- 1 -              Rev 1090/2019-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1090/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., protiv tuženika V. d.d., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž R-23/18-2 od 28. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo br. Pn-26/16-78 od 19. ožujka 2018., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pn-26/16-82 od 11. travnja 2018., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 52.800,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2014. do isplate (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 16.507,50 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda, a ujedno su odbijeni zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se ukinu obje nižestupanjske presude i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud svoju odluku donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu neimovinske štete zbog pretrpljene ozljede na radu, a koju ozljedu je pretrpio 19. kolovoza 2013. prilikom obavljanja radnih operacija prenošenja paketa u skladištu tuženika. Tom prilikom je tužitelj ozlijedio kralježnicu uslijed nagle promjene položaja tijela i naglog opterećenja tijela.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno, odnosno nije sporno:

 

- da je tužitelj tijekom radnog vremena zadobio ozljedu puknuća hrskavičnog diska između 4 i 5 slabinskog kralješka te lijevostranu lumboischialgiju,

 

- da nalazom i mišljenjem vještaka dr. L. R. P. nije precizno utvrđen mehanizam nastanka ozljede tužitelja, odnosno nije razjašnjeno da li je ozljeda posljedica ranijih zdravstvenih tegoba tužitelja (degenerativne promjene), od kojih je tužitelj bolovao i prije zaposlenja kod tuženika,

 

- da tužitelj prema preporuci liječnika zbog zdravstvenih tegoba nije smio lijevom rukom dizati terete teže od 10-15 kilograma,

 

- da tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika nije istog obavijestio o svojim zdravstvenim tegobama, već je vlastoručno potpisao izjavu da nema nikakvih zdravstvenih tegoba za obavljanje poslova za koje je zaposleno kod tuženika,

 

- da je tužitelj bio osposobljen za obavljanje rada na siguran način,

 

- da je posao tužitelja bio da čita nalog i da u skladu s nalogom pakira i slaže robu na pakete, s time da se složena roba zamatala folijom i stavljala u kamione,

 

- da iz iskaza svjedoka I. P. proizlazi da se na palete slagala roba u kartonima ili gajbicama (jogurt ili sirevi) težine 4 kg, time da tužitelj tvrdi da se radi o kartonu ili gajbici težine 7-8 kg.

 

10. Drugostupanjski sud smatra da, imajući u vidu ranije degenerativne promjene na kralješnici tužitelja i preporuke liječnika o ograničenju težine kod prenošenja tereta, je tužitelju bilo poznato da ne smije dizati velike terete, odnosno da prilikom podizanja tereta mora postupati s povećanom pažnjom, vodeći računa o svojoj sigurnosti i zdravlja, a kakve dužnosti nalaže čl. 77. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 - dalje ZZR). Kako je tužitelj, prema vlastitoj tvrdnji, dizao terete od oko 30-45 kg, to isti nije postupao s dužnom pozornošću, pa pravilnom primjenom čl. 15. st. 2. ZZR tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete od tuženika.

 

11. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni, kao i u nesuglasju sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu.

 

12. Suprotno tvrdnji tužitelja navedena bitna povreda nije počinjena, budući su razlozi drugostupanjskog suda glede odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja jasni i razumljivi i nisu u protivnosti sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu.

 

13. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 77. ZZR. Kod toga je utvrđenje da je tužitelj prije zaposlenja kod tužitelja imao zdravstvenih problema s kralježnicom, da su ti problemi evidentirani u zdravstvenom kartonu tužitelja, da je tužitelj prije zaposlenja kod tuženika dao izjavu da nema nikakvih zdravstvenih problema za rad u skladištu, te da tužitelj nije upoznao tuženika da je preporuka liječnika da ne diže teže terete.

 

14. Drugostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, ali da je tuženik dokazao da je nastalu povredu isključivo odgovoran sam tuženik. Naime, iz iskaza svjedoka Ivice Požgaja jasno proizlazi da je tužitelj mogao prenositi, odnosno dizati i manju težinu tereta, jer je težina ovisilo o samom radniku. Kako tužitelj usprkos preporuci liječnika, nije postupao u skladu s tom preporukom, niti je obavijestio tuženika prilikom zaposlenja o zdravstvenim problemima koje ima s kralježnicom, to je pravilno ocijenjeno da za nastalu povredu ne odgovara poslodavac tj. tuženik u smislu odredbe čl. 15. st. 2. ZZR.

 

15. Neosnovano tužitelj ističe da je drugostupanjski sud trebao provesti dokaze u drugostupanjskom postupku i provesti raspravu pred drugostupanjskim sudom u smislu odredbe čl. 373.b ZPP. Naime, u konkretnom slučaju je drugostupanjski sud ocijenio da na temelju provedenih dokaza i činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, ali i drugostupanjski sud, je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da bi se donijela meritorna odluka. Raspravu pred drugostupanjskim sudom treba provoditi u slučaju kada drugostupanjski sud ocijeni da je potrebno pravilno utvrditi činjenično stanje, pa se mogu ponoviti već izvedeni dokazi.

 

16. Kako revizijski razlozi nisu osnovani valjalo je odbiti reviziju tužitelja primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.