Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2377/2018-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) K. D., iz Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženice-protutužiteljice (dalje 1. tužena) I. B., iz V. G., OIB ..., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u V. G., i 2. tuženice-protutuženice (dalje: 2. tužena) J. K., iz V. G., OIB ..., radi utvrđenja prava na ostavinu te utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji 1. tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1433/16-6 od 9. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-19/16-13 od 10. lipnja 2016., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu o glavnoj stvari.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu o troškovima postupka. Odbacuje se revizija 1. tužene kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
''I Utvrđuje se da tužitelju K. D. iz Z., kao sinu i nasljedniku prvog nasljednog reda iza pok A. odnosno A. B., pripada pravo nasljedstva na 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pok A. odnosno A. B. koja se sastoji od nekretnina i to 71-etaža u 5485/582167 dijela čkbr. 1620 pov 924 m2, dvorište pov 90 m2, stambena zgrada kuća površ 834 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela – dvosobnog stana broj 4 na II. katu, stubište II, koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja, NKP 51,49 m2 i lođe NKP 3,36 m2, ukupno NKP 54,85 m2 a koji se nalazi u zgradi u V. G., upisane u zk.ul. 6236 podul. 71 k.o. V. G. i čkbr. 933/4 upisane u zk.ul. 1454 k.o. V. u ½ dijela; neisplaćene mirovine za listopad 1997. od RF MIORH u neutvrđenom iznosu; te 100 dionica J. K. d.d. iz Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. 08.1992. ubilježenih kod S. k. d. d. d.d. na zajedničkom/suvlasništvom računu oznake 5041090; pa su slijedom toga tuženice I. B. i J. K., obje iz V. G., dužne priznati tužitelju to njegovo nasljedno pravo i uručiti mu tako pripali dio od 1/3 dijela navedene ostavinske imovine.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi:
"Nalaže se tuženima I. B. i J. K., obje iz V. G., da svaka plati tužitelju D. K. iz Z., iznos od 5.308,33 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od 03. ožujka 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se utvrđuje da tužitelju K. D. iz Z., kao sinu i nasljedniku prvog nasljednog reda iza pok A. odnosno A. B., pripada pravo nasljedstva na 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pok A. odnosno A. B. koja se sastoji od pokretnine: osobnog automobila Daihatsu boja japansko crvena svijetla 74, broj Šasije JDA-01009000686686 god proizvodnje 1990, snage 38 kW, reg oznake ... i preko 100 do 130 dionica J. K. d.d. iz Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. 08.1992. ubilježenih kod s. k. d. d. d.d. na zajedničkom/suvlasništvom računu oznake 5041090"
III Utvrđuje se da je protutužiteljica I. B. iz V. G., suvlasnica u ½ dijela ostavinske imovine iza pok A. B. s posljednjim prebivalištem u V. G., tako da njezin suvlasnički dio obuhvaća 30 od 200 dionica trgovačkog društva J. K. d.d. iz Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. 08.1992. ubilježenih kod S. k. d. d. d.d. na zajedničkom računu oznake 5041090 pa se ova navedena imovina izdvaja iz ostavine pok A. B. iz V. G., a ujedno su tuženik-protutužitelj K. D. i II tužena-protutužiteljica J. K. dužni trpjeti da se tužena protutužiteljica, nakon pravomoćnosti ove presude upiše kao vlasnica u navedenom suvlasničkom omjeru na navedenim nekretninama i u javnim registrima koji postoje glede navedenih pokretnina, sve u roku 15 dana.
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužene- protutužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je protutužiteljica I. B. iz V. G., suvlasnica u ½ dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pok A. B. s posljednjim prebivalištem u V. G., tako da njen suvlasnički dio obuhvaća cijeli suvlasnički dio od 5485/582167 dijela, poduložak 71 k.o. V. G. i to čkbr. 1620 stambena zgrada od 834m2 i dvorište od 90m2, ukupne površine 924 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, a koji su neodvojivo povezani sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine u podulošku 71 - dvosobni stan broj 4 na II. katu, stubište II, koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja, NKP 51,49 m2 i lođe NKP 3,36 m2, ukupno NKP 54,85 m2 a koji se nalazi u zgradi u V. G., te nekretnine upisane u zkul. 1454 k.o. V. i to čkbr. 933/4 i to vinograd K. u S. od 1021 m2 sa izvanknjižnim pravom vlasništva montažne kuće izgrađene na navedenoj nekretnini; neisplaćene mirovine za listopada 1997. godine od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Republike Hrvatske u neutvrđenom iznosu; osobnog automobila Daihatsu boja japansko crvena svijetla 74, broj Šasije JDA-01009000686686 god proizvodnje 1990, snage 38 kW, reg oznake ...; te 130 dionica trgovačkog društva J. K. d.d. iz Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. 08.1992. ubilježenih kod S. k. d. d. d.d. na zajedničkom računu oznake 5041090 pa se ova navedena imovina izdvaja iz ostavine pokojnog A. B. iz V. G., a ujedno su tuženik-protutužitelj K. D. i II tužena-protutužiteljica J. K. dužni trpjeti da se tužena protutužiteljica, nakon pravomoćnost ove presude upiše kao vlasnica u navedenom suvlasničkom omjeru na navedenim nekretninama i u javnim registrima koji postoje glede navedenih pokretnina, sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 100.224,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.''
2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:
"Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-19/16-13 od 10. lipnja 2016. i za navedeno sudi:
I. Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica I. B. iz V. G., OIB: ..., suvlasnica u 1/2 dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pokojnog supruga A. B. s posljednjim prebivalištem u V. G., tako da joj pripada 1/2 suvlasničkog dijela od 5485/582167 dijela nekretnine upisane u poduložak 71 k. o. V. G. i to kč. br. 1620 stambena zgrada od 834 m2 i dvorište od 90 m2, ukupne površine 924 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, a koji su neodvojivo povezani s vlasništvom posebnog dijela nekretnine u podulošku 71 – dvosobni stan broj 4 na 2. katu, stubište II, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja, NKP 51,49 m2 i lođe NKP 3,36 m2, ukupno NKP 54,85 m2, a koji se nalazi u zgradi u V. G., 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1454 k. o. V. i to kč. br. 933/4 vinograd K. u Selišću od 1021 m2 sa izvanknjižnim pravom vlasništva montažne kućice izgrađene na navedenoj nekretnini; 1/2 dijela neisplaćene mirovine za listopad 1997. od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Republike Hrvatske u neutvrđenom iznosu; 1/2 dijela osobnog automobila Daihatsu boja japansko crvena svijetla 74, broj šasije JDA-01009000686686 godina proizvodnje 1990., snage 38 kW, reg. oznake ... te 1/2 dijela od 200 dionica trgovačkog društva J. K. d.d., Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. kolovoza 1992. ubilježenih kod S. k. d. d. d.d. na zajedničkom računu oznake 5041090 pa se navedena imovina izdvaja iz ostavine pokojnoga A. B. iz V. G., a ujedno su tužitelj-protutuženik K. D. i tuženica-protutuženica J. K. dužni trpjeti da se tuženica-protutužiteljica I. B., nakon pravomoćnosti ove presude upiše kao vlasnica u navedenom suvlasničkom omjeru na navedenim nekretninama i u javnim registrima koji postoje glede navedenih pokretnina, sve u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se da tužitelju-protutuženiku K. D. iz Z., kao sinu i nasljedniku prvoga nasljednoga reda iza pokojnoga A., odnosno A. B., pripada pravo nasljedstva na 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pokojnoga A., odnosno A. B. s posljednjim prebivalištem u V. G., koja imovina se sastoji od 1/2 dijela nekretnine i to 71. etaža 5485/582167 dijela kč. br. 1620 površine 924 m2, dvorište površine 90 m2, stambena zgrada površine 834 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvosobnog stana broj 4 na 2. katu, stubište II, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja, NKP 51,49 m2 i lođe NKP 3,36 m2, ukupno NKP 54,85 m2, a koji se nalazi u zgradi u V. G., upisano u zk. ul. 6236 podul. 71 k. o. V. G.; 1/2 dijela nekretnine kč. br. 933/4 upisane u zk. ul. 1454 k. o. V.; 1/2 dijela osobnog vozila Daihatsu, boja japansko-crvena registarske oznake ...; 1/2 neisplaćene mirovine za listopad 1997. od RF MIORH u neutvrđenom iznosu te 100 dionica K.-R-A izdavatelja K. d.d., Z. prema ugovoru broj 3269043/852 od 31. kolovoza 1992. ubilježenih kod S. k. d. d. d.d. na zajedničkom – suvlasničkom računu oznake 5041090 pa su slijedom toga tuženica-protutužiteljica I. B. i tuženica-protutuženica J. K., obje iz V. G., dužne priznati tužitelju to njegovo nasljedno pravo i uručiti mu tako pripali dio od 1/3 dijela navedene ostavinske imovine.
