- 1 -              Poslovni broj: Usž-4422/2022-4

Poslovni broj: Usž-4422/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja K. B. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika IV. Policijske postaje Z., radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2356/2022-7 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:

UsI-2356/2022-7 od 21. listopada 2022.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2356/2022-7 od 21. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja IV. Policijske postaje Z.,  KLASA: UP/I-216-04/22-01/133, URBROJ: 511-19-30-22-2 od 23. srpnja 2022., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem IV. Policijske postaje Z.,  KLASA: UP/I-216-04/22-01/133, URBROJ: 511-19-30-22-2 od 23. srpnja 2022., riješeno je da je tužitelj, rođ. …, stranac, državljanin Republike Kosovo, koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja (točke 1. i 2. izreke), te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od tri (3) mjeseca, računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora odnosno Republike Hrvatske, u roku koji je određen (točka 3. izreke), uz prijetnju prisilnog  udaljenja ako ne napusti Europski gospodarski prostor u roku koji mu je određen (točka 4. izreke). Stranac, tužitelj, je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske (točka 5. izreke).

3.              Tužitelj pobija presudu zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, ponavlja navode iz tužbe i u, bitnome, navodi da mu nije jasno zašto je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaze na okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, dalje: ZoS) te zašto nije prihvatio da je zaposlen iako je priložio ugovor o radu na određeno vrijeme. Tvrdi da je njegovo ponašanje hvalevrijedno budući da  nije zatajio poslodavcu činjenicu da je doneseno rješenje o njegovom protjerivanju, a što je vrlo lako mogao prešutjeti, te time poslodavca , ukoliko dođe do protjerivanja, dovesti u neugodnu situaciju. Ističe da je zasnivanjem radnog odnosa pokazao namjeru da se zaista integrira u društvo te postane produktivni član zajednice. Tvrdi da se u konkretnom slučaju više radi o svojevrsnoj kazni nego o mjeri kojoj se štite interesi RH. Navodi da će njegovim protjerivanjem njegova obitelj izgubiti kakva-takva primanja koja je on ostvarivao te će morati biti na socijalnoj skrbi.

4.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je žalba neosnovana budući da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje, što je i potvrđeno pobijanom presudom.

5.              Žalba nije osnovana

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja pobijane presude proveo sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavka 4. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tuženika.

7.              Osporeno rješenje temelji se, u bitnome, na utvrđenju da tužitelj, državljanin treće zemlje, nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te da je počinio kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti i time predstavlja opasnost za javni poredak, a što su pak razlozi da se državljanin treće  zemlje protjera, sukladno članku 189. stavku 1. podstavku  5. ZoS-a.

8.              Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, utvrdio da je rješenje tuženika doneseno na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

9.              U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

10.              Naime, i ovaj je Sud stava da u predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već da je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11.              To stoga jer iz stanja spisa predmeta tuženog tijela te priloženih isprava proizlazi da tužitelj, državljanin treće zemlje, nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te da je počinio kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti (osuđen je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1866/20-8 od 27. listopada 2020. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 57. Kaznenog zakona), a što je zakonom propisan razlog da se državljanin treće  zemlje protjera, sukladno članku 189. stavku 1. podstavak 5. ZoS-a.

12.              Ovaj Sud također smatra da sveukupne okolnosti slučaja, kako je to detaljno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, ne omogućuju tužitelju zaštitu od protjerivanja iz članka 191. st. 1. ZoS-a, pri čemu treba imati na umu da je tužitelju osporenim rješenjem zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru određena u minimalnom trajanju od svega tri mjeseca, a raspon je propisan do 20 godina (čl. 192. st. 5. ZoS-a).

13.              Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je tužitelj priložio uz tužbu sadržava klauzulu da će stvarni početak rada ovisiti o ishodu zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Kako tužitelj nije ishodio dozvolu za boravak i rad, ovaj Sud ne prihvaća  žalbene navode o tome da je zaposlen te da, po toj osnovi,  uzdržava obitelj.

14.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješnju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

15.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.