1

Poslovni broj: 2 UsI-849/2022-7

Poslovni broj: 2 UsI-849/2022-7

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Z.F. iz O., OIB: …., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2499, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 27. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/2499, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 27. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Osječko - baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/20-21/912, URBROJ: 2158/1-18-03/01-21-18 od 7. rujna 2021. 
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove psihičke bolesti (točka 1.) te je obustavljen postupak za ostvarivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida zbog ranjavanja u glavu i ramena (točka 2.).
3. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje donijeto na temelju mišljenja liječničke komisije koja je prilikom pregleda prema njemu nastupila provokativno, neprofesionalno, ponižavajuće i omalovažavajuće u smislu njegovog doprinosa u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, za koju je bio spreman dati svoj život. Posebno ukazuje na ponašanje dr. L. Š. koja ga je tijekom pregleda neprofesionalno ispitivala koliki postotak bi on sebi dao te mu ukazivala kako je bolestan, ali ne dovoljno. Zbog toga je mišljenja da pobijano rješenje treba poništiti. Dodaje i kako je bio ranjen te ima 50% trajnu invalidnost, ali je tuđom greškom svrstan u civilne žrtve rata, budući se ranjavanje dogodilo u vrijeme kada Narodna zaštita nije bila priznata. Po toj osnovi je 30 godina pokušao ostvariti svoja prava. Stoga predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iznosi kronologiju postupanja u provedenom upravnom postupku te citira zakonske odredbe na temelju kojih su donijete osporavane odluke. Smatra kako tužitelj nije doveo u dvojbu odlučne činjenice koje su bile temelj za donošenje pobijanih odluka. Mišljenja je kako tužitelj paušalno prigovara provedenom vještačenju i stručno – medicinskom znanju ovlaštenih vještaka te se isti ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti. Stoga je stajališta da navodi tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
5. Dana 13. prosinca 2022. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu su pristupili tužitelj i opunomoćenik tuženika.
7. Tijekom rasprave tužitelj ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Pojašnjava kako je bio pozvan na liječničku komisiju u Zagreb te je prilikom dolaska ponio medicinsku dokumentaciju, a koju liječnici nisu htjeli uzeti u obzir prilikom pregleda. Stoga ju sada predaje u spis i traži od suda da razmotri tu dokumentaciju. Ukazuje i na neprofesionalno ponašanje članova komisije, budući ga je članica komisije pitala koliko postotak on želi te mu je neprofesionalno ukazivala da on jest bolestan, ali ne dovoljno i da joj je nejasno zbog čega uopće traži postotak oštećenja organizma, kada to ništa ne bi promijenilo njegovom statusu. Pojašnjava i kako je ostvario status civilne žrtve rata, ali da je u međuvremenu novim Zakonom o hrvatskim braniteljima omogućeno ostvarivanje statusa pripadnicima Narodne zaštite, a što je on bio u trenutku ranjavanja pa mu je po toj osnovi i priznat status dragovoljca. Ukazuje i kako ima 50% utvrđene invalidnosti. Pojašnjava i kako ta invalidnost kako ta invalidnost uopće nije uzeta u obzir prilikom ocjene, kao što je pogrešno utvrđeno i da je ranjen samo u ruku, iako iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi da je ranjen u glavu, ruku i nogu. Stoga je mišljenja da je cijeli postupak proveden nezakonito i da je zakinut u ostvarenju predmetnog prava pa predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika.
8. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva i nije tražio trošak.
9. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS)
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
12. Izvršenim uvidom u spis predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj dana 18. veljače 2020., na temelju odredbe članka 179. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., nastavno: Zakon), podnio zahtjev za priznavanjem prava na status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i to po osnovi psihičkog oboljenja i ranjavanja u glavu i ramena koje je zadobio sudjelujući u Domovinskom ratu.
13. Zatim je vidljivo kako je tužitelj na zapisniku kod prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-562-02/20-21/912, Urbroj: 2158/1-18-03/01-21-17 od 7. rujna 2021. izjavio da se odriče, odnosno povlači zahtjev u odnosu na dio ranjavanja u glavu i ramena, a da ostaje kod zahtjeva u dijelu oboljenja psihe.
14. Pri tome je potrebno naglasiti kako je prvostupanjsko tijelo u postupku pribavilo svu potrebnu dokumentaciju pa tako i potvrdu o ranjavanju Klasa: 560-02/98-107/02, Urbroj: 519-39-08/01-98-293 od 1. srpnja 1998., potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane O. 1, Klasa: 034-04/20-01/02, Urbroj: 512M2-77-20-238 od 26. veljače 2020. i ratni put Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane O. 1, Klasa: 561-01/20-01/04, Urbroj: 512M2-77-20-17 od 7. travnja 2020., a iz kojih dokumenata su utvrđeni podaci o sudjelovanju tužitelja kao hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu. Uvidom u potvrdu o ranjavanju vidljivo je kako je tužitelj dana 18. rujna 1991. ranjen prilikom izvršavanja zapovijedi o zaštiti skloništa od detonirajuće bombe u predjelu lica te u oba ramena. Iz potvrde od 26. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., dok je iz ratnog puta vidljivo kako je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice … te da je obnašao dužnost vojnika, koji je zadužen oružjem osiguravao važnije vitalne objekte, materijalna dobra i stanovništvo u stražarskim ophodnjama, kao što je na punktovima promatrao i kontrolirao ulaz i izlaz ljudi i motornih vozila te je kopao rovove i ostale utvrde za zaprečivanje prolaza i skloništa za potrebe Hrvatske vojske, Narodne zaštite i stanovništva, a prilikom izvršavanja zadaća bio je izložen psihofizičkim stresovima i životno ugrožavajućim situacijama. Pribavljen je cjeloviti zdravstveni karton i preostala medicinska dokumentacija, primjenom Pravilnika o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine broj 27/18).
15. Povodom zahtjeva za status HRVI temeljem psihičke bolesti pribavljena je stručna procjena KBC Osijek od 21. srpnja 2020. te je ista utvrdila da je bolest PTSP u uzročno-posljedičnoj vezi s sudioništvom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
16. Postupajući po zahtjevu tužitelja, nadležno Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured O., donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 480540 od 23. listopada 2020. iz kojeg je vidljivo kako se tužitelj nalazi u diskontinuiranom tretmanu psihijatra te da je iz priloženih nalaza vidljivo da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP, međutim lakši oblik prema točki 238.a. Liste postotka oštećenja organizma – Lista II (nastavno: Lista II) koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., nadalje: Uredba), pa oštećenje organizma po toj osnovi iznosi manje od 20 %. Isto tako vještaci utvrđuju i da oštećenje organizma u svezi s ranjavanjem također iznosi manje od 20% pa ukupno oštećenje organizma iznosi manje od 20%. 
17. Zatim je sukladno članku 182. stavku 1. Zakona, spis predmeta s nalazom i mišljenjem vještaka dostavljen radi revizije nadležnom Vijeću viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 529494 od 13. siječnja  2021., u kojem je utvrđeno da se kod tužitelja radi o oštećenju organizma s osnove psihičke bolesti (PTSP) koje iznosi manje od 20% prema točki 238.a. Liste II. Ovo sve iz razloga jer je iz medicinske dokumentacije prvenstveno vidljivo da je tužitelj nakon ranjavanja zbrinut ambulantno po kirurgu i isti dan otpušten te da je na daljnjim pregledima kirurga 1995. te ortopeda 1998. vidljivo da se radi o manjim ožiljcima i urednom stanju, bez značajnijih deficita. Prilikom dolaska liječniku zbog glavobolje 1995. je učinjeno psihologijsko testiranje koje je ukazalo na posttraumatsku depresivno-neuroasteničnu simptomatologiju te je nakon obrade 1996. upućen psihijatru koji postavlja dijagnozu PTSP i psychoneurosis depressiva. Ponovno je pregledan po psihijatru u jednom navratu 1998. i 2002., a ambulantno liječenje nastavlja 2004., kada psihologijsko retestiranje bilježi kronificirane simptome PTSP. Zdravstveno stanje se nastavno prati diskontinuiranim psihijatrijskim tretmanom i to ambulantnim putem te u jednom navratu 2018. kroz program dnevne bolnice uz oscilirajuću simptomatiku. Obzirom na ratni put, diskontinuirano liječenje, primijenjenu terapiju i tijek bolesti, vještaci su mišljenja kako tužitelj boluje od PTSP lakog stupnja, koji iznosi manje od 20% za stalno prema T 238a. Liste II, dok je u pogledu ranjavanja vidljivo da nema značajnih anatomsko – funkcijskih deficita, budući su zaostali manji ožiljci glave, bez nagrđenja i funkcijskih ispada te manji ožiljak ramena uz terminalno reduciranu elevaciju pa se i u tom dijelu oštećenje organizma ocjenjuje s manje od 20% za stalno po T 59 analogno uz članak 44.
