Poslovni broj: 10 Kž-1093/2022-3

 

                                                                                                      Poslovni broj: 10 Kž-1093/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H., zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 1. u vezi članka 215. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama oštećenica i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-190/2019-53. od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e  

 

 

Žalbe optuženog R. H. i oštećene M. M. i M. C. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.  

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-190/2019-53. od 16. svibnja 2022., optuženi R. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 1. u vezi članka 215. stavka 2. i 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa je za kazneno djelo na temelju članka 222. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka. 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), oštećena M. C. iz H.,… i oštećena Mara Malešević iz G., … upućene su da imovinsko pravni zahtjev ostvaruju u parnici.

 

3. Na temelju članka 148. u svezi sa člankom 145. ZKP/08. optuženi R. H. iz K., …, dužan je platiti troškove kaznenog postupka o kojoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem.

 

4. Žalbu protiv presude pravodobno su podnijele oštećene M. M. i M. C. po punomoćniku Z. K. odvjetniku iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale samo zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da im se imovinskopravni zahtjevi dosude u cijelosti.

 

5. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i optuženi R. H. po branitelju K. K. odvjetniku iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na žalbu oštećenica M. M. i M. C. podnio je optuženi R. H., putem branitelja K. K., odvjetnika iz K. s prijedlogom da se njihova žalba odbije kao neosnovna.

 

7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

8. Žalbe nisu osnovane.

 

9. Optuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer postoji „…znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku i pribavljenim ispravama tijekom postupka, da je izreka presude nejasna i proturječna provedenim dokazima, da je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja došao do potpuno pogrešnog zaključka, kao i zbog odluke o kazni“. Ukazuje da se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na iskaz svjedoka Z. H., zbog čega se pobijana presuda u tom „….dijelu ne može ispitati“. Ovakva argumentacija istaknute povrede, optuženik ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i načinom na koji je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio izvedene dokaze.

 

10. Osim toga, u obrazloženju pobijane presude navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama i  oni su potpuno jasni i nema proturječja između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i to da je izreka presude razumljiva i u sukladna njenim razlozima. Naime, ovaj sud u svemu prihvaća razloge iznesene u obrazloženju pisane presude, koji se odnose na utvrđenje odlučnih činjenica, ocjenu proturječnih dokaza ali one istaknute u žalbi, kojim razlozima se je prvostupanjski sud rukovodio pri utvrđenju postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika, ali i u vezi primjene odredbi kaznenog zakona na njega i njegovo djelo te u odnosu na odluku o kazni pa iz tih razloga u obrazloženju pobijane presude nema bilo kakve nejasnoće ili proturječnosti, zbog čega se presuda može ispitati.

 

11. Zbog iznesenih razloga, prvostupanjski sud nije počinio navedenu povredu kaznenog postupka, a ni neku drugu koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

 

12. Bez osnove je žalba optuženika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju nalazi u tome da prvostupanjski sud „…ne prihvaća njegovu obranu…“, a „…prihvaća…“ iskaze oštećenica M. M. i M. C., pri čemu „…nekritički i pogrešno zaključivanju da je inkriminirano djelo počinio neizravnom namjerom…“. Smatra da ne postoji ni jedan dokaz na temelju kojeg se može zaključiti da je postupio na način kako mu se optužbom stavlja na teret, niti je znao da spomenute oštećenice rade u društvu P. d.o.o., o kojem društvu je vodio brigu svjedok Z. H., koji je svojim iskazom to i potvrdio. Smatra da eventualni opisani propusti koji mu se stavljaju na teret, čak i ako su postojali nikako ne mogu biti u uzročnoj vezi s tehnološkom eksplozijom, koja je jedini uzrok ozljeđivanja oštećenica, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu i sigurnosti na radu i zaštitu od požara i eksplozija I. J.. O njegovoj krivnji nema relevantnih dokaza i nema baš nikakve veze s eksplozijom, pri čemu prvostupanjski sud ni jednom riječi ne obrazlaže njegov subjektivni odnos prema djelu. Svi izvedeni dokazi potvrđuju navode njegove obrane. Naglašava da je samo „…formalno potpisivao papire i dokumentaciju društva P.…“ s kojim društvo „…nije imao nikakve veze, a ni s proizvodnjom, rukovođenjem, zapošljavanjem, osposobljavanjem i raspoređivanjem radnica…“, niti je imao „nikakve veze s zapošljavanjem oštećenica“.

 

13. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio razloge glede ocjene izvedenih dokaza, posebno zašto prihvaća iskaze svjedokinja oštećenica M. M. i M. C., iskaze ispitanih svjedoka D. Š., S. G. i M. B., nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu i sigurnosti na radu i zaštitu od požara i eksplozija I. J., nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka dr. P. Š. i sve druge pregledane i pročitane isprave, a zašto ne prihvaća obranu optuženika R. H. i iskaz svjedoka Z. H.. Zaključci prvostupanjskog suda očito su utemeljeni na pravilnoj ocijeni svih navedenih dokaza, koji zaključci su u svemu pravilni. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio krivnju optuženika i njegov subjektivni odnos prema djelu, pri čemu je opravdano zaključuje da je kao direktor i odgovorna osoba društva P. j.d.o.o., rasporedio spomenute oštećenice, kao radnice na liniju za proizvodnju briketa, iako svjestan da nisu osposobljene za rad na siguran način, da nisu bile osposobljene za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu i za poslove s posebnim uvjetima rada, a uz to im nije bila osigurana ni osobna zaštita sredstava, na koji način im je bio ugrožen život, pristajući na to, što je imalo za posljedicu da je prilikom procesa proizvodnje brikete i peleta u dijelu odsisnog sustava, došlo do tehnološke eksplozije i posljedično do djelovanja vatre, nakon čega je vatra zahvatila njihove dijelove tijela, kojom prilikom su zadobile opekline opisane u izreci pobijane presude. Naime, takvo utvrđenje prvostupanjskog suda, proizlazi iz iskaza svjedokinja oštećenica M. M. i M. C., iz rezultata nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu i sigurnosti na radu i zaštitu od požara i eksplozija I. J. ali i ostalih izvedenih dokaza i pročitanih isprava, na koji način je optuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i odredbama Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, navedeni u izreci pobijane presude, ostvarivši sva bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti, što je opširno i argumentirano obrazložio, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik radi nepotrebnog ponavljanja.

 

14. Zbog svega naprijed iznesenog, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, koje su bitne za postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika, na koje je u svemu ispravno primijenio i kazneni zakon, utvrdivši da se u njegovom ponašanju stječu svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. u vezi članka 215 stavka 1. i 2. KZ/11., za koje je utemeljeno proglašen krivim.

 

15. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da prvostupanjski sud nije dao „potpune i jasne razloge“ za odabir vrste i mjere kaznenopravne sankcije i u tom dijelu se ne može ispitati, pri čemu nije cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani („primjerice, korektno držanje tijekom postupka, odazivanje svakom pozivu suda i da je tijekom postupka postao otac“), koje okolnosti nije analizirao s dužnom pažnjom.

 

16. Prvostupanjski sud je nasuprot tim žalbenim navodima, pravilno pristupio pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženom, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja (dosadašnju neosuđivanost i životnu dob, dok kao otegotno ništa nije našao utvrđenim) ali i ne one istaknute u žalbi, koje je u dostatnoj mjeri vrednovao i cijenio, kako  prilikom određivana visine kazne zatvora, tako i prilikom izricanja uvjetne osude i duljine roka provjeravanja, dajući za se to valjane razloge. 

 

17. Kada se sve te okolnosti, dovedu u vezu s jačinom ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, težinu, način i posljedice djela, kao i njegovu društvenu opasnost, sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ona je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim, uslijed čega će se i po ocjeni ovoga suda, samo izrečenom uvjetnom osudom, koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a ne nekom drugom na koju se pledira u žalbi.

 

18. Žalbu je protiv presude podnio i punomoćnik oštećenica Z. K., odvjetnik iz K., ali one nisu bile ovlaštene da ju pobijaju zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što proizlazi iz njenog uvodnog djela, dok iz njenih razloga proizlazi da se žale zbog odluke o imovinskopravnim zahtjevima.

 

19. Kako prvostupanjski sud na temelju raspoloživih dokaza i podataka kaznenog postupka, nije mogao djelomično ili potpuno odlučiti o imovinskopravnim zahtjevima oštećenica M. M. i M. C., pravilno ih je uputio na parnicu u skladu sa člankom  158. stavka 2. ZKP/08., zbog čega njihove žalbe u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu nisu osnovane.

 

20. Budući da nisu utvrđene povrede zakona, koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika i oštećenica, kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.  

 

 

U Zagrebu, 20. prosinca 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                  Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.