- 1 -              Rev 874/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 874/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari u tužitelja J. Š., OIB: ..., iz T., koga zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u I., protiv tuženika I. H., OIB: ..., iz L., koga zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u V., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1516/2017-2 od 18. prosinca 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj Ps-21/2016-12 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1516/2017-2 od 18. prosinca 2017. kojim je u odluci o glavnoj stvari preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj Ps-21/2016-12 od 13. listopada 2017. i tužbeni zahtjev odbijen.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1516/2017-2 od 18. prosinca 2017.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              "I. Nalaže se tuženiku I. H. iz G. V., da iseli iz kuće C. J., sagrađene na čkbr. 7861 u naravi  2 kuće i gospodarske zgrade, dvorište i oranica od 1224 m2, upisane u z.k. ul. 570 k.o. T., vlasništvo tužitelja Š. J. iz C. J., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

              II. Nalaže se tuženiku I. H. iz L., da tužitelju Josipu Šmintiću iz C. J., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.540,00 kuna (slovima: dvijetisućepetstočetrdesetkuna), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

 

2.              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

              „Prihvaća se žalba tuženika I. H., te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 13. listopada 2017., poslovni broj: 25 Ps-21/2016-12., preinačava i sudi:

              Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

              "1. Nalaže se tuženiku I. H. iz G. V. da iseli iz kuće C. J., sagrađene na čkbr. 7861 u naravi  2 kuće i gospodarske zgrade, dvorište i oranica od 1224 m2, upisane u z.k. ul. 570 k.o. T., vlasništvo tužitelja J. Š. iz C., OIB: ..., kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

              2. Nalaže se tužitelju J. Š. da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn, te troškove žalbe u iznosu od 950,00 kn, sve u roku od 15 dana".

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnjama da su utvrđenja na kojima se temelji drugostupanjska presuda u suprotnosti s provedenim dokazima i utvrđenjima prvostupanjskog suda te da drugostupanjski sud „nije imao niti jedan razlog da preinači presudu I.-stupanjskog suda pozivom na čl. 373.a ZPP-a“. Navedenim revizijskim navodima tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a ZPP-a.

 

7.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni, ili ako odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.2. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati,  a suprotno tvrdnji revidenta, utvrđenja od kojih polazi drugostupanjski sud (da se tuženik u predmetnu kuću nije uselio i da nije u bilo kakvom posjedu iste) nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima i utvrđenjima prvostupanjskog suda.

 

8. Ne mogu se prihvatiti ni revizijski navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupa iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a ZPP-a na koju se ukazuje sadržajem revizije.

 

9. Prema tome, nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz kuće sagrađene na kč.br. 7861, u naravi kuća i gospodarska zgrada, dvorište i oranica od 1224 m2.

 

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom, u bitnome, je utvrđeno:

-da je tužitelj vlasnik nekretnine iz koje traži tuženikovo iseljenje,

-da u predmetnoj nekretnini živi tužiteljeva sestra sa djecom i tužiteljeva majka,

-da je tuženik u dugotrajnoj izvanbračnoj vezi s tužiteljevom sestrom u kojoj je rođeno dvoje zajedničke djece,

-da tuženik ne živi sa izvanbračnom suprugom i djecom, već da u predmetnu nekretninu povremeno dolazi i povremeno prespava, a da u kući nema svojih stvari.

 

12. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj, kao vlasnik nekretnine, ima pravo tražiti iseljenje, jer tuženik predmetnu nekretninu koristi bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

13. Drugostupanjski sud je ocijenio da su razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u suprotnosti s utvrđenjima prvostupanjskog suda i provedenim dokazima te da je postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje je ocijenio da bitne činjenice među strankama nisu sporne te je, pošavši od utvrđenja da se tuženik u predmetnu kuću nije uselio i da nije u bilo kakvom posjedu iste, preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a i tužbeni zahtjev odbio.

 

14. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

15. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao osnovnu činjenicu – da se tuženik uselio u njegovu nekretninu odnosno da je u posjedu iste, pravilno je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo (čl. 161. st. 1. ZVDSP-a) kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 

 

16. Revizijske navode kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije uzeo u obzir budući da se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

17. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju protiv odluke o glavnoj stvari kao neosnovanu.

 

18. Revizija je podnesena i protiv odluke o troškovima postupka.

 

19. U sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

20. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

21. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP-a revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v. r.