Poslovni broj: 35 Pž-1805/2022-2

1
 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-1805/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U BJELOVARU, Građansko-upravni odjel, Bjelovar, OIB ..., protiv 1. tuženika OPĆINA K., K., OIB ..., i 2. tuženika K. P. Z., K., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. Š. i V. R. u K., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2021-9 od 16. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.         

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana drugotuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2021-9 od 16. ožujka 2022. u točki I. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj
P-119/2021-9 od 16. ožujka 2022. u točki II. i dijelu točke IV. izreke kojim je drugo tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se drugotuženiku da prvo tuženiku isplati iznos od 66.741,47 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Tužitelj i drugotuženik snose svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim račune/ugovore o isporuci roba i usluga (točka I. izreke). Drugotuženiku je naloženo platiti prvotuženiku iznos od 66.741,47 kn (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata (točka III. izreke). Prvotuženiku i drugotuženiku je naloženo solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

 

2. Na temelju izvedenih dokaza te primjenom odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ broj: 26/11, 12/12, 126/12, 48/13 i 57/15; dalje: ZSSI) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i isplate iznosa od 66.741,47 kn ocijenio osnovanim. To iz razloga što je utvrđeno da je više Ugovora o isporuci roba i usluga koje su sklopili tuženici protivno prisilnim propisima. Drugotuženikov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim. Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen kao neosnovan.

 

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. i 161. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

4. Protiv odluka iz točaka I. i II. izreke pobijane presude i dijela točke IV. izreke pobijane presude kojim je drugo tuženiku naloženo naknaditi panične troškove, drugotuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Drugotuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Ponovio je da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice. Ponovno je iznio i razloge zbog kojih smatra da Ugovori o kupoprodaji sklopljeni između njega i prvotuženika nisu ništavi. Drugo tuženik je napomenuo da se tužitelj u tužbi poziva na Odluku Povjerenstva o sprječavanju sukoba interesa od 18. siječnja 2019., dok je uz tužbu dostavio Odluku Povjerenstva o sprječavanju sukoba interesa od 11. siječnja 2018., što je bitno različito. Drugo tuženik smatra da pobijana presuda zato nema razloge o odlučnim činjenicama. 

 

              6. Drugotuženikova žalba je djelomično osnovana.

 

7. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije u svemu pravilna i zakonita.

 

8. Tužitelj je u ovoj parnici zahtijevao da se utvrdi ništetnim Ugovora o isporuci roba i usluga. Konkretno, radi se o Ugovorima o isporuci roba i usluga broj 70 od 17. rujna 2013., 29/0/01 od 28. ožujka 2014., 70/0/01 od 12. srpnja 2014., 113/0/01 od 9. listopada 2014., 119/0/01 od 17. listopada 2014., 117/0/01 od 20. listopada 2014., 22/0/15 od 27. travnja 2015., 23/0/15 od 27. travnja 2015., 31/0/15 od 28. svibnja 2015., 37/0/15 od 14. lipnja 2015., 40/0/15 od 8. srpnja 2015., 41/0/15 od 8. srpnja 2015., 65/0/15 od 30. listopada 2015., 66/0/15 od 30. listopada 2015., 67/0/15 od 30. listopada 2015., 68/0/15 od 30. listopada 2015., 77/0/15 od 4. studenoga 2015., 88/0/15 od 8. prosinca 2015., 89/0/15 od 9. prosinca 2015., 93/0/15 od 31. prosinca 2015., 21/0/16 od 2. lipnja 2016., 33/0/16 od 21. srpnja 2016., 34/0/16 od 21. srpnja 2016., 16/0/16 od 28. travnja 2017., 19/0/16 od 5. lipnja 2017., 30/0/16 od 13. srpnja 2017. i 59/0/17 od 31. prosinca 2017. Uz to, tužitelj je zahtijevao da se naloži drugotuženiku da vrati prvotuženiku ono što je stekao na temelju ništetnih računa/Ugovora o isporuci roba i usluga.

 

9. Među strankama osnovna sporna pitanja su bila, je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te jesu li spomenuti računi/Ugovori o isporuci roba i usluga, ništetni.

 

10. Prvostupanjski sud je drugo tuženikov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim te zaključio da su spomenuti računi/Ugovori o isporuci roba i usluga koje su sklopili prvotuženik i drugotuženik, ništetni. Posljedično, drugotuženiku je naloženo vratiti prvo tuženiku iznos od 66.741,47 kn kojeg je stekao na temelju tih ništetnih Ugovora.

 

11. O tužiteljevoj aktivnoj legitimaciji:

 

12. Kako je naprijed navedeno, prvostupanjski sud je drugotuženikov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim. Međutim, prema ocjeni ovog suda, takva ocjena prvostupanjskog suda (o neosnovanosti drugotuženikovog prigovora nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije), ipak nije u svemu pravilna.

 

13. Naime, tužiteljevo ovlaštenje za zahtijevanje utvrđenja ništetnosti spomenutih Ugovora o isporuci roba i usluga, jasno proizlazi iz odredbi čl. 327. st. 2. ZOO-a i čl. 17. st. 5. ZSSI-a. No, tužitelj nema takvo ovlaštenje i za zahtijevanje od drugotuženika da vrati prvo tuženiku ono što je primio na temelju ništetnog ugovora. Pravo na povrat onoga što je primljeno na temelju ništetnog ugovora imaju samo ugovorne strane (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

 

14. Zato je i pravilna ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti drugotuženikovog prigovora nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije za zahtijevanje utvrđenja ništetnosti računa/Ugovora, ali nije pravilna u odnosu na zahtjev prema prvotuženiku da vrati ono što je primio na temelju ništetnog ugovora. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Odatle neosnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.

 

15. Kod takvog stanja stvari, zbog pogrešne ocjene o neosnovanosti drugotuženikovog prigovora nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije za zahtijevanje od drugotuženika da vrati prvotuženiku ono što je primio na temelju ništetnog ugovora, odlučeno je kao u točki II. izreke (čl. 373. st. 3. ZPP-a).

 

16. O ništetnosti Ugovora:

 

17. Cijeneći sve utvrđene činjenice i izvedene dokaze te aktivnosti, odnosno propuštanja stranaka, ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenja ništetnosti spomenutih računa/Ugovora. Ovaj sud u pogledu ništetnosti, u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

 

18. O razlozima zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da su Ugovori o isporuci roba i usluga ništetni, prvostupanjski sud je dao jasne i utemeljene razloge u obrazloženju pobijane presude.

 

19. I pored toga ovaj sud se želi dodatno osvrnuti na neke elemente u prilog odluci prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spomenutih računa/Ugovora. Ništetni ugovori imaju takve nedostatke u bitnim sastojcima za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka. Zato je zakonodavac i propisao oštru posljedicu - takvi ugovori nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (čl. 322. st. 1. ZOO-a).

 

20. U ovom slučaju, rezultati izvedenih dokaza (isprave, list 17.-81., 87.-92. spisa) potvrđuju sljedeće:

- da su prvotuženik i drugotuženik sklopili Ugovore o isporuci roba i usluga broj 70 od 17. rujna 2013., 29/0/01 od 28. ožujka 2014., 70/0/01 od 12. srpnja 2014., 113/0/01 od 9. listopada 2014., 119/0/01 od 17. listopada 2014., 117/0/01 od 20. listopada 2014., 22/0/15 od 27. travnja 2015., 23/0/15 od 27. travnja 2015., 31/0/15 od 28. svibnja 2015., 37/0/15 od 14. lipnja 2015., 40/0/15 od 8. srpnja 2015., 41/0/15 od 8. srpnja 2015., 65/0/15 od 30. listopada 2015., 66/0/15 od 30. listopada 2015., 67/0/15 od 30. listopada 2015., 68/0/15 od 30. listopada 2015., 77/0/15 od 4. studenoga 2015., 88/0/15 od 8. prosinca 2015., 89/0/15 od 9. prosinca 2015., 93/0/15 od 31. prosinca 2015., 21/0/16 od 2. lipnja 2016., 33/0/16 od 21. srpnja 2016., 34/0/16 od 21. srpnja 2016., 16/0/16 od 28. travnja 2017., 19/0/16 od 5. lipnja 2017., 30/0/16 od 13. srpnja 2017. i 59/0/17 od 31. prosinca 2017.; da je na temelju tih Ugovora prvotuženik preuzeo robu od drugotuženika i platio je drugotuženiku;

