Poslovni broj: Gž-1108/2022-2

1

 

 

Poslovni broj: Gž-1108/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB: …, iz Z., , zastupanoj po punomoćnicima A. J. Š., odvjetnici u Z. i D. M., odvjetniku u R., protiv tuženice T. F., OIB: …, iz Z., , zastupanoj po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude suda u Z., poslovni broj P-1438/2022-5, od 8. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1438/2022-5, od 8. rujna 2022.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u toč. 1., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je vlasnica dijela nekretnina oznake k.č.br. … k.o. Z., u naravi voćnjak, na skici sudskog očevida iz predmeta Psp-19/18 označena likom C-D-E-F-C i žutom bojom, te dijela nekretnine oznake k.č.br. … k.o. Z. u naravi gromača, površine 60 m2, i to dijela nekretnine u površini od 32 m2, koja površina je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz svibnja 2021. označena likom A-B-C-F-A i žutom bojom, a koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, te nakon provedene parcelacije, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim dijelovima nekretnine na svoje ime i to za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva s imena tuženice, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U toč.2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženica preda u posjed slobodne od osoba i stvari nekretnine oznake k.č.br. …k.o. Z., u naravi voćnjak, gromača površine 161 m2, i to dijela nekretnine u površini od 112 m2, koja površina je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz svibnja 2021. označena likom F-C-D-E-F i žutom bojom, te dijela nekretnine oznake k.č.br. … k.o. Z., u naravi gromača, površine 60 m2, i to dijela nekretnine u površini od 32 m2, koja površina je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz svibnja 2021. godine označena likom A-B-C-F-A i žutom bojom, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te je odbijena sa zahtjevom da joj tuženica naknadi trošak postupka. Istom je presudom, u toč. II., naloženo tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnijela tužiteljica, i to podneskom po punomoćnici A. J. Š., odvjetnici u Z., i podneskom po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., u kojoj u bitnome navodi da presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a posebno onih iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Navodi da je prvostupanjski sud počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. a u vezi s člancima 8, 250 i 259. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji njen tužbeni zahtjev u cijelosti, ili, podredno, da se istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. ZPP.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica dijelova k.č.br. … i … k.o. Z. te da joj slijedom tog utvrđenja tuženica preda sporne dijelove nekretnina u posjed.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužiteljice, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

8. Prije svega valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju ukazuje žaliteljica u svojoj žalbi, s obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9. Naime, tijekom ovog postupka, a radi pravilnog odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke N. K., koji je sačinio svoj pisani nalaz i mišljenje 14. svibnja 2021., na kojeg je tužiteljica prigovarala u smislu da tim vještačenjem nisu utvrđene odlučne činjenice vezano uz oblik parcele u vlasništvu tužiteljice. Nakon ukidne odluke ovoga suda, vještak geodetske struke je saslušan na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2022. (članak 260. ZPP). Tužiteljica nije imala prigovor na nalaz i mišljenje vještaka već je i dalje inzistirala da vještak napravi preklop stare i nove izmjere kako bi se utvrdio stvarni položaj prodane mocire, što je prvostupanjski sud odbio, s obzirom da je smatrao da je davanje takvog zadatka vještaku nepotrebno za donošenje odluke u ovome postupku.

 

9.1. Prvostupanjski sud je apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP u ranijoj presudi otklonio na način da je vještaka dopunski saslušao na ročištu i omogućio strankama da vještaku postavljaju pitanja, a činjenica što nije naložio vještaku da postupi po traženju tužiteljice nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije potrebno naložiti vještaku da izvrši preklop stare i nove izmjere jer i bez provođenja tog dokaznog prijedloga je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, obzirom da se položaj mocire može utvrditi i provođenjem drugih dokaza, saslušavanjem stranaka i svjedoka, a ne nužno samo vještačenjem pa doista usvajanjem takvog prijedloga ne bi došlo do razjašnjenja činjenica izvan činjenica koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku.

 

9.2. Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud nije onemogućio tužiteljici da raspravlja pred sudom, pa stoga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi, a nije niti počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 250. i 259. ZPP.

 

9.3. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud trebao provesti dokaz saslušanjem svjedoka A. G. na okolnost da je tužiteljica kupila i sporne dijelove nekretnina, jer je nakon ukidne odluke postupak vraćen u stadij glavne rasprave, a ne u stadij prethodnog postupka, a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele tijekom glavne rasprave sud može uzeti u obzir samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. i 3. ZPP) što ovdje nije slučaj niti se tužiteljica na to pozvala, pa stoga ni u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

 

9.4. Osim toga, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i za što je dao ovom sudu u svemu pravilne jasne i napose uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žaliteljica nije uspjela dovesti u dvojbu.

 

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na dijelu k.č.br. … k.o. Z., u naravi voćnjak, gromača površine 161 m2, i to dijela nekretnine u površini od 112 m2, koja površina je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz svibnja 2021. označena likom F-C-D-E-F i žutom bojom, te dijela nekretnine oznake k.č.br. … k.o. Z., u naravi gromača, površine 60 m2, i to dijela nekretnine u površini od 32 m2, koja površina je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. K. iz svibnja 2021. godine označena likom A-B-C-F-A i žutom bojom temeljeći svoj zahtjev na dva kumulativna osnova stjecanja prava vlasništva utuženog dijela predmetne nekretnine i to: derivativno - temeljem pravnog posla (kupoprodajom) i originarno - dosjelošću.

