- 1 -              Poslovni broj: Usž-1962/2022-4

Poslovni broj: Usž-1962/2022-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja D. J. iz M., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-3803/21-6 od 21. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-3803/21-6 od 21. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-3803/21-6 od 21. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-504-03/21-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 9. studenoga 2021. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/21-01/64, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 9. studenoga 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe  Zavoda u D., KLASA: UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-19-02-21-06 od 7. rujna 2021.

3.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe  Zavoda u D., KLASA: UP/I-504-03/21-01/34, URBROJ: 338-19-02-21-06 od 7. rujna 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu troškova usluga prekogranične zdravstvene zaštite (operativni zahvat na srcu), pružene dana 6. svibnja 2021. godine, u M. I. B. T.., Bosna i Hercegovina, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao neosnovan.

4.              Tužitelj pobija presudu zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud bez valjanog razloga odbio njegove dokazne prijedloge, i na taj  način mu onemogućio da raspravlja pred sudom. Smatra da bez izvođenja predloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnog zahtjeva, a prvenstveno činjenicu je li se kod njega radilo o nužnosti liječničkog zahvata. Tvrdi da načelo učinkovitosti ne može imati prioritet pred drugim načelima postupka, a posebno pred potrebom utvrđivanja svih odlučnih činjenica (načelo materijalne istine), koje se tijekom prvostupanjskog upravnog postupka nisu mogle utvrditi, jer su svi njegovi dokazni prijedlozi neopravdano odbijeni, a te činjenice nisu utvrdila ni upravna tijela u upravnom postupku. Ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio je li kod njega postojala hitnost liječenja, je li operativni zahvat koji mu je pružen u SB M. I. B. u T. bio nužan i neodgodiv, te kakve bi posljedice  za njegovo zdravlje imalo odgađanje operativnog zahvata do 20. svibnja 2021., kada je imao zakazan operativni zahvat u KB M. u Z.. Smatra da bi samo na temelju uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju koja je nastala u vezi s izvršenim operativnim zahvatom, i to od strane nepristranog vještačenja izvan sustava HZZO-a, objektivno bilo moguće utvrditi je li kod njega nakon obavljenog pregleda u SB M. I. B. u T. bilo nužno podvrći se operativnom zahvatu, a bez kojeg objektivnog utvrđenja nije bilo moguće donijeti zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže poništiti pobijanu presudu.

5.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno  činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja presude proveo sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavka 4. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tužitelja.

8.              Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.

9.              U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

10.              Naime, i ovaj Sud je stava da u predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već da je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11.              To stoga jer iz stanja spisa predmeta tuženog tijela te priloženih isprava proizlazi da je tužitelj u Specijalnu bolnicu M. I. B., T., u Bosni i Hercegovini, primljen radi planiranog kirurškog tretmana valvularne bolesti i predoperativne koronarne angiografije, da mu je u navedenoj ustanovi operativni zahvat na srcu obavljen dana 6. svibnja 2021. te da je u predmetnoj ustanovi bio u razdoblju od 4. svibnja 2021. do 17. svibnja 2021., što proizlazi iz Otpusnog pisma navedene bolnice, a što je utvrdilo i Liječničko povjerenstvo Zavoda u postupku stručno-medicinskog vještačenja u svom nalazu i mišljenju od 6. rujna 2021. Iz utvrđenog proizlazi zaključak da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o planiranoj zdravstvenoj zaštiti za koju osigurana osoba mora pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, sukladno članku 27. stavku 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju „Narodne novine“ 80/13, 137/13, 98/19) u postupku sukladno članku 26. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekoranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“ 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18), a da se ne radi o slučaju hitne medicinske pomoći radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje.

12.              Slijedom utvrđenog, prvostupanjsko javnopravno tijelo je pravilno postupilo kada je odbilo kao neosnovan zahtjeva tužitelja za naknadu troškova usluga prekogranične zdravstvene zaštite u iznosu od 22.68,80 BAM-a (konvertibilnih maraka), a za operativni zahvat na srcu.

13.              Prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavom očitovanja o nužnosti operativnog zahvata od  M. I. B. T., BiH, kao i izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke izvan sustava HZZO-a na okolnosti nužnosti operativnog zahvata i posljedicama odgađanja do 20. svibnja 2021., kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza. Time je postupio u skladu sa ovlastima suda iz članka 33. ZUS-a, no time nije onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom.

14.              Naime, predloženi dokazi bili bi relevantni u situaciji da se radilo o hitnoj, neplaniranoj i unaprijed nedogovorenoj zdravstvenoj usluzi, a što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj.

15.              Imajući na umu sve okolnosti predmeta (zakazanu uslugu koronografije u ugovornoj ustanovi Kliničkoj bolnici M. dana 20. svibnja 2021., navode iz otpusnog pisma M. I. B. T. da se radi o privatnom pacijentu koji je primljen radi planiranog kirurškog tretmana, da je zahvat načinjen dva dana po prijemu u bolnicu, da je zdravstvena usluga plaćena po ispostavljenom računu) ovaj Sud je stava da odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja prvostupanjski sud nije povrijedio pravila postupka, a činjenično stanje nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrđeno te je iz uvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak.

16.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog citiranog materijalnog prava.

17.              Trebalo je stoga, sukladno odredbi članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.