- da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj
Usl-2557/19 od 4. studenoga 2019. odbijen zahtjev M. K., prvotuženikovog načelnika za poništenje odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-128-P- 224-17/19-11-8 od 18. siječnja 2019.;

- da je odlukom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-128-P-224-17/19-11-8 od 18. siječnja 2019. utvrđeno da je M. K., prvotuženikov načelnik, sklapajući, između ostalog, u prvotuženikovo ime ugovore s trgovačkim društvima u kojima ima više od 0,5% udjela u vlasništvu, odobravajući u prvotuženikovo ime isplate po ispostavljenim fakturama zadruzi K. p. z. (ovdje drugotuženik) u kojoj ima više od 0,5% članskih uloga, i to u 2013. godini isplate u iznosu od 750,00 kn, u 2014. godini isplate u iznosu od 5.181,22 kn, u 2015. godini isplate u iznosu od 35.077,50 kn, u 2016. godini isplate u iznosu od 9.700,00 kn, u 2017. godini isplate u iznosu od 8.493,75 kn te u 2018. godini isplate u iznosu od 7.539,00 kn, počinio povrede iz čl. 7. st. 1. podst.c) ZSSI-a te iz čl. 17. st. 1. ZSSI-a.

 

21. Kod takvog stanja tvari, jasno je da su Ugovori o isporuci roba i usluga, a koji su predmet ovog postupka, ništetni. Na njihovu ništetnost upućuje odredba čl. 17. st. 5. ZSSI-a. Naime, ta odredba propisuje ništetnost onih pravnih poslova koji su sklopljeni, odnosno doneseni protivno odredbama čl. 7. st. 1. ZSSI-a, kao što je ovdje slučaj. Odatle neosnovanost svih drugo tuženikovih žalbenih navoda u tom pogledu.

 

22. Drugotuženikovo ukazivanje u žalbi na to da se tužitelj u tužbi pozvao na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-128-P- 224-17/19-11-8 od 18. siječnja 2019., dok je uz tužbu dostavio odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-98-P-189-17/18-05-17 od 11. siječnja 2019., je izlišno. To iz razloga što se u spisu nalazi odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1659/20 od 3. lipnja 2020. iz čijeg se sadržaja može zaključiti o sadržaju odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-128-P-224-17/19-11-8 od 18. siječnja 2019. S tim u vezi, izlišno je i ukazivanje na to da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude spomenuo i odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-98-P-189-17/18-05-17 od 11. siječnja 2019.

 

23. Kod takvog stanja stvari, odlučeno je kao u točki I. izreke (čl. 368. ZPP-a).

 

24. O troškovima postupka:

 

25. Budući da su tužitelj i drugotuženik u ovoj parnici (s obzirom na preinaku odluke) djelomično uspjeli u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je odlučio da svaka od tih stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP-a). Prilikom ocjene da su te stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je osobito vodio računa o tome da je tužitelj uspio sa zahtjevom za utvrđenje ništetnim više Ugovora o isporuci roba i usluga, čiju je vrijednost tužitelj označio u visini od 66.741,47 kn, dok je drugotuženik uspio u osporavanju tužiteljevog novčanog zahtjeva za isplatu iznosa od 66.741,47 kn.

 

Zagreb, 20. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac