- 1 -              Rev 414/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 414/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika M. D. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-727/17-2 od 4. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie br. P-663/2015-34 od 15. prosinca 2016., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 12.609,87 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, dok je zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 1. srpnja do 31. listopada za 2008., 2009. i 2011. godinu odbijen (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn, dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.500,00 kn (toč. II.). Isto tako tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana, dok je žalba tuženika prihvaćena, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (dio toč. II. izreke prvostupanjske presude), dok je preinačena u toč. I. i dijelu toč. II. na način da je odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužiteljica je obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 9.312,50 kn (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela pravodobnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, odnosno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud svoju odluku donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta za razdoblje 2008., 2009., 2011. i 2012., a u kojem je razdoblju tuženik koristio zemljište u vlasništvu tužiteljice bez pravne osnove.

 

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice. Pri tome su utvrđenja drugostupanjskog suda sljedeća:

 

- da su tužiteljica i tuženik sklopili 17. srpnja 2012. Kupoprodajni ugovor kojim je tuženik kupio od tužiteljice kč. br. 475 k.o. D. M., oranica ukupne površine 56510 m2,

 

- da se tuženik nalazio u posjedu navedene nekretnine i prije kupnje, ali da od 2002. s tužiteljicom nije imao sklopljen valjani ugovor o zakupu,

 

- da je tuženik s tužiteljicom imao sklopljen valjani ugovor o zakupu u razdoblju od 1999. do 2002.,

 

- da je Općina G., iako ugovori o zakupu nisu bili sklapani nakon 2002., izdavala potvrde o korištenju poljoprivrednog zemljišta i uplatnice svim poljoprivrednicima, koji su nastavili obrađivati nekretnine u vlasništvu tužiteljice, sve do 2012. kada je došlo do prodaje,

 

- da je Općina G. izdala tuženiku potvrdu 23. srpnja 2010. iz koje proizlazi da je on za predmetnu nekretninu platio 5-godišnju zakupninu u iznosu od 10.529,50 kn,

 

- da je tuženik platio za korištenje predmetne nekretnine za 2008. i 2009. iznose od 2.105,90 kn,

 

- da je tuženik u 2010., zbog elementarne nepogode bio u potpunosti oslobođen plaćanja naknade, kao i dijelom u 2012.,

 

- da je tuženik bio pošten posjednik i da je plaćao sve uplatnice koje je primio od Općine G.,

 

- da je uredno plaćanje svih naknada za korištenje nekretnine bio preduvjet da bi se tuženiku sporna nekretnina mogla uopće prodati,

 

- da je tužiteljica prodajom nekretnine i dozvolom uknjižbe u korist tuženika potvrdila da je tuženik sve svoje obveze izvršio.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da predmetni odnos između tužiteljice i tuženika treba razmotriti sa stajališta Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/69, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP). Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik je bio pošteni posjednik predmetne nekretnine u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP, koji je nakon istekao Ugovora o zakupu nastavio s korištenjem sporne nekretnine, te plaćanjem naknade prema uplatnicama koje mu je dostavljala Općina G. Tužiteljica je te uplate primala u Državnim proračun. Kako je tuženik platio sve što mu je Općina G. dostavljala, te kako je ispunjene svih obveza glede države bio preduvjet da bi se sporna nekretnina mogla prodati tuženika od strane tužiteljice, to tužiteljica neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa.

 

11. I prema shvaćanju revizijskog suda sporni pravni odnos treba razmotriti obzirom na odredbu čl. 164. ZVDSP, a ne čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 93/14, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

 

12. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je stupio u posjed predmetne nekretnine na temelju sklopljenog Ugovora o zakupu 1999. Nakon isteka ugovora tuženik je i nadalje ostao u posjedu, tužiteljica, a niti Općina G. nisu tražili da tuženik preda posjed sporne nekretnine, već je Općina G. nastavila izdavati potvrde i uplatnice prema kojima je tuženik plaćao naknadu za korištenje sporne nekretnine. Stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da je tuženik bio pošteni posjednik.

 

13. Tome treba dodati da je tuženik prilikom kupnje sporne nekretnine dostavio potvrdu izdanu od strane Općine G. da je platio petogodišnju naknadu za korištenje nekretnine, a što je bio i uvjet u samom natječaju, te je tužiteljica nakon toga prodala spornu nekretninu tuženiku.

 

14. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice odbijen. Treba dodati da tvrdnje tužiteljice o tome da je pogrešno utvrđena činjenica primanja uplatnica za plaćanje naknade ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga reviziju nije moguće uopće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

 

15. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.