Poslovni broj 7 Gž Zk-2/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž Zk-2/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P., OIB: …, iz M., protiv tužene B. J., OIB: …, M., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., radi brisanja upisa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, Poslovni broj P-5859/2019 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, Poslovni broj P-5859/2019 od 29. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

              "I. Briše se pravo vlasništva s imena B. J. i njenog pravnog prednika J. I. pok. N., M., na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel u S., k.o. N., označenim kao i u udjelima kako slijedi: ZU 860, čest. zem. 528/44 pašnjak, za ¼ idealnog dijela, ZU 2134, čest. zem. 510 i 513 za ¼ idealnog dijela, ZU 2134 čest. zem. 507 vinograd, čest. zem. 508 vinograd, čest. zem. 509 vrt, čest. zem. 511 vinograd i čest. zem. 512 vinograd za po 1525/8400 idealnog dijela.

II. Utvrđuje se ništenim i brišu se svi zemljišnoknjižni upisi kojima je osnova za upis u zemljišne knjige bila presuda Općinskog suda u Supetru P – 45/02, a koja je stavljena izvan snage, te s uspostavlja zemljišnoknjižno stanje na način da se briše pravo vlasništva u odnosu na B. J. i I. J. pok. N., kao i sve njihove pravne slijednike."

 

2. Presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinaca.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Predmet spora je brisovna tužba kojom tužitelj zahtjeva brisanje prava vlasništva s imena B. J. i njenog pravnog prednika J. I. pok. N., M., na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel u S., k.o. N., ZU 860, čest. zem. 528/44 pašnjak, za ¼ idealnog dijela, ZU 2134, čest. zem. 510 i 513 za ¼ idealnog dijela, ZU 2134 čest. zem. 507 vinograd, čest. zem. 508 vinograd, čest. zem. 509 vrt, čest. zem. 511 vinograd i čest. zem. 512 vinograd za 1525/8400 idealnog dijela.

 

6. U ovom predmetu nije sporno da je tužena temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog I. J., upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, a prednik tužene I. J., upisan je kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem presude Općinskog suda u Supetru, Poslovni broj P-45/02 od 10. srpnja 2002., koji predmet se vodio po tužbi tužitelja I. J., protiv tuženih J. C., M. C., J. S., žene pokojnog A. i M. Š. Nije sporno niti to da je tužitelj dokazao da je nasljednik J. S., pok A., rođ. C.

 

7. Iz spisa nesporno proizlazi da je tužitelj tražio ponavljanje postupka u kojem je donesena presuda zbog izostanka, temeljem koje je prednik tužene upisan u zemljišne knjige kao vlasnik spornih nekretnina, te da je rješenjem od 24. ožujka 2004. ponavljanje postupka dopušteno. Dana 1. lipnja 2015. donesena je presuda Poslovni broj P-5528/15 kojom je usvojen dio tužbenog zahtjeva I. J., a u odnosu na čest. zem.  528/44 pašnjak, ZU 2134, čest. zem. 510 i 513, ZU 2134 čest. zem. 507, 508, 509, 511, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti. Prvostupanjska presuda, potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu Poslovni broj Gž-1722/15 od 3. prosinca 2015.

 

8. Pozivajući se na odredbu čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19 – dalje ZZK), u kojoj je normiran institut brisovne tužbe, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj ovlašten podnijeti brisovnu tužbu, te da je on aktivno legitimiran, obzirom je tijekom postupka dokazao da je on nasljednik J. S. pok. A., rođ. C. ud. A. koja je bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica predmetnih nekretnina, prije nego li je prednik tuženik, temeljem presude zbog izostanka ishodio upis na svoje ime.

 

9. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužene da tužitelj nije ovlašten podnijeti ovo tužbu. Naime, sama činjenica da tužitelj nije bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine, ne dovodi u pitanje njegovu aktivnu legitimaciju. Prvostupanjski sud je tijekom postupka jasno utvrdio da iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj O-262/77 iza pokojne J. S. pok. A. rođ. C., proizlazi da su istu naslijedile kćeri V. P. i D. M., na jednake dijelove. Uvodim u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pos. br. O-982/02 iza pokojne D. M., utvrđeno je da je istu naslijedila sestra V. P., a uvidom u rješenje o nasljeđivanja iz pokojne V. P., Poslovni broj O-1790/02, utvrđeno je da su njezinim nasljednicima proglašena djeca A. P.-tužitelj i A. M.

 

10. Dakle, tužitelj je nesporno zakonski nasljednik V. P. (majke tužitelja), koja je naslijedila svoju majku J. S. pok. A. rođ. C. koja je bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina, prije nego li je prednik tužene, temeljem presude zbog izostanka izvršio upis na svoje ime. Dakle, aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe ima i nasljednik kao univerzalni pravni slijednik nositelja knjižnog prava, jer po odredbama ZN, nasljednik stječe nasljedstvo po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja.