18. Na temelju navedenog revizijskog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje od 7. rujna 2021., kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi psihičkog oboljenja.
19. U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje žalbenog Vijeća vještaka pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/21-01/2499, Urbroj: 522-4/5-Ž-22-4 od 13. lipnja 2022. kojim je ocijenjeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma koje iznosi manje od 20%.
20. Naime, žalbeno Vijeće vještaka u obrazloženju navodi da su razmotrili svu priloženu medicinsku dokumentaciju i obavili pregled tužitelja te uzeli u obzir nalaz stručne procjene da je bolest psihe povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Utvrđuju kako je kod tužitelja 1995. učinjeno psihologijsko testiranje koje je ukazalo na posttraumatsku depresivno-neuroasteničnu simptomatologiju. Zdravstveno stanje se nastavno prati diskontinuiranim psihijatrijskim tretmanom i to ambulantnim putem u jednom navratu 1996., u dva navrata 1998., u jednom navratu 2002., u pet navrata 2004., u jednom navratu 2005., u dva navrata 2006., u jednom navratu 2007., u dva navrata 2010., u jednom navratu 2015., u jednom navratu 2017., u dva navrata 2018. i u jednom navratu 2020. Zatim je vidljivo da je tužitelj 2018. liječen kroz program dnevne bolnice na KBC O. te je otpušten djelomično poboljšan, bez korekcije farmakoterapije. Iz zdravstvenog kartona proizlazi i kako je 1984., dakle prije Domovinskog rata, kod tužitelja evidentirana dijagnoza psychoneurosis. Vještaci su uzeli u obzir i podatke o ranjavanju, posebno prijavu o okolnostima stradavanja, a iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelj nakon ranjavanja zbrinut po kirurgu te isti dan otpušten, dok prilikom daljnjih pregleda nisu vidljivi značajni anatomski i funkcionalni deficiti. Žalbeno vijeće je zaključilo da se kod branitelja radi o PTSP, međutim oblici liječenja, diskontinuitet liječenja i kliničke slike govore u prilog lakšeg oblika PTSP te su suglasni s nalazom i mišljenjem prvostupanjskog i revizijskog Vijeća viših vještaka da se oštećenje organizma tužitelja cijeni prema T 238.a Liste II sa manje od 20% jer je oštećenje organizma lakše, kao i da se oštećenje organizma s osnove ranjavanja također cijeni s manje od 20% stalno prema T 59 analogno uz članak 44.
21. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja. Tuženik obrazlaže da, imajući u vidu nalaz i mišljenje žalbenog vijeća, tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavkom 1. točka c) Zakona za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
22. Dakle, tuženikovo rješenje utemeljeno je u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenim od strane Žalbenog vijeća pri Ministarstvu hrvatskih branitelja od 13. lipnja 2022. koje je izvedene dokaze ocijenilo sveobuhvatno i temeljito te je njihov nalaz i mišljenje izrađen na temelju relevantne priložene medicinske dokumentacije, zatim analizirana je i obrađena sva medicinska dokumentacija  i zdravstveno stanje tužitelja te opis ratnog puta, a tužitelj je i osobno pregledan te stoga sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući je isto jasno u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.
23. Vidljivo je i kako su prvostupanjsko, revizijsko i drugostupanjsko tijelo vještačenja suglasni u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, kao i ocjene da ukupno oštećenje organizma tužitelja iznosi manje od 20%.
24. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovoga rješenja i tvrdi da se ne slaže s obrazloženjem nadležnog tijela, ali svojim tužbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog vijeća vještačenja jer se u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, već ističe prigovore općenite naravi i stajalište u svezi svog zdravstvenog stanja te spornog oštećenja organizma, a koje oštećenje je po stajalištu ovoga suda pravilno utvrđeno, s jasnim obrazloženjem iz kojih razloga se oštećenje organizma ocjenjuje kao lakše, a suprotno tvrdnjama tužitelja.
25. Pri tome sud naglašava kako se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja iz tužbe i s rasprave o tome da su u provedenom postupku pogrešno utvrđene činjenice u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, budući se te činjenice utvrđuju temeljem ratnog puta i potvrde o stradavanju te tužitelj ne može osporavati sadržaj navedenih isprava na način da iskazuje drugačije činjenice u svezi svog sudjelovanja u Domovinskom ratu i okolnosti ranjavanja. Nastavno na navedeno, potrebno je naglasiti kako je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka odustao od dijela zahtjeva koji se odnosi na ranjavanje pa je nejasno zbog čega isti sada ukazuje na nezakonitosti u pogledu tog dijela zahtjeva.
26. U pogledu medicinske dokumentacije koju je tužitelj predao na raspravi, potrebno je istaknuti da se ista već nalazi u spisu tuženika i bila je cijenjena prilikom vještačenja zdravstvenog stanja tužitelja.
27. U skladu s navedenim, a uzimajući u obzir da su sve relevantne činjenice u pogledu sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, kao i u pogledu njegovog zdravstvenog stanja pribavljene tijekom postupka te da tužitelj te činjenice ničim nije doveo u dvojbu, to i sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje. Također, tužitelj tijekom upravnog spora nije sudu predložio izvođenje daljnjih dokaza putem koji bi se eventualno dovelo u dvojbu utvrđeno činjenično stanje.
28. Članak 179. stavak 1. točka f) Zakona propisuje da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.
29. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
30. Prema odredbi članka 27. stavak 2. Zakona u drugostupanjskom postupku prema propisu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje vijeće viših vještaka donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili HRVI odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.
31. Pri tome je potrebno naglasiti kako je tužitelj osobno pregledan prilikom vještačenja u drugom stupnju, a kada su istome i predočene sve relevantne činjenice.
32. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja u ovoj upravnoj stvari kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke. Navedena vještačenja stručnih (i neovisnih) tijela medicinskog vještačenja su jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i u pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, odnosno u konačnici u utvrđenju nepostojanja postotka oštećenja organizma tužitelja.
33. Stoga navodima tužitelja ničim nije dovedena u dvojbu objektivnost i stručnost u izradi nalaza i mišljenja vještaka te se radi o paušalnim prigovorima tužitelja.
34. Valja istaknuti da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine 157/2013, 152/2014, 39/2018), kojima je uređen način i djelokrug rada prethodno navedenog Zavoda, odnosno odredbi Zakona, proizlazi kako se radi o stručnom i neovisnom tijelu zaduženom za provođenje, između ostaloga, vještačenja o postojanju okolnosti tjelesnog (i drugih) oštećenja organizma, u upravnim postupcima u kojima prava iz Zakona ostvaruju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji, a koje utječu na ispunjenje zakonskih uvjeta za priznavanje predmetnih prava.
35. Također, sud smatra da su provedena vještačenja iscrpno obrazložena i da su putem istih utvrđene sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari, a nalazi i mišljenja doneseni su prema odredbama Uredbe te su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitih rješenja.
36. U pogledu bolesti PTSP jasno je utvrđen diskontinuitet liječenja, izostanak hospitalizacije pa se PTSP tek djelomično dovodi u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a što sve predstavlja PTSP lakog stupnja koji iznosi manje od 20% za stalno po T 238a. Liste II.
37. Tužitelj svojim navodima ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Cjelokupni upravni postupak proveden je na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) te koje su valjano primijenjene u konkretnom slučaju.
38. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
39. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u točki I izreke presude.
40. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Osijeku 20. prosinca 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.