- 1 -              Rev 2511/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2511/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. (OIB: ...) iz M., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika J. K. (OIB: ...) iz S.,  i 2. tuženice N. P. N. K. pok. M. (OIB: ...) iz Š., O., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1556/17-2 od 10. svibnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1290/15 od 20. ožujka 2017., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1556/17-2 od 10. svibnja 2018. u točki 2. i 3. i predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica dijela kat. čestice 5704/3 upisane u z.k.ul. 797 k. o. P. u naravi voćnjak u B. koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima A-B-L-I-J-K-A u površini od 119 m2 kao i zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica I. M. iz M., OIB: ..., vlasnik dijela kat. čest. 5704/4 upisane u z.k.ul. 797 KO P. u naravi voćnjak u B., koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima B-E-F-G-H-I-L-M-B u površini od 855 m2 što da su dužni tuženici dužni priznati. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica vlasnica suvlasničkog dijela od 119/551 kat. čest. 5704/3 upisane u z.k.ul. br. 797 k. o. P. te da su joj dužni izdati valjanu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, kao i u dijelu u kojem je zahtijevala utvrđenje prava suvlasništva na suvlasničkom dijelu od 855/890 (uslijed očite greške u pisanju navedeno je 850/890) kat. čest. 5704/4 upisane u z.k. ul. 797 k. o. P. te u dijelu izdavanja tabularne isprave podobne za upis njenog prava vlasništva. Točkom III. izreke utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 75 P-1290/15 od 20. ožujka 2017. u točki II. izreke uz ispravak u retku šestom te točke izreke tako da umjesto „850/890“ piše „855/890“ te u točki III. izreke u odnosu na prvotuženika.

2. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I. te u točki III. izreke u odnosu na tužiteljicu i drugotuženika i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica dijela kat. čestice 5704/3 upisane u zkul. br. 797 k.o. P. u naravi voćnjak u B. koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima A-B-L-I-J-K-A u površini od 119 m2 te zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica vlasnica dijela kat. čest. 5704/4 upisane u zkul. br. 797 k.o. P. u naravi voćnjak u B. koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima B-E-F-G-H-I-L-M-B u površini od 855 m2, a što su tuženici dužni priznati.

3. Nalaže se tužiteljici da drugotuženici nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 11.000,00 kn u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom njegovih troškova postupka kao neosnovan.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Tuženici u odgovoru na reviziju osporavaju navode iz revizije te predlažu istu odbaciti kao nedopuštenu podredno odbiti kao neosnovanu.

 

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

6. U reviziji tužiteljica postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li sukladno čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 u daljnjem tekstu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) posjednik koji ima kvalificiran posjed (zakonit, istinit i pošten posjed) stječe pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini sukladno čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja?

2. Da li sukladno čl. 192. st. 2. ZPP kod preinake tužbe u subjektivnom smislu na način da se umjesto ranije utužene osobe tuži druga osoba postupak za novo tužene započinje od dana podnošenja tužbe protiv prvotno utužene osobe sudu ili započinje od dana kada sud zaprimi tužbu protiv novonaznačenih tuženika tužitelj i kada se novo naznačeni tuženi upuste u raspravljanje?

3. U odnosu na upit da li sukladno čl. 230. ZPP a pozivom na čl. 8. sudovi mogu dovoditi u sumnju istinitost javne isprave koje je u okviru svog djelokruga donijelo javno tijelo, te d ali su sudovi ovlašteni, ako druga strana osporava istinitost javne isprave, bez provjere istinitosti sadržaja od tijela od kojeg potječe ta javna isprava, smatrati istu nevjerodostojnom?

4. Da li sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i drugim važećim propisima, a pogotovo Općem građanskom zakoniku koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima moglo steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, te da li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću uračunava i vrijeme koje je prednik sadašnjeg posjednika posjedovao predmetnu nekretninu prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

5. Da li drugostupanjski sud može izvedeni dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka cijeniti samo u odnosu na godine starosti stranaka, ne uzimajući u obzir sam sadržaj iskaza stranaka i svjedoka i druge dokaze koje prileže spisu i temeljem toga donositi zaključak o vjerodostojnosti iskaza istih, sve sukladno čl. 8. ZPP, te čl. 235., 244., 264. ZPP?“

 

7. Ovaj sud ocjenjuje da se kod četvrtopostavljenog pitanja radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

8. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su k.č. 5704/3 i 5704/4 8. rujna 1960. pod Z-268/60 bile upisane kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist R. V., prednice tuženika, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji u posjed općini ili drugoj osobi,

- da su predmetne nekretnine u naravi maslinici,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetnu nekretninu posjedovao još otac tužiteljice te da ga nitko nije nikada smetao u posjedu,

- da je 1961. prednik tužiteljice, njezin otac bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine.

 

10. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je tražila utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 5704/3 upisane u z.k.ul. 797 k. o. P. u naravi voćnjak u B. koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima A-B-L-I-J-K-A u površini od 119 m2 kao i zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnik dijela kat. čest. 5704/4 upisane u z.k.ul. 797 KO P. u naravi voćnjak u B., koji je u Skici mjerenja izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 29. siječnja 2015. označen slovima B-E-F-G-H-I-L-M-B u površini od 855 m2 zauzevši pogrešno pravno shvaćanje da je tužiteljica računajući i posjed njezinog pokojnog oca od 8. listopada 1991. do upuštanja tuženika u raspravljanje (24. svibnja 2013.) bila savjesni posjednik prijepornih nekretnina duže od 20 godina.

 

11. Također se ne može prihvatiti niti pravni stav drugostupanjskog suda koji je preinačio prvostupanjsku odluku te odbio navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice sa obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala posjed prednika tužiteljice prije pedesetih godina prošlog stoljeća, a da od pedesetih godina prošlog stoljeća do podruštvovljenja nije protekao rok od 20 godina koji je prema pravnim pravilima OGZ i važećoj sudskoj praksi bio potreban za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

 

12. Vezano za postavljeno pitanje, o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

 

13. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga.

 

14. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

15. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ br. 137/99).

 

16. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

 

17. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

 

18. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

 

19. Iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazilo bi da je tužiteljica sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine bila i prije 8. listopada 1991. i da se u istom nalazila i u vrijeme podnošenja tužbe, a drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije utvrđivao postoje li okolnosti za primjenu navedenog pravnog shvaćanja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

 

20. U odnosu na ostala postavljena pitanja napominje se da ona nisu važna za odluku u ovom sporu jer ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

21. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.