- 1 -              Revd 4407/2022-2

Broj: Revd 4407/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja G. Z. (OIB: …) i II. tužiteljice N. Z. (OIB: …), oba iz R., i zastupanih po punomoćnici K. C. N., odvjetnici iz R., protiv tuženice E.&S. B. d.d. iz R., (OIB: …), koju zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnim dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-691/2022-2 od 2. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-839/2020-22 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-691/2022-2 od 2. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-839/2020-22 od 17. prosinca 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. „Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?“

2. „Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?“

3. „Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) revizijski sud primjećuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: to stoga što ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima, a obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene i već sigurne prakse i pravnih shvaćanja izraženih u njegovim odlukama, primjerice, posl. br. Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

6.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

6.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

7. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

8. Tako je povodom istih ili sličnih pitanja odlučeno i u nizu odluka revizijskog suda, primjerice: Revd 4233/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 5606/2021-2 od 26. siječnja 2022., Revd 3910/2022-2 od 19. listopada 2022., Revd 2778/2022-2 od 14. rujna 2022. Revd 4163/2021-2 od 31. kolovoza 2022., Revd 2678/2020-2 od 29. lipnja 2022., Revd 2272/2022-2 od 5. srpnja 2022., Revd 5505/2021-2 od 13. srpnja 2022., Revd 1278/2022-2 od 19. srpnja 2022., Revd 4446/2021-2 od 1. lipnja 2022., Revd 2365/2022-2 od 15. lipnja 2022., Revd 551/2022-2 od 15. veljače 2022., Revd 684/2022-2 od 1. lipnja 2022., Revd 5093/2021-2 od 8. prosinca 2021., Revd 3706/2021-2 od 26. listopada 2021.

Zagreb, 20. prosinca 2022.