 

11. U konkretnom slučaju, tužitelj, kao slijednik osobe koja je povrijeđena u svom knjižnom pravu, nastoji ponovno uspostaviti onaj upis koji je u zemljišnim knjigama postojao prije nego li je u njima provedena presuda zbog izostanaka Općinskog suda u Supetru, Poslovni broj P-45/02 od 10. srpnja 2002., koja je nakon tog upisa ukinuta i  time izgubila učinke pravomoćne i obvezujuće sudske odluke, a sve u odnosu na neposrednog stjecatelja. U ovom slučaju za uspješnost brisovne tužbe bitno je samo je li prestala osnova prema kojoj se neposredni stjecatelj upisao, te u konkretnom slučaju nije bitno je li taj stjecatelj bio savjestan i je li njegovo stjecanje bilo istinito. 

 

12. Kako u ovom predmetu nije sporno da je Presuda zbog izostanka ukinuta rješenjem istog suda posl.br. P-45/02 od 24. ožujka 2005., te da je dana 1. lipnja 2015. donesena presuda Poslovni broj P-5528/15 kojom je odbijen tužbeni zahtjeva I. J. (prednika tužene), u odnosu na čest. zem. 528/44 pašnjak, ZU 2134, čest. zem. 510 i 513, ZU 2134 čest. zem. 507, 508, 509, 511, a koje čestice su predmet ove brisovne tužbe, to je otpala pravna osnova temeljem koje je neposredni stjecatelj bio upisan u zemljišne knjige. Samim tim, nisu ispunjene niti materijalno pravne pretpostavke iz čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) za stjecanje prava vlasništva tuženika na temelju sudske odluke, a time niti za uknjižbu temeljem sudske odluke u zemljišnoj knjizi u smislu čl. 127. st. 1. ZV.

 

13. Vezano za žalbene navode tužene, kako je tužitelj zakasnio s ovom tužbom, valja navesti da brisovnom tužbom nositelj knjižnog prava ostvaruje zaštitu zbog povrede knjižnog prava koja je izvršena nevaljanim ili neistinitim upisom i ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako prestalo. Dakle, odredba čl. 150. st. 1. ZV je jedina mjerodavna za razjašnjenje ovdje nastale situacije- jer se njom uređuje odnos nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist tuženika kao neposrednog stjecatelja.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe protiv tužene, koja se nalazi u pravnoj poziciji svoga prednika I. J., u čiju je korist provedena nevaljan i neistinita uknjižba, pa se u toj situaciji za podnošenje tužbe ne primjenjuju rokovi iz st. 2. citirane zakonske odredbe koji su propisani samo za podnošenje brisovne tužbe prema poštenom trećem stjecatelju.

 

15. Neosnovan je i žalbeni navod da je sud odbio sve dokazne prijedlog tužene. Naime, sud je na ročištu određenom za dan 1. travnja 2022., odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, no punomoćnik tuženika je odustao od saslušanja tužene, koja nije pristupila na ročište, te je predložio zaključenje glavne rasprave. Dakle, tužena nije s uspjehom uspjela osporiti navode tužitelja, kao niti navode njegovog iskaza, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je iskaz tužitelja vjerodostojan, te je sukladan i drugim materijalnim dokazima u spisu.

 

16. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Međutim, činjenica da je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je primijenio odredbu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama/96, a ne odredbu čl. 150. ZZK/19 ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, obzirom se radi o odredbama zakona koje su sadržajno jednake.

 

17. Vezano za prigovor objektivne preinake tužbe, valja navesti da osnovano navodi tužena da je tužitelj podneskom od 13. studenog 2020., 7. lipnja 2021. i 26. listopada 2021. i 16. ožujka 2022. preinačio tužbu, na način da je prvotno tražio ispravak pogrešnog upisa, potom utvrđenje prava vlasništava te na kraju brisanje prava vlasništva s imena tužene i njezinog prednika (koji tužbeni zahtjev je usvojen).

 

18. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pogrešno, navedene preinake smatrao preciziranjem tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP, prvostupanjski sud je trebao dopustiti objektivnu preinaku, navodeći jedino relevantnim svrsishodnost rješenja odnosa između parničnih stranka. U konkretnom slučaju svrsishodno je dopustiti preinaku, kako bi se riješio odnos među strankama, te spriječilo pokretanje novog postupka i uzrokovanje novih troškova.

 

19. Zato je prvostupanjski trebao rješenjem dopustiti preinaku tužbe, no navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

20. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

 

  Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.