Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P-3842/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja V. B., O. …, iz K., kojeg
zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u T., protiv tuženih pod 1 L.
A. M., O. …, S. i pod 2 L. H., O. …, S., koje zastupaju punomoćnici iz O. J. i
P. u S., radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprava
zaključene 19. listopada 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja D.
D., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženih J. M., odvjetnice u
S., na ročištu radi objave dana 20. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Dužne su tužene, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati u posjed
tužitelju dio čest. zem. 92 K.O. K. u površini od 51 m2, te dio čest.
zem. 90/5 K.O. K. u površini 20 m2 koji su prikazani na geodetskoj
skici D. Z. dipl. ing. geod. ovlaštenog inženjera geodezije iz S.,
S. 2., koja skica čini sastavni dio ove presude.
II Dužne su tužene solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,
naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno s zateznom kamatom koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
računajući od dana presuđenja sve do konačne isplate u slučaju da se usprotive ovoj
tužbi."
II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 9.625,00 kn/1.277,46 eur.
Obrazloženje
1. Dana 10. listopada 2017. tužitelj je ustao protiv tuženih tužbom radi
utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. 90/5, pašnjak, površine 28
m2, ZU 4784 K.O. K. i upisa tog prava u zemljišnim knjigama te radi uspostave
ranijeg posjedovnog stanja u odnosu na označenu nekretninu i onu oznake čest.
zem. 92 K.O. K.. Navodi kako je vlasništvo čest. zem. 90/5 stekao temeljem
ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je 25. kolovoza 2006. sklopio s ocem
tuženica pok. P. M. pok. J. i kako se po sklapanju tog pravnog
posla nije uspio upisati kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Dodaje kako je
vlasnik čest. zem. 92, ali nije u posjedu njezine cjelokupne površine, jer je bivša J.
u K. izgradila igralište i zabranila prolaz putem koji se stoljećima prije toga
koristio te kako je P. K. radi pristupa do svojih zemljišta napravila put preko
označene nekretnine i tom prilikom porušila stoljetne međe, uključujući i one između
posjeda parničnih stranaka.
2. Na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2019. tužene nisu učinile
spornim zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom čest. zem. 90/5 K.O.
K., radi čega je sud djelomičnom presudom zbog ogluhe br. P-4881/2017 od
26. veljače 2019. prihvatio tužbeni zahtjev sadržan u točki I. Istodobno su osporile
zahtjev iz točke II kao nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje, a na ročištu
održanom 29. listopada 2020. osporile aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na čest.
zem. 92 i istakle prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako je
označena nekretnina vlasništvo treće osobe I. B., V. iz R..
3. Podneskom od 28. listopada 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni
zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan točki I izreke ove presude, a sud
je na ročištu 28. lipnja 2021. dopustio tu preinaku tužbe, držeći kako se radi o
preinaci tužbe do zaključenja prethodnog postupka koja je svrsishodna za konačno
rješenje odnosa među strankama, kako to propisuju odredbe iz čl. 190. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).
4. U tijeku postupka sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja i
iskazivanja, a izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-1513/2012
od 26. listopada 2012., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 2006.,
vlasničkih listova od 11. ožujka 2014., 28. siječnja 2015., 26. veljače i 2. lipnja 2019.,
posjedovnog lista br. 1900 U. za katastar S., I. V. od 10. ožujka
2014., katastarskog plana od 8. kolovoza 2006., prijedloga za upis uknjižbe prava
vlasništva od 14. ožujka 2014., rješenja ovog suda br. Z-208/14 od 29. siječnja
2015., intabulacijskog očitovanja od 19. kolovoza 2015., skice dipl. ing. geod. D.
Z., prerisa katastarskog plana, dopisa od 25. listopada 2017., očevidom
održanim na licu mjesta 28. lipnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za
geodeziju R. R., pregledom njegovog nalaza od 18. listopada 2021. i
očitovanja na primjedbe stranke, odnosno dopune nalaza od 23. veljače 2022. te
saslušanjem svjedoka L. B. i A. B.. Isprave koje je tužitelj priložio
spisu uz svoje podneske od 28. listopada 2020. i 6. listopada 2022. sud nije uzeo u
obzir primjenom odredbi iz čl. 299. ZPP, jer su se tužene protivile njihovom
podnošenju nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se o dokazima koji su bili
u posjedu tužitelja ili su mu bili dostupni do tog trenutka, stoga nema opravdanog
razloga za njihovim podnošenjem nakon zaključenja prethodnog postupka.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje njihove legitimacije u
ovoj pravnoj stvari, odnosno ima li tužitelj pravo zahtijevati predaju u posjed
predmetnih nekretnina, a tužene pravo na njihov posjed.
8. Odredbom iz članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe
koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari, a radi ostvarenja tog prava
mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u
tuženikovom posjedu, kako to propisuje odredba iz čl. 162. st. 1., dok posjednik ima
pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed te
stvari, kako propisuje odredba iz čl. 163. st. 1. ZV.
9. Pregledom ugovora o kupoprodaju nekretnina od 25. kolovoza 2006.
razvidno je kako je tužitelj V. B. kupio od P. M. zemljište uz dio
zajedničke međe, oblika klina, dužine 30 m, širine 2 m na prednjem dijelu, a površine
18 m2, položenom na čest. zem. 90/5 K.O. K..
10. Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-1513/12 od 26. listopada 2012.
razvidno je kako je prodavatelj P. M. umro 29. prosinca 2010., a
naslijedile su ga ovdje tužene A. L. M. i L. H., svaka za ½
dijela.
11. Pregledom vlasničkog lista od 26. veljače 2019. razvidno je kako su
tužene upisane kao suvlasnice čest. zem. 90/5 ZU 4784 K.O. K., svaka za ½
dijela, dok iz vlasničkog lista od 2. lipnja 2019. proizlazi kako je čest. zem. 92 ZU
1459 K.O. K. upisana kao vlasništvo I. B., V. iz R., za
cijelo.
12. Pregledom izvoda iz posjedovnih listova U. za katastar S., I.
V., priloženih uz nalaz sudskog vještaka za geodeziju, razvidno je kako je u
posjedovnom listu br. 1900 P. M. upisani posjednik čest. zem. 90/1 za
cijelo, kako su u posjedovnom listu br. 1902 nekretnine oznake čest. zem. 90/2 i 90/4
upisane kao suposjed M.-I. B., P. M. i V. B., svakog
za 1/3 dijela, dok su u posjedovnom listu br. 3032 nekretnine čest. zem. 87 i 92
upisane kao posjed I. B., V. iz R. za cijelo, a M. B. iz
K. S. i V. B. kao plodouživatelji. Nekretnina čest. zem. 90/5 upisana
je u posjedovnom listu br. 3570 u korist naslovnika I. B. iz R..
13. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 28. lipnja 2021. tužitelj je kao
predmet spora pokazao zemljišnu površinu oblika nepravilnog trokuta, položenu
izvan njegove ograđene okućnice u K., odnosno južno od
betonskog ogradnog zida, a na tom prostoru je zatečen niz stabala rogača.
14. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 18.
listopada 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na
dijelovima nekretnina oznake čest. zem. 90/2, 90/1 i 90/4. Ovome dodaje kako je
čest. zem. 90/5 formirana kako bi prešla u vlasništvo tužitelja i upravo je po njezinoj
južnoj graničnoj liniji izgrađen kameno-betonski zid koji ograđuje njegovu okućnicu.
Također je naveo kako označene nekretnine i njima susjedne čest. zem. 92 i 87 na
kojima su nesporna kuća i okućnica tužitelja, na katastarskom planu nisu dobro
ucrtane, kako oblikom, tako i položajem, uz napomenu kako je izvorni katastarski
plan izrađen grafičkom metodom izmjere prije nepunih 200 godina, stoga nije
pouzdan i ima određena odstupanja. Na kraju navodi kako je mjerenjem utvrdio da
veličina graničnih linija čest. zem. 90/2 i 90/4, prema javnoj ulici u naravi odgovaraju
veličinama upisanim na skici mjerenja iz 2004. kada su ove čestice formirane, a
odgovaraju i mjerenju od objekata tužitelja do granice njegova posjeda. Na primjedbe
tužitelja sadržane u podnesku od 26. studenog 2021., sudski vještak je u dopuni
nalaza od 23. veljače 2022. ustrajao u iznesenim navodima uz obrazloženje kako se
treba pouzdati u stvarno stanje na terenu i izmjere koje su obavili ovlašteni geodetski
stručnjaci prilikom izrađivanja elaborata parcelacije i evidentiranja građevina na ovim
parcelama, uz dodatak kako su na skicama izmjere iz tih elaborata ucrtane granice
koje su stranke tada pokazale na terenu i s kojima su se suglasile nakon izrade
elaborata. Vještak je uz očitovanje dopunio nalaz i utvrdio kako sporni prostor ima
površinu od 71 m2, a položen je na dijelu čest. zem. 90/4 površine 39 m2 i dijelu
čest. zem. 90/1 površine 32 m2, koje je na novoj skici lica mjesta prikazao i označio
slovima i žutom bojom. Tužitelj je u svom podnesku od 3. lipnja 2022. ustrajao u
svojim primjedbama, pozivajući se na izmjeru dipl. ing. geodezije D. Z. i s
tim u vezi predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje
drugog sudskog vještaka za geodeziju, a sud je taj prijedlog odbio na ročištu 19.
listopada 2022. kao suvišan i neekonomičan. Naime, tužitelj je u tijeku postupka
priložio skicu izmjere dipl. ing. geodezije D. Z., međutim ta identifikacija
obavljena je na zahtjev stranke i prije pokretanja ove parnice, stoga se ne može
koristiti kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, a s tim u vezi neprimjereno je Z. nalaz
uspoređivati sa identifikacijom vještaka R. koja je obavljena pred sucem u
nazočnosti parničnih stranaka, a kojom prilikom je točno pokazano što je predmet
ovog spora. Dakle, sama činjenica da nalaz vještaka R. nije istovjetan onom
D. Z., te da nije u skladu s očekivanjima jedne od stranaka, nije i ne može
biti razlog za sumnju u stručnost i objektivnost identifikacije po R. R.,
pogotovo jer je njegov nalaz i mišljenje detaljno i jasno obrazložen, stoga ga sud
prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan.
15. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetnih nekretnina saslušani su na licu
mjesta svjedoci L. B. i A. B.. Svjedokinja B. tvrdi kako su tužene
poštovale ugovor koji je njihov otac 2006. sklopio s tužiteljem, radi čega su i priznale
dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na
nekretninu oznake čest. zem. 90/5. Dodaje kako su sudionici tog pravnog posla
prilikom uvođenja tužitelja u posjed vodili računa o skici koju je 2002. izradio
geometar A. M., prema kojoj trasa čest. zem. 90/5 u južnom dijelu nije
istovjetna onoj koju je prikazao geometar D. Z.. Ovome dodaje kako je
predmetna nekretnina bila i ostala suvlasništvo P. M., odnosno njegovih
nasljednica, a ovdje tuženih i njegovih sestara V. M. ud. B. i M.
M. ud. B. te kako se radi o dijelu cjeline koja je položena u smjeru
zapada, a do tog prostora suvlasnici pristupaju upravo predmetnom površinom.
Svjedoku B. poznato je kako je M. prodao tužitelju dio zemljišta
nepoznate površine, a tome dodaje kako je tužitelj po sklapanju tog ugovora izgradio
ogradne zidove i kupljenu parcelu učinio sastavnim dijelom svoje okućnice. Iskaze
ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima i vlasnicima
susjednih nekretnina, stoga je logično i očekivano da su posljednjih desetljeća imali
neposredna i objektivna saznanja o stanju nekretnine o kojoj su govorili, njezinim
posjednicima, ali isto tako i o činjenicama koje su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj
stvari, poput detalja u vrijeme i nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 2006.,
radi čega im se poklanja vjera u cijelosti, uz napomenu kako stranke njihove iskaze
nisu osporile ili ih učinile sumnjivim.
16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno
kako tužitelj nije upisani vlasnik zemljišta oznake čest. zem. 92 K.O. K. niti je
dokazao da bi bio njezin predmnijevani vlasnik. Naime, ova nekretnina upisana je
kao vlasništvo treće osobe I. B., V. iz R., a ista osoba u
katastarskoj evidenciji upisana je kao njezin isključivi posjednik. Pored toga valjalo je
cijeniti kako čestica te katastarske oznake nije bila predmet ugovora koji su P.
M. i tužitelj sklopili 2006., već isključivo čest. zem. 90/5. Nadalje, svakako je
valjalo cijeniti da se sporna zemljišna površina nalazi izvan tužiteljeve okućnice,
odnosno južno od njegovog ogradnog zida, a prema svjedoku B., upravo je
tužitelj po sklapanju ugovora i uvođenju u posjed, izgradio ogradne zidove i kupljenu
površinu učinio dijelom jedinstvene cjeline svoje okućnice, što tužitelj nije osporio niti
kako doveo u sumnju. Osim toga, svjedokove tvrdnje u skladu su s dopunom nalaza
sudskog vještaka R. R. u dijelu u kojem navodi kako su ovlašteni geodetski
stručnjaci prilikom izrađivanja elaborata parcelacije i evidentiranja građevina na ovim
parcelama, na skicama izmjere tih elaborata ucrtali granice koje su stranke tada
pokazale na terenu i s kojima su se suglasile nakon izrade elaborata. Slijedom toga,
od 2006. kada je stupio u posjed kupljene nekretnine i ogradio prostor okućnice do
podnošenja tužbe 2017. tužitelju nije bilo ništa sporno. Sud dopušta mogućnost da je
naknadno dospio u zabludu u pogledu točne katastarske oznake nekretnine koju je
stekao od pravnog prednika tuženih nakon provedene parcelacije, a ako je doista
tako, od presudnog je značaja kako je po sklapanju ugovora postao vlasnik te
samostalni, neometani i neosporavani posjednik nekretnine koju mu je predao
prodavatelj i koju od tada kontinuirano posjeduje. Ovome je za dodati kako je prema
ugovoru kupio zemljište približnog oblika klina, površine 18 m2, a vještak je utvrdio
kako je na licu mjesta pokazana predmetna nekretnina površine 71 m2. Dakle, nije
jasno kako temeljem sklopljenog pravnog posla od nasljednica prodavatelja može
postavljati tužbeni zahtjev radi predaje posjeda zemljišta čija ukupna površina znatno
premašuje kupljenu, pogotovo u situaciji kada je upravo on sudjelovao u postupku
parcelacije zemljišta, nakon toga izgradio ogradni zid te definirao južnu granicu svoje
okućnice, a predmetne čestice učinio njezinim sastavnim dijelom.
17. Slijedom iznijetog, osnovan je prigovor tuženih kako u odnosu na čest.
zem. 90/5 i čest. zem. 92 nisu pasivno legitimirane, jer nisu njihove posjednice, već
se radi o dijelovima zemljišta koja su u višegodišnjoj tužiteljevoj faktičkoj vlasti. U
svakom slučaju, tužitelj nije dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom
odredbom iz čl. 162. st. 1., stoga tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega
je tužbeni zahtjev postavljen radi predaje posjeda odbijen u cijelosti, kako je i
odlučeno u točki I izreke presude.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, a
tuženima je kao osnovan i neophodan priznat trošak sastava podneska od 30.
studenog 2021. i zastupanja na ročištima održanim 29. listopada 2020., 28. lipnja
2021. i 19. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, (Tbr.
7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22,
dalje OT). Također im je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 26. veljače,
4. lipnja i 5. prosinca 2019., 8. prosinca 2021. i 7. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 kn
za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), jer se tom prilikom nisu izvodili dokazi niti se
raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Pored svega, priznat
im je i trošak sastava podneska od 16. studenog 2020. i zastupanja na ročištu
održanom 8. ožujka 2022. (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 9. toč. 5. OT), jer se radi o običnom
podnesku, a ročište je odgođeno prije početka raspravljanja. U više zatraženom
dijelu, zahtjev se drži neosnovanim, a nije priznat ni trošak sudske pristojbe, jer nije
jasno na što bi se odnosila ta obveza, a osim toga spisu ne prileži dokaz da su
tužene podmirile sudsku pristojbu za neku radnju. Dakle, na ime zastupanja po
punomoćnicima priznat im je trošak u iznosu od 7.000,00 kn, koji je valjalo uvećati
za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. OT) i 25% PDV, stoga je tužitelju
naloženo naknaditi trošak protivnih stranaka u iznosu od 9.625,00 kn/1.277,46 euro.
Ovaj iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, temeljem
odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R.
H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem
paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 20. prosinca 2022.
Sudac
Branko Malenica v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženih