Poslovni broj: 8 Gž-1207/2022-2

                                                                                                    

       Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                            Poslovni broj: 8 Gž-1207/2022-2             

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB: …., iz V., …, zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika I. P., OIB: ., iz V., …, zastupanog po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-206/2021-16 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

I Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-206/2021-16 od 3. studenoga 2022. u dijelu pod toč. I izreke presude i u dijelu pod toč. II izreke rješenja te predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

''I Nalaže se tuženiku I. P., OIB …, da tužitelju V. P., OIB …, preda u nesmetani posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. … oranica …. površine 13340 m2, zk.ul.br. … k.o. V. koja se sastoji od kč.br. … oranica … površine 4390 m2, zk.ul.br. … k.o. V. koja se sastoji od kč.br. … oranica … površine 10527 m2, i zk.ul.br. … k.o. N. B. koja se sastoji od kč.br. … oranica … površine 366901 m2, slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

II U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, i to zahtjev za predaju u nesmetani posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. … oranica … površine 10997 m2, u 9571/10997 dijela, i''

 

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

''I Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena i to u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. … oranica … površine 5620 m2, zk.ul.br. … k.o. V. koja se sastoji od kč.br. … … šuma površine 960 m2 i livada površine 3132 m2, ukupne površine 4092 m2, zk.ul.br. … k.o. V. koja se sastoji od kč.br. … livada L. površine 3923 m2 i zk.ul.br. … k.o. V. koja se sastoji od kč.br. … … površine 5630 m2, voćnjak površine 420403 m2, pašnjak površine 4011 m2, voćnjak površine 853559 m2, pašnjak površine 7679 m2, pašnjak površine 49124 m2, u 7068/1340406 dijela.

 

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.600,00 kn/743,25 eur1 , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 03. studenog 2022. pa nadalje do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.''

 

3. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I izreke žalbu je izjavio tuženik, kao i dijelu pod toč. II uvodno označenog rješenja. U žalbi ističe da je sud stava da, ukoliko tuženik kao nesamostalni posjednik, nije imenovao prethodnika koji je posredni samostalni posjednik tada on postaje samostalni posjednik i nema pravo dokazivati pravni osnov svog posjedovanja. Nezadovoljan takvom odlukom istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Što se tiče bitne povrede ukazuje na odredbu čl. 354. st. 1. u svezi čl. 210. Zakona o parničnom postupku. Tumačenje prvostupanjskog suda u svezi te odredbe je pogrešno. Naime, iz same odredbe je vidljivo da zakonodavac nije propisao obvezu imenovanja prethodnika, a niti gubitak prava ukoliko se prethodnik ne imenuje. Ni jednim dijelom te odredbe nije propisana negativna posljedica u smislu gubitka nekog prava ukoliko se ne imenuje prethodnika ili pak ukoliko se prethodnik ne prihvati parnice. Suprotno stavu prvostupanjskog suda upravo je tuženik taj koji mora dokazati pravni osnov držanja stvari bez pomoći treće osobe, a sud mora odlučiti o pravu tuženika, ne odbiti odlučivati o pravu na koje se tuženik poziva. Odbijanjem suda da odluči o pravu na koje se tuženik poziva predstavlja kršenje ''prava pristupa sudu''. Ukazuje kako ni tužitelj nije osporio da prijeporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, samo se odbio izjasniti o tom pitanju. Dakle, pravo na posjed posrednog posjednika predstavlja prethodno pitanje o kojem sud mora odlučiti u ovoj parnici. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 163. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sud ne priznaje tuženiku ovlaštenje da pred sudom dokaže da stvar posjeduje temeljem ovlaštenja drugog suvlasnika. Upravo zbog toga sud prvog stupnja morao je utvrđivati tuženikovo pravo na posjed, da je cijenio izvedene dokaze tada bi to i utvrdio. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati na podmirivanje parničnih troškova.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Suprotno žalbenim navodima da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 210. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), a kojom je propisano da osoba koja je tužena kao imalac kakve stvari ili korisnik kakva prava, a tvrdi da stvar ima ili pravo vrši u ime treće osobe, može najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano onda na glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, pozvati preko suda tu treću osobu (prethodnika) da umjesto nje stupi kao stranka u parnicu, - po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u procesnoj situaciji, kada tuženik nije iskoristio mogućnost podnošenja prijedloga za imenovanje prethodnika u smislu citirane odredbe prvostupanjski sud niti nije povrijedio navedenu odredbu odnosno počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj.

 

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu nije našao da bi pri donošenju iste sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed nekretnine položene u k.o. V. odnosno k.o. N. B., a koji zahtjev temelji na činjenici da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina koje tuženik, nakon proteka otkaznog roka ugovora o zakupu, drži neosnovano u posjedu tako da mu pripada pravo na predaju posjeda.

 

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod toč. I izreke, a tako donesenu odluku obrazložio utvrđenjem da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, da je tuženik stupio u posjed istih sklapanjem ugovora o zakupu s tužiteljem, da su ugovori o zakupu raskinuti, a da se tuženik i dalje nalazi u njihovu posjedu, pa po odredbi čl. 161. do čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) smatra da je tužitelj dokazao da su prijeporne nekretnine njegovo vlasništvo i da se nalaze u tuženikovu posjedu tako da mu pripada pravo na predaju posjeda. Prigovor tuženika prvostupanjski sud obrazlaže time da tuženik predmetne nekretnine drži u posjedu priznajući višu vlast majke, kao predmnijevanog suvlasnika i posrednog posjednika, pa da proizlazi da je tuženik nesamostalni posjednik nekretnina. Radi toga da se po odredbi čl. 163. st. 4. ZVDSP od zahtjeva za predaju posjeda može braniti imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed, a sve to uz primjenu procesne odredbe čl. 210. ZPP o tzv. imenovanju prednika. Kako tuženik nije imenovano R. P., kao prethodnika, te ista nije umjesto njega stupila u parnicu prvostupanjski sud je stava da se onda ne može u ovoj parnici raspravljati i utvrđivati postojanje bračne stečevine R. P., kao treće osobe. Zaključno, kako tuženik u odnosu na tužitelja nema valjani pravni osnov temeljem kojeg drži u posjedu nekretnine koje su tužiteljevo vlasništvo, niti tvrdi da nekretnine posjeduje kao samostalni posjednik, to prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev u pogledu nekretnina pobrojanih u toč. I izreke presude.

 

10. Pravni stav suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora tuženika zbog neimenovanja prethodnika, po ocjeni ovog suda, nije pravilan.

 

11. Sud prvog stupnja se poziva na odredbu čl. 163. st. 4. ZVDSP kojom je određeno da ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednoga samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijega posjeda izvodi svoj posjed.

 

12. Navedenom odredbom, kao prigovor tuženika, protiv revindikacijskog zahtjeva uvršten je procesno pravni institut imenovanja prethodnika. Prema toj zakonskoj odredbi neposredni posjednik koