1              Poslovni broj: II Kž-Us-41/2022-5

Poslovni broj: II Kž-Us-41/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-11/2022. (Kov-Us-10/2022.) od 25. studenoga 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u kaznenom postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. M. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. svibnja 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni I. K. po branitelju, odvjetniku M. V., bez isticanja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ,"razloge žalbe uvaži, pobijano rješenje o određivanju istražnog zatvora preinači na način da odredi blažu mjeru odnosno mjeru opreza''.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni I. K. počinio produljeno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 329. stavka 1. točke 3.i članka 52. KZ/11. koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a kako je obrazložio prvostupanjski sud u točkama 5. i 6. pobijanog rješenja, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

6. Vezano uz postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju kod okrivljenika postoji stvarna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7. Naime, imajući u vidu ulogu i hijerarhijski rang imenovanog okrivljenika u sastavu ovog zločinačkog udruženja, iskazanu kriminalnu volju i upornost kao i ostvarenu nepripadnu imovinsku korist, uz činjenicu da iz spisa proizlazi kako isti nije zaposlen, odnosno da ne ostvaruje redovna mjesečna primanja, to je očito da činjenjem kaznenih djela dolazi do potrebnih materijalnih sredstava, pa kada se navedenome pridoda kako iz spisa proizlazi da je ranije pravomoćno osuđivan za različita kaznena djela u Saveznoj Republici Njemačkoj (krađa, prijevara u dva navrata, tjelesna ozljeda u dva navrata, teška tjelesna ozljeda, silovanje) dok je u Republici Hrvatskoj, i to presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-35/2021. od 30. lipnja 2021., pravomoćnom 5. siječnja 2022. osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. na uvjetnu osudu što znači da je ovdje inkriminirano kazneno djelo počinjeno za vrijeme roka provjeravanja, i drugostupanjski sud ocjenjuje kako na strani okrivljenika postoji konkretna i neposredna opasnost da će okrivljeni I. K. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, kao, za sada, jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

8. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud trebao cijeniti okolnost da je u Saveznoj Republici Njemačkoj "moguće nastupila rehabilitacija za sva osuđujuća kaznena djela" jer su podaci o osuđivanosti utvrđeni iz izvoda iz kaznene evidencije koji prileži spisu predmeta. Osim toga, činjenica ranije osuđivanosti u inozemstvu uz sve druge ranije izložene okolnosti nije odlučujuća već tek jedna od niza okolnosti koje pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod imenovanoga.

9. Također, nije u pravu žalitelj niti kada navodi da okolnost što je navodno uključio u kriminalnu aktivnost drugu osobu okrivljeniku ne može biti okolnost za produljenje istražnog zatvora jer da angažirana osoba nije maloljetna osoba. Naime, takva okolnost se vrednuje prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru jer se u tom slučaju radi o većoj kriminalnoj količini.

10. Također, protivno žalbenim tvrdnjama, ovaj sud ocjenjuje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. S obzirom na to da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2022.