1

Poslovni broj 14 Gž-4086/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž-4086/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. OIB: … iz M., zastupanog po punomoćniku A. Š. odvjetniku u T., protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke i u dijelu iz stavka IV izreke u dijelu u kojem je zakonska zatezna kamata dosuđena po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Uvažava se žalba tužene kao djelomično osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke, ukidaju se provedene radnje i u tom se dijelu tužba odbacuje.

 

II Uvažava se žalba tužene kao djelomično osnovana i ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke u dijelu u kojem je tuženoj naložena isplata zateznih kamata na iznos naknade parničnog troška po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

 

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik fizički određenog dijela nekretnina: dio zk.č.br. 187/1 k.o. M. u površini od 119 m2,  koji dio i u naravi predstavlja dvorište i vrt a u nalazu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. označen je slovima „A,B, C, D, E, F, G,H, I, J, A“ (stavak I izreke presude suda prvog stupnja).

1.2. Sud prvog stupnja ovlastio je tužitelja na provođenje parcelacije na način da se iz nekretnine  zk.č.br. 187/1 k.o. M. izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste označen i preciziran u stavku I  izreke te presude i od navedenog dijela formira samostalna čestica s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. M. (stavak II izreke prvostupanjske presude).

 

1.3. Sud prvog stupnja ovlastio je tužitelja da izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici temeljem prvostupanjske presude  i prijavnog lista po kojem će se provesti parcelacija zk.č.br.187/1 k.o. M. u zemljišnim knjigama na svoje ime (stavak III izreke presude suda prvog stupnja).

 

1.4. Tuženoj je naloženo da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 19. 975,04 kn sa zateznim kamatama po stopi od 7,68% godišnje koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodio tekućem polugodištu za 2 postotna poena od presuđenja do isplate (stavak IV izreke prvostupanjske presude).

 

2.1. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

2.2. U odgovoru na žalbu tužene tužitelj smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

 

4. U presudi sud prvog stupnja ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, s obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 4. listopada 2017., osim u dijelu iz stavka II izreke, u kojem dijelu je ostvarena bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2 ZPP.

 

5. Odluka suda prvog stupnja temelji se na odgovarajućoj primjeni mjerodavne odredbe čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 114., čl. 129., čl. 130. st. 1. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u skladu sa pravilnim utvrđenjem odlučnih činjenica da je označeni dio predmetne nekretnine zk.č.br. 187/1 k.o. M. Zemljišnoknjižnog odjela T. Općinskog suda u Splitu bio u posjedu tužitelja i njegovih prednika u razdoblju od svakako 40 godina do 4. listopada 2017. (dakle od 1977.)

 

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u odnosu na neosnovano pozivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje valja reći da je prvostupanjski sud valjano cijenio sadržaj isprava, iskaza svjedoka i tužitelja kada je utvrdio odlučnu činjenicu poštenog posjeda temeljem koje su ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 159. st. 3 i 4 .ZV.

 

6.2. Povodom žalbenih navoda tužene o nemogućnosti da kupoprodajom od prednice M. K. tužitelj stekne i dio zk.č.br. 187/1 K.O. M. valja reći kako iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi ostvarenje pretpostavki za izvanrednu dosjelost iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV.

 

6.3. S obzirom da prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV posjed podrazumijeva faktičnu vlast na stvari, okolnost da tužitelj i njegovi prednici nisu bili upisani u posjedovnom listu nije od utjecaja kraj pravilno utvrđenih činjenica nesmetanog posjeda tužitelja i njegovih prednika predmetnog kameno-betonskim zidom a ranije suhozidom ograđenog dijela zk.č.br. 187/1 k.o. M.

 

6.4. Osim ponavljanja tvrdnje o tužiteljevom navodnom nepoštenju u posjedovanju, tužena tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije iznijela odgovarajuće razloge kojima bi presumpcija njegovog poštenja u posjedovanju bila oborena, uz što valja dodati kako činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno - da je nekretnina u razdoblju njihova posjedovanja bila upisana kao vlasništvo tužene, ne čini njihov posjed nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, što jesu jer im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja, kao što je utvrdio prvostupanjski sud.

 

7.1. U odnosu na računanju roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, valja reći da se i uz pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na pravna pravila iz §1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11) o zahtjevu tužitelja jednako odlučuje, uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04.

 

7.2. Dana 8. listopada 1991. je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZID ZOVO) stavljena izvan snage i odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, "Narodne novine" br. 53/91) kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, čime je od 8. listopada 1991. bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

 

7.3. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV u izvornom tekstu ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZV/96) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije tog dana. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999.  kojom se ukida ista odredba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) izmijenjena je izvorna odredba čl. 388. st. 4 ZV i od 13. prosinca 2001. se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

7.4. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04, nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti sa legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba, i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje tužitelj, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.

 

7.5. U okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda tužitelja i njegovih prednika i prije 8. listopada 1991. posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1977. do 2017. ostvarene su pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dijela nekretnine zk.č.br. 187/1 k.o. M. upisan kao vlasništvo tužene.

 

7.6. Žalbom tužena ne osporava prvostupanjsku presudu u odnosu na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina označenih u geodetskom elaboratu koji je sastavni dio presude a koja odluka je u skladu sa stečenim pravom vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar, čime je zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta jasno određen i temeljem kojeg će tužitelj kao stjecatelji biti ovlašteni zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva otpisom i upisom novonastale čestice u zemljišnim knjigama, na osnovi čl. 130. st. 1 ZV, pod pretpostavkama zemljišnoknjižnog prava.

 

7.7. Budući da je utvrđenjem stjecanja prava vlasništva dosjelošću tužitelj slijedom odredbe čl. 130. st. 1. ZV ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi nepotrebna je ovlast suda  tužitelju za uknjižbu stečenog prava, međutim ovaj sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku odluku izvan žalbenih navoda, u skladu s čl. 365. st. 1. ZPP.

 

7.8. Slijedom navedenog, u žalbi tužene nisu uzneseni opravdani razlozi za pozivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu iz stavka I. i III. izreke prvostupanjske presude. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao u izreci presude.

 

8. Odredbom čl. 16. st. 1. ZPP propisana je obveza suda da po službenoj dužnosti do pravomoćnosti pazi je li rješavanje spora u sudskoj nadležnosti. Budući da je  temeljem čl. 115. u vezi čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) postupak parcelacije ne spada u sudsku nadležnost već u nadležnost upravnih tijela, primjenom čl. 369. st. 2. u vezi čl. 16. st. 2. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke rješenja.

 

9.1. O naknadi parničnog troška je sud prvog stupnja odlučio odgovarajućom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, na koju odluku ne utječe ishod žalbenog postupka u odnosu na neznatni dio odbačenog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi te se i uz primjenu čl. 154. st. 5. ZPP jednako odlučuje o naknadi parničnog troška kao što je odlučeno prvostupanjskom odlukom.

 

9.2. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19) ovaj sud u predmetnom postupku pokrenutom tužbom od 4. listopada 2017. pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i u dijelu odluke o naknadi parničnog troška. U stavku IV izreke prvostupanjske presude je sud prvog stupnja uz naknadu parničnog troška dosudio i zateznu kamatu po stopi od 7,68% godišnje. U dijelu u kojem stopa od 7.68% godišnje predstavlja stopu zatezne kamate koja je viša od zakonske zatezne kamate propisane odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018), valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u stavku II izreke rješenja.

 

10.1. U stavku III izreke rješenja odlučeno je o zahtjevu tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP.

 

10.2. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao radnje koja nije nužna odlučeno je primjenom čl. 166. st .1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP, kao u stavku IV izreke rješenja.

 

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.