i u
kunama i u eurima, budući da ovaj podnesak smatra nepotrebnim, jer je obveza suda
iskazati iznose obveze dvojno, a osim toga tužitelj je mogao i na ročištu 15. studenog

2022. u tom dijelu urediti tužbeni zahtjev, a za koje ročište mu je priznata potpuna
naknada.

24. Na temelju čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine‟ 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su
dvojno, i u kunama i u eurima.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. prosinca 2022.

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za
stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim
putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom
Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi
podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom
obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti: 3. Poreznoj upravi

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450