- 1 -              Rev 309/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 309/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. p. d.o.o. Z., OIB: ..., protiv 1. tuženika Lovačko društvo „S.“ iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., i 2. tuženika H. I. d.o.o. Z., OIB: ..., uz sudjelovanje C. o. d.d. Z., F. O., OIB: ..., kao umješača na strani 1. tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-572/2017-3 od 11. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj Pn-55/2015-41 od 31. srpnja 2017., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija 1. tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 32.669,60 kn sa zateznim kamatama od 17. veljače 2013. do isplate (toč. I. izreke), te i solidarno mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.000,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1. tuženika i u odnosu na njega potvrđena prvostupanjska odluka, dok je u odnosu na 2. tuženika prihvaćena njegova žalba i preinačena prvostupanjska odluka i tužbeni zahtjev odbijen uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnih troškova 2. tuženiku u iznosu od 3.070,00 kn; a zahtjevi oba tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1000/2020-3 od 28. listopada 2020., 1. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja:

 

„Da li lovoovlaštenik po odredbi čl. 83. st. 1. ZL (NN 140/05…14/14) odgovara za štetu od divljači u pružnom pojasu u odnosu na koje površine (obzirom na posebnim propisima rigorozno zapriječen sam pristup pružnom pojasu - osim radnicima HŽ, policiji i vojsci te pravosudnim tijelima - i time zabranjen lov na tim površinama) nije dopušteno osnivanje lovišta (čl. 9. st. 2. toč. 5. ZL) po čemu se radi o štetnom događaju do kojeg je došlo izvan lovišta?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. tuženik je podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude podredno, iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija 1. tuženika nije osnovana.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale tužitelju zbog naleta vlaka na krdo divljih svinja.

 

9. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena pa, shodno tomu, iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da je 17. veljače 2013. prilikom kretanja vlaka na relaciji O.-B. M., došlo do naleta vlaka na krdo divljih svinja, kojom prigodom je došlo do oštećenja garniture vlaka na .... te do zadržavanja vlaka, pa je nastala šteta ukupno u iznosu od 32.669,60 kn,

 

- da 1. tuženik gospodari lovno-gospodarskim područjem kroz koje prolazi željeznička pruga O. - B. M.

 

10. Na temelju tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika. Ovo stoga jer su sudovi pravilno smatrali da se radi o objektivnoj odgovornosti 1. tuženika utemeljenoj na odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09 i 153/09 - dalje: ZL) koja određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu tog Zakona bio obvezatan poduzeti; kao i na odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/058 i 125/11 - dalje: ZOO) prema kojoj se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

 

11. Tuženik u reviziji osporava pravilnu primjenu materijalnog prava i uglavnom ponavlja navode iz žalbe. Suprotno navodima 1. tuženika pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali tužbeni zahtjev osnovanim primjenom odredbe čl. 83. st. 1. ZL.

 

12. Odgovornost 1. tuženika objektivna je, jer krdo divljih svinja na pruzi, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO, prema kojoj odredbi se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, i u smislu odredbe čl. 1064. ZOO prema kojoj odredbi za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (u tom smislu i Rev 2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019.).

 

13. Imajući u vidu postavljeno pitanje proizlazilo bi da je u konkretnom slučaju revizija dopuštena jer je, u odnosu na shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi, u odluci revizijskog suda broj Rev 2087/11-2 od 13. siječnja 2016. revizijski sud izrazio drugačije pravno shvaćanje. Radi se o odluci suda kojom je revizija odbačena kao nedopuštena i u kojoj se navodi da je drugostupanjski sud svoju odluku donio uz obrazloženje da tuženo lovačko društvo ne gospodari jelenskom divljači (a što ovdje nije slučaj) i da šteta nije počinjena na području kojem isto gospodari već na samoj pruzi dok nije razvidan sadržaj postavljenog pravnog pitanja.

 

14. Iz činjeničnih utvrđenja sudova u ovom postupku pak, proizlazi da pruga prolazi kroz lovište kojim gospodari revident, a prema odredbi čl. 13. st. 1, ZL, vlastito lovište ustanovljuje se na vlastitom zemljištu pravne ili fizičke osobe (privatno lovište) ili na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (državno lovište) ako površina nije manja od 1.000 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta a ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta.

 

15. Kako se željezničke pruge ne smatraju prekidom zemljišta lovišta, a pozivanje 1. tuženika na odredbe Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 40/07, 120/08 i 141/08), kojim nisu propisane mjere zaštite koje bi u odnosu na pristup divljači pruzi bio obvezan poduzeti onaj tko održava prugu i pružni pojas (a to ionako nije tužitelj već 2. tuženik), to se primjenjuje odredba čl. 83. st. 1. ZL, pa je u navedenom sadržan odgovor na postavljeno pitanje. S druge strane, prema odredbi čl. 77. st. 1. ZL, lovoovlaštenik je obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

 

16. Nižestupanjski sudovi nisu našli osnovanim tvrdnje 1. tuženika o suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja niti je u tom smislu dopuštena revizija, a dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg razloga, po odredbi čl. 385. ZPP, revizija se ne može izjaviti.

 

17. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da u konkretnom slučaju razlozi zbog kojih je revizija podnesena ne utječu na donošenje drukčije odluke, to je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.