1

Broj: Ppž-10893/2021

Broj: Ppž-10893/2021

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.Ž. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) odlučujući o prigovoru okrivljenog T.Ž. podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj: 511-19-45/05-1-196-1/2021 od 12. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e

1.                  Odbija se prigovor okrivljenog T.Ž. kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

2.               Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni T.Ž. je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadeset šest eura i pedeset četiri centi) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni T.Ž. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci tog prekršajnog naloga počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju kaznu je obvezan platiti u roku 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2.              Nadalje, okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dva mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

3.              Protiv tog prekršajnog naloga okrivljeni T.Ž. je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj ističe da mu je vozačka dozvola neophodno potrebna zbog odlaska na posao, a da mu je jednako tako izrečena i previsoka novčana kazna te predlaže da se njegov slučaj okarakterizira kao slučaj minimalne opasnosti od ponavljanja djela obuhvaćenom gore navedenim prekršajnim nalogom te da se preinači prekršajni nalog u pogledu izrečenih prekršajnopravnih sankcija.

4.      Prigovor nije osnovan.

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona te članka 202. stavka 1. citiranog zakona u granicama navoda prigovora i po službenoj dužnosti,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ne nalazi da bi prvostupanjsko prekršajno tijelo počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, nisu počinjene niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, a niti je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena novčana kazna koja nije previsoka, jer je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna u minimalnom propisanom iznosu te je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti dijela i svrsi kažnjavanja, odnosno sukladna je odredbi članka 36. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika za ublažavanjem novčane kazne imajući u vidu da mu je izrečena novčana kazna u minimalno propisanom iznosu, a okrivljenik u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona nije dostavio dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, odnosno dokaze o imovnom stanju.

7.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dva mjeseca, ovaj Sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita, jer navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa te je primjena zaštitne mjere nužna zbog otklanjanja okolnosti koje potencijalno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i preventivno djeluju na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1.               Naime, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dva mjeseca, a odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano, da zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može se izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa te imajući u vidu navedeno okrivljenom nije izrečena zaštitna mjera u predugom trajanju.

8.              Nadalje, ovaj Sud zaključio je da će se tako izrečenom prekršajnom sankcijom ostvariti svrha generalne specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.             

9.              Nadalje, okrivljenik je obvezan na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, a troškovi postupka su odmjereni imajući u vidu složenost i duljinu žalbenog postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

10.              Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. Postaji prometne policije Zagreb u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.