III. Odbija se kao djelomično neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika K. D. kojim predlaže da sud utvrdi da tužitelju-protutuženiku K. D. pripada pravo nasljedstva na 1/3 dijela imovine koja je točkom I. izreke ove presude utvrđena kao bračna stečevina tuženice-protutužiteljice I. B., u pogledu nekretnina i svih drugih pokretnina, osim na dionicama u kojem je dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u odnosu na daljnjih zatraženih 30 dionica (preko dosuđenih 100 do zatraženih 130 dionica) te u dijelu kojim predlaže tuženici-protutužiteljici I. B. i tuženoj-protutuženoj J. K. svakoj naložiti plaćanje iznosa od 5.268,40 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od 3. ožujka 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.“
3. Protiv dijela drugostupanjske presude i to točke I., III. i IV. reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3.1. Reviziju je podnijela i 1. tužena i to protiv dijela drugostupanjske odluke u odnosu na troškove postupka.
4. Na revizije nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana u dijelu o glavnoj stvari, te nije dopuštena u dijelu o troškovima postupka.
5.1. Revizija 1.- tužene nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
7.2. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da mu kao sinu i nasljedniku prvog nasljednog reda iza pok. A. odnosno A. B., pripada pravo nasljedstva na 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine iza istog, dok 1. tužena protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela cjelokupne ostavinske imovine iza pok A. B.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:
-da je iza pok. A. B. proveden ostavinski postupak,
-da je doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-522/97 od 10. studenog 1997. kojim je cjelokupna ostavinska imovina ostavitelja uručena tuženicama, supruzi i kćeri ostavitelja kao univerzalnim zakonskim nasljednicama, svakoj u ½ dijela,
-da je prema presudi Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2954/65 od 14. listopada 1966. sada pok. A. B. utvrđen ocem tužitelja,
-da tužene u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju nisu znale da je tužitelj sin ostavitelja,
- da su 1. tužena i pok. A. B. svu imovinu koja je utvrđena u ostavinskom postupku stekli zajedno za vrijeme trajanja njihovog braka.
11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio i djelomično odbio protutužbeni zahtjev 1. tužene te u skladu s tim prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev 1.- tužene te u skladu s tako utvrđenom ostavinskom imovinom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Prema odredbi čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine njihova je zajednička imovina.
12.1. Sukladno odredbi čl. 281. st. 1. ZBPO, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
13. U postupku je utvrđeno da je ostavinsku imovinu pokojnog A. B. činilo 5485/582167 kč. br. 1620 poduložak 71 k. o. V. G., kč. br. 933/4 upisane u zk. ul. 1454 k.o. V. kao i montažna kuće na toj nekretnini, osobni automobil Daihatsu, neisplaćena mirovina za listopad 1997. te 200 dionica J. K. d.d., Z.
13.1. Također je u postupku utvrđeno da su tužena i A. B. za vrijeme trajanja braka jednako doprinijeli stjecanju navedene imovine u smislu odredbe čl. 271. ZBPO.
13.2. Stoga je pravilno drugostupanjski sud utvrdio da je tužena suvlasnica u 1/2 dijela ostavinske imovine iza pokojnog A. B., pa ostavinsku imovinu čini 1/2 dijela 5485/582167 kč. br. 1620 poduložak 71 k. o. V. G., 1/2 dijela kč. br. 933/4 upisane u zk. ul. 1454 k.o. V. kao i montažne kuće na toj nekretnini, 1/2 dijela osobnog automobila Daihatsu, 1/2 dijela neisplaćene mirovine za listopad 1997. te 100 dionica J. K. d.d., Z.
14. Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja kao neosnovana odbijena.
15. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjsku odluku u odnosu na troškove postupka, kao i u odnosu na reviziju 1. tužene valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
16. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
17. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.
18. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o trošku kao i reviziju 1. tužene odbaciti kao nedopuštene i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.