 

11. Odlučujući o ovom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica (članak 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužiteljice jer je utvrdio, da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala ni valjan pravni temelj ni istinit način stjecanja sporne površine, posebno ne u odnosu na tuženicu, koja je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva (članak 130. stavak 2. ZV-a). Ovo stoga što, osim kupoprodajnog ugovora iz rujna 2000. godine, kojim je od V. kupila dvije čestice (koje u cijeloj njihovoj površini i drži u posjedu), nema nikakav drugi temelj iz kojeg bi slijedilo da bi imala osnovu za stjecanje prava vlasništva na još 144 m2 (koliko ukupno iznosi sporna površina) u odnosu na zemljišnoknjižnu vlasnicu, a niti je istu površinu posjedovala u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno po utvrđenju suda, istu površinu nikada i nije imala u posjedu. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica sama ogradila ono što drži u posjedu, na taj način manifestirajući svoju faktičnu vlast na površini unutar svog ogradnog zida te iz činjenice da je, čim je pokušala uspostaviti faktičnu vlast na spornoj površini, došlo do reakcije posjednika iste (ovdje tuženice), što je rezultiralo vođenjem parnice zbog smetanja posjeda, a koju je ovdje tužiteljica pravomoćno izgubila.

 

12. Odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 88/15 – dalje: ZV) propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

 

12.1. Na temelju odredbe članka 119. stavka 1. ZV propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe  zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

 

12.2. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

12.3. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u  samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

 

12.4. Odredbom članka 18. stavka 5. ZV propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP), koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica izjavljenom žalbom, ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

 

14. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima pravilno ocijenio iskaze svjedoka B. P., E. V. i K. V. te dao jasne razloge zašto ih je tako ocijenio, a koje prihvaća i ovaj sud. 

 

14.1. Naime, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje odnosno na činjenicu da je cijepanje matične k.č.br. … na k.č.br. … i k.č.br. … k.o. Z. izvršeno u srpnju 2000., te da su u trenutku kupoprodaje te nekretnine imale površinu 354 m2 (kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka), proizlazi vrlo jasan i ovom sudu prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je na temelju pravnog posla - kupoprodaje stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama, jer je trenutno tužiteljica vlasnica kupljenih nekretnina upravo u onoj površini u kojoj ih je stekla na temelju kupoprodajnog ugovora. Sve i da prijavni list nije bio proveden u zemljišnim knjigama dok su trajali pregovori oko kupoprodaje nekretnina kako to tužiteljica tvrdi u žalbi, sigurno je u trenutku prodaje u rujnu 2000. bila vidljiva u zemljišnim knjigama plomba neriješenog predmeta za provedbu prijavnog lista, pa su neosnovani njezini navodi da joj je ostalo nepoznato da je površina kupljenih nekretnina umjesto 840 m2 bila 354 m2, a i sam prednik tužiteljice je potvrdio da joj je prodao upravo 340 m2.

14.2. Pri tome, valja istaknuti da ni činjenica što je saslušani svjedok K. V., prednik tužiteljice iskazao da je tužiteljici prodao i mociru ne dovodi tužiteljicu do povoljnije materijalno pravne situacije jer taj isti svjedok ujedno i iskazuje da nekretnine koje je prodao tužiteljici bez prodane mocire ne bi imale površinu od 340 m2, dok površina nekretnina koje je kupila tužiteljica k.č.br. … i k.č.br. … k.o. Z. iznosi 354 m2 neovisno o navodnom položaju nekadašnje mocire. Stoga, s obzirom da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica bila u zakonitom i savjesnom posjedu samo dijela nekretnine koji je ogradila ogradnim zidom za donošenje odluke u ovome predmetu nije bilo od presudnog značenja za utvrditi  točan položaj mocire, niti su od značenja izjave u kojima bivši vlasnici (prednici tužiteljice) navode da je mocira bila njihovo privatno vlasništvo i činila granicu između njih i Ive Marina (prednika tuženice). 

 

14.3. Upravo s obzirom na činjenicu da je tužiteljica neposredno nakon kupoprodaje predmetne nekretnine ogradila svoju nekretninu ogradnim zidom te na taj način manifestirala svoju faktičnu vlast unutar ogradnog zida dok je faktičnu vlast pokušala uspostaviti na spornoj površini, tek kada je u posjed ušla tuženica, i po pravnom shvaćanju ovog suda jasno potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica znala da na tom spornom dijelu nije stekla pravo vlasništva kupoprodajom i da su one u vlasništvu prednika tuženice, pa posljedično tome tužiteljičin posjed nije niti zakonit niti istinit a niti pošten, radi čega u ovom postupku nisu ostvareni ni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, radi čega je i žalbu tužiteljice valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

 

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je žaliteljica ukazivala u žalbi, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a i odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14,107/15), pravilno odlučio i o svim troškovima postupka.

 

17. Kako tužiteljica sa žalbom nije uspjela, to je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadu troška žalbe, sve prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člancima 154. stavkom 1. i 155. ZPP.

 

U Puli – Pola 20. prosinca 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Marija Sošić