Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 1. P-701/2022-11.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. F., S. …, Z., OIB: …, protiv tuženika S. E. d.o.o., U. D. T. G. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2022. u prisutnosti tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 20. prosinca 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem presude Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: P-…/2010 od dana 05. listopada 2011.".
II. N a l a ž e se tužitelju F. J. da tuženiku S. E. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa)/ 124,43 EUR (stodvadesetčetiri eura i četardesettri centa)[1] u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Z., posl. broj: Ovr-…/2022-3 od 10. kolovoza 2022. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Z. posl. Broj: P-…/2010 od dana 5. listopada 2011. iz razloga propisanih odredom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a. Navodi da je iz javno dostupnihpodataka ravidno da je predmetno navodeno dugovanje proglašeno od suda "Rješenje – dovršetak ovrhe". Tvrdi da je isprava temeljem koje se traži predmetno postupanje izgubila svoju djelotvornost, protekao je rok, mogućnost je ograničena, nastupila je zastara. Navodi da zastarni rokovi teku od provog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze te da je tužeink 24. lipnja 2022. ovjerio punomoć odvjetničkom uredu da pokrene predmetnu ovrhu, međutim odvjetnički ured je aditirao datum na zahtjevu za izravnu naplatu, naime naveden je datum 24. lipnja 2022. dok je FINA isti zaprimila 27. lipnja 2022. u 12:54 sati, međutim, mjerodavno je vrijeme kada je FINA zaprimila zahtjev. Navodi dalje da je činjenjenica da je tek 17. studnoga 2012. ovrhovoditelj pokrenuo zahtjev kod FINE, međutim da je zbog pasivnog državanja odnosno nečinjenja propustio promijeniti izmjenu sredstva i predmeta ovrhe prije nego što je ovrha kod Fine obustavljena. Pri tome se poziva na rješenje Županijskog suda u Z. broj: Gžovr-…/13-2. od 17. veljače 2015. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-…/2015. d 27. travnja 2016. te rješenje o dovršetku ovrhe doneseno u predmet Općinskog građanskog suda u Z. Ovrpl-…/11. Tvrdi da je ovrhovoditelj propustio procesnu normu propisanu mjerodavnim Ovršnim zakonom te da više nema pravne mogućnosti da se ponovno pokrene ovrha. Navodi da je ovrhovoditelj znao ili morao znati za primjenu navedenog zakona, a da u cijelom razdoblju od 2012. do 2022. nije naplatio ništa u vezi istoga, niti je išta pokušavao da se naplati na drugačiji način te je doobustave ovrhe došlo zbog propusta ovrhovoditelja jer je on propustio promijeniti sredstvo ovrhe prije obustave ovrhe, a za koju je morao znati da će nastupiti jer je sam povukao ovršni prijedlog. Prema tome, prestankom provedbe ovrhe nije došlo do prekia zastare sukladno članku 242. Zakona o obveznim odnosima, jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog 2019. pa je posljedično nastupila apsolutna zastara premetnog potraživanja. Nadalje tvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za nastavak predmetnog postupku jer u konkretnom slučaju niej dopuštena promjena na strani ovrhovoditelja bez pristanka ovršenika, a tužitelj se izričito protivi nastavku predmetnog ovršnog postupka te se izričito protivi subjektivnoj preinaci na strani ovrhovoditelja na način da umjesto prvotnog ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d. bude treća osoba, konkretno S. E. d.o.o, ovdje tuženik. Navodi i da je člankom 67. st. 2. OZ-a propisano da će se ovrha obustaviti ako je nemoguća ili se iz drugih razloga ne može proveti. Sukladno tome, postavio je tužbeni zahtjev kao u izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu u tužbeni zahtjev. Navodi da rješenje Općinskog suda u N. Z. posl. br. Pu Ovr-…/15 od 28. svibnja 2019. kojim je obustavljen ovršni postupak povodom prijedloga Z. b. d.d. nema utjecaj na postojanje tražbine tuženika prema tužitelju budući je iz istoga tek vidlijvo da je Z. b. d.d. pouvkla prijedlog za ovrhu, što ne sprječava pokretanje novog ovršnog postuka ili postuka izravne naplate. Osporava prigovor zastare budući da je presuda Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: P-…/10. od 5. listopada 2011. svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla 24. lipnja 2012., a što znači da je zastara po istoj počela teći idužeg dana, tj. 25. lipna 2012. Zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene presude predan je od strane tuženika na poštu 24. lipnja 2022., dakle prije isteka desetgodišnejg zastarnog roka iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Osporava navod tužitelja prema kojem je za prekid zastare relevantan trenutak zaprimanja zahtjeva za izravnu naplatu od strane Financijske agencije, budući da je odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv duženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanje, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Osprava i tvrdu tužitelja da je bio dužan tražiti promjenu predmeta i sredsva ovrhe, budući da nije ni bio stranka tog ranijeg ovšrnog postupka, dok se u konkretnom služaju radi o novom postupku izravne naplate. Ističe da odredbe Ovršnog zakona i sudska praksa ustavnog suda RH na koje se tužitel poziva nisu relevantni za predmet spora. Tvrdi da aktivna legitimacija tuženika proizlazi iz Trostragon ugovora o ustupu i prijenosu tražina od 9. istopada 2017., koji je sklopljen u solemniziranoj formi, čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona, prema kojoj za određivanje ovrhe u korist tuženika kao novog vjeorvnika nije bila potrebna suglasnost ovršenika (budući da se nije radilo o postojećom ovršnom postupku koji je pokrenut to 1. runa 2014.. Sukladno navedenom, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Na pripremnom ročištu održanom 28. studenoga 2022. sud je, sukladno odredbi čl. 292.a Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), s obzirom na okolnosti slučaju ocijenio da je moguće na pripremnom ročištu zaključiti predhodni postupak te održati i zaključiti glavnu raspravu.
4. U postupku su pročitani: rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 54 Ovr-…/2022-3. od 10. kolovoza 2022., rješenje Općinskog suda u N. Z. posl. broj 49 Pu Ovr-…/15-28. od 28. svibnja 2019., potvrda o primitku od 24. lipnja 2022., povratnica, presuda Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 142 P-…/2010-13. od 5. listopada 2011., trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbine od 9. listopada 2017., specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OVRPL-…/12, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OVRPL-…/12-1., ispisi elektrinčkih zapisa o vlasništvu vozila i i prebivalištu te rješenje Općinskog suda u N. Z. posl. broj: 49 Pu Ovr-…/15-28. od 28. svibnja 2019.
5. Odbijeni su prijedlozi stranaka za prilaganje spisa Općinskog građanskog suda u Z. i Općinskog suda u N. Z. te pribavljanjem podataka od Financijske agencije jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.
6. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. Iz pročinanih isprava te navoda samih stranaka vidljivo je i među strankama očito nesporno:
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 142-…/2010-13. od 5. listopada 2011. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovri javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. posl. broj: Ovrv-…/09 od 5. ožujka 2009. kojim je naloženo tuženiku F. J. da tužitelju Z. b. d.d. plati iznos od 7.543,15 kuna sa ugovorenom kamatom prema Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke na iznos od 7.338,71 kuna počam od 27. veljače 2009. do plateža kao i u dijelu troškoa ovrhe za iznos od 1.220,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počamod 5. ožujka 2009. pa do plateža; ukinut je platni nalog za dio troškova ovrhe u iznosu od 378,20 kuna te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.097,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počam od 5. listopada 2011. pa do isplate, sve u roku od osam dana,
- da je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna 24. lipnja 2012. godine,
- da je po prijedlogu ovrhovoditelja Z. b. d.d. rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovrpl-…/12. od 19. listopada 2012., temeljem navedene presude određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika,
- da je Financijska agencija navedeno rješene o ovrsi primila 17. studenoga 2012. te je na specifikaciji navedena primjedba "nemogućnot izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a, a zatim 5. studenoa 2018. te je na specifikaciji navedena primjedba "obustava/opoziv vrste duga",
- da je rješenjem Općinskog suda u N. Z. posl. broj: 49 Pu Ovr-…/15-28. od 28. svibnja 2019. obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovrpl-…/12. od 19. listopada 2012. budući da je ovrohvoditelj Z. b. d.d. podneskom od 25. travnja 2019. povukao prijedlog za ovrhu,
- da je Z. b. d.d. kao ustupitelj sa društvima A. D. s.r.o. kao stjecateljem i ustupiteljem te S. E. d.o.o. kao primateljam 9. listopada 2017. sklopila trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbine, koji je ugovor 23. travnja 2019. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježnika M. J. iz Z., a predmetom kojeg ugovora je i tražbina prema tužitelju F. J.,
- da je Financijska agencija 27. lipnja 2022. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja S. E. d.o.o. temeljem presude Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 142-…/2010-13. od 5. listopada 2011.,
- da je ovrhovoditelj po punomoćniku navedeni zahtjev za izravnu naplatu predao na poštu preporučeno 24. lipnja 2022.,
- da je zaključkom Općinskog građanskog suda Z. posl broj: Ovr-…/2022-3 od 10. kolovoza 2022. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen u roku od petnaest dana od dostave toga zaključka pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenibe i prijednosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem navedene presude i to zbog razloga iz članka 50. stavak 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a,
- da je tužitelj u ovom predmetu pravodobno, 26. kolovoza 2022. podnio tužbu.
9. Sporno je, i za ovu parnicu relevantno, je li ovrhovoditelj ovlašten tržiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno je li ju ovlašten tražiti protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona, "Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), te je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a).
10. Naime, prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u vezi odredbe čl. 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te sud u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, a nije ovlašten raspravljati niti odlučivati o ostalim žalbenim razlozima, o kojima je ovlašten odlučivati drugostupanjski sud. Sukladno tome, za ovu su parnicu irelevantni navodi tužitelja da je isprava temeljem koje se traži predmetno postupanje "izgubila svoju djelotvornost, protekao je rok, mogućnost je ograničena" jer je o tim žalbenim razlozima (čl. 50. st. 1. točke 3. i 5. OZ-a, u okvirima svoje nadležnosti odlučio Općinski građanski sud u Z. rješenjem posl. Broj Ovr-…/2022-3. od 10. kolovoza 2022.
11. Ovršnu ispravu u ovom predmetu predstavlja presuda Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 142-…/2010-13. od 5. listopada 2011. na kojoj se nalazi potvrda da je postala pravomoćna i ovršna 24. lipnja 2012.
12. Opugnacijski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (aktivna odnosno pasivna legitimacija) nije osnovan budući da je ovrhovoditelj predmetnu tražbinu stekao temeljem trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine, a u ovršnoj je ispravi upravo tužitelj naveden kao dužnik.
13. Što se prigovora zastare tiče, na predmetnu se ovršnu ispravu – pravomoćnu i ovršnu sudsku presudu, temeljem odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) primjenjuje rok zastare od deset godina.
14. Sukladno odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi čl. 216. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
15. U konkretnom slučaju zastara je počela teći 25. lipnja 2012. godine budući da je presuda postala pravomoćna i ovršna 24. lipnja 2012. te je tužitelj iz tog predmeta od tada imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a nastupila bi 25. lipnja 2022.
16. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom pred sudom li drugim nadležnim tijelom radi utvđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji nepobitno predstavlja radnju kojim se zastara prekida.
17. Prema odredbi čl. 113. st. 1. ZPP-a, koji se u ovršnom postupku na odgovarjući način primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, kada je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu, a ako je podnesak pućen preko pošte preporučenom pošiljekom, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.
18. Sukladno navedenom, smatra se da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu predao Financijskoj agenciji 24. lipnja 2022., dakle, unutar roka zastare od deset godina pa stoga zastara nije nastupila.
19. S obzirom na navedeno, u ovom se postupku niti ne postavlja pitanje prekida zastare od strane ranijeg vjerovnika Z. b. d.d. i primjene odredbi čl. 242. ZOO-a, pa svi navodi tužitelja u pogledu ovršnog postupka koji je vođen prvo pred Općinskim građanskim sudom u Z. pod posl. brojem Ovrpl-…/12, a zatim obustavljen rješenjem Općinskog suda u N. Z. posl. broj: Pu- Ovr-…/15-28. od 28. svibnja 2019. za ovu parnicu nisu odlučni kao što na nju ni na koji način nije primjenjiva ni sudska praksa na koju se tužitelj poziva jer tuženik u prethodnom postupku nije ni sudjelovao pa nije ni bilo mogućnosti subjektivne preinake, a ni obveze predlagalja promjene predmeta i sredstva ovrhe jer vjerovnik nakon obustave može pokrenuti i novi ovršni postupak.
20. Dakle, kako nisu osnovani žalbe razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a, zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
21. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dužan je tuženik naknaditi troškove postupka.
22. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja, određeno zatraženi u odgovoru na tužbu koji se sastoje od troškova sastava tog odgovora po tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika u iznosu od 750,00 kuna, uvećano za PDV od 187,50 kuna, a što zajedno iznosi 937,50 kuna.
U Zlataru 20. prosinca 2022.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.
DNA:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.