Kž-668/2022-5

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Z. S., zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-911/2019-11 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e 

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 508. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), presudu tog suda broj K-123/2014 od 25. siječnja 2016., koja je postala pravomoćna 19. svibnja 2016., u cijelosti stavio izvan snage, nakon čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenika Z. S., zbog kaznenog djela iznuđivanja iskaza iz čl. 126. st. 1. KZ/97.

 

2. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik I. T. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

3. Temeljem čl. 149. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-22) spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

 

8. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

8.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza nije razvidno da bi okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako mu se stavlja na teret. Ističe se kako je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud cijenio neistinitim i neuvjerljivim iskaz oštećenika I. T., smatrajući da su iskazi svjedoka T. Č. i E. K., ispitanih u obnovljenom postupku, vjerodostojni i uvjerljivi, bez da je njihove iskaze doveo u vezu s ostalim dokazima te pojasnio što je to u njihovim iskazima odlučno za takav zaključak.

 

8.2. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud izvukao pogrešan zaključak u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja jer da je iskaz oštećenika vjerodostojan te da ima potporu u izvedenim dokazima, a s druge strane da izvedeni dokazi u postupku povodom obnove postupka i to iskazi svjedoka E. K. i T. Č. da ukazuju na njihovu nepouzdanost, nedosljednost, neuvjerljivost, neistinitost te apsolutnu nevjerodostojnost.

 

8.3. U žalbi državnog odvjetnika se na opširan i detaljan način analizira pobijana presuda i dokazi izvedeni na raspravi, posebno iskazi ispitanih svjedoka E. K. i T. Č., s time što se donose zaključci koji su drukčiji od onih u pobijanoj presudi. Nadalje, u žalbi se navodi i da oštećenik I. T., čiji iskaz da je u cijelosti vjerodostojan i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, nije imao razloga i motiva svojim iskazom teretiti okrivljenika te da svi dokazi sa sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

8.4. Suprotno takvim navodima u žalbi, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik Z. S. počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a i iz ostalih izvedenih dokaza u postupku se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi okrivljenik Z. S., pri ovlaštenom saslušanju uporabio silu s ciljem da iznudi iskaz od I. T., odnosno na temelju provedenih dokaza se ne može zaključiti da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iznuđivanja iskaza opisanog u izreci pobijane presude.

 

8.5. Naime, okrivljenik Z. S. od samog početka ustrajno i decidirano negira da bi prilikom saslušanja I. T. uporabio bilo kakvu silu ili prijetnju s ciljem da od ovoga iznudi priznanje počinjenja kaznenog djela, a izuzev dvojbenog i neuvjerljivog  iskaza oštećenika I. T., u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da bi okrivljenik postupao na način opisan u izreci pobijane presude i time počinio kazneno djelo iznuđivanja iskaza.

 

8.6. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako se iz činjenice što okrivljenika tereti samo oštećenik ne može na siguran i nedvojben način zaključiti da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

 

8.7. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su iskazi svjedoka T. Č. i E. K. uvjerljivi i vjerodostojni te da iskazi tih svjedoka, koji nemaju razloga ne govoriti istinu, samo dodatno "osnažuju" utvrđenja suda prvog stupnja da okrivljenik nije počinio kazneno djelo te da je iskaz oštećenika I. T. nevjerodostojan, jer je oštećenik I. T. tijekom postupka bio neuvjerljiv i mijenjao je svoje iskaze prilagođavajući ih izvedenim dokazima, pri tome lažno tereteći okrivljenika za iznuđivanje iskaza, očito kako bi sebi u postupku koji se protiv njega vodio zbog kaznenog djela krađe stekao povoljniji položaj, a osim toga iskaz oštećenika ne potvrđuju niti ostali izvedeni dokazi.

 

8.8. Verziju koju od samog početka postupka nudi okrivljenik u svojoj obrani sud prvog stupnja nije imao razloga ne prihvatiti, samim time što i iz vještačenja mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećenik proizlazi kako te ozljede nisu mogle nastati na način kako je to u samom početku opisivao oštećenik, koji je tek nakon tog vještačenja izmijenio svoj iskaz i pokušao ga prilagoditi nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. A. A.. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda i kada navodi da nije prihvatljivo objašnjenje oštećenika da je tek dva dana nakon inkriminiranog događaja otišao kod psihijatra, kojem nije spominjao ozljede koje bi navodno zadobio u svezi iznuđivanja iskaza, niti je prihvatljivo njegovo objašnjenje da nije odmah obavijestio nadležna tijela o ozljedama koje bi zadobio iz razloga što ga nije boljelo i što nije imao povjerenje u sustav. Da je okrivljenik postupao prema oštećeniku na način kako mu se optužnicom stavlja na teret, logično bi bilo da oštećenik to odmah prijavi nadležnim tijelima i da se odmah javi svom liječniku, a ne da to sve napravi tek nakon nekoliko dana, tako da se s pravom sumnja na to da je ozljede, koje se navode u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. A. A., oštećenik zadobio na neki drugi način, u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu.

 

8.8. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži i kako je okrivljenik, kritične prigode, samo radio svoj posao na koji nitko nikada nije imao bilo kakvih primjedbi te on nije imao nikakvog razloga ili motiva iznuđivati od oštećenika priznanje relativno blagog kaznenog djela krađe, pri tome ga udarajući, a i iz samog ponašanja oštećenika neposredno nakon tog saslušanja je vidljivo da na njega nije vršen nikakav pritisak, niti da bi okrivljenik pri njegovom saslušanju uporabio silu kako bi ovaj priznao kazneno djelo, već je oštećenik nakon saslušanja sasvim normalno otišao, a nakon provjere u brodskoj knjizi u kojoj se navodio točan iznos otuđenog novca, oštećenik se na telefon javio okrivljeniku te ponovno sutra došao do njega gdje su korigirali zapisnik i naveli ispravljeni iznos od 2.269,00 kuna otuđenog novca. Da je okrivljenik bio nasilan prema oštećeniku, tada se sasvim sigurno oštećenik ne bi vraćao kod okrivljenika kako bi na zapisniku korigirali iznos otuđenog novca, pa i to ukazuje da je okrivljenik bio susretljiv i korektan u odnosu prema oštećeniku, a ne nasilan, kako ga želi prikazati oštećenik.

 

8.9. Pored svega toga, za istaći je kako i iz iskaza svjedoka I. N., M. V., J. K. i I. K., čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim, proizlazi kako oni nisu primijetili nikakve nepravilnosti u postupanju okrivljenika koji je vodio istražnu radnju ispitivanja oštećenika, a niti su ti svjedoci čuli kakvu buku, udarce ili jauke, niti im se oštećenik tužio da bi se, prilikom tog ispitivanja, događalo nešto neprimjereno ili nezakonito.

 

9. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika Z. S. i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je, temeljem čl. 508. st. 5. ZKP/08, ranija osuđujuća pravomoćna presuda stavljena izvan snage, a potom je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenik oslobođen od optužbe.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-22, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-22, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

 

 

Split, 20. prosinca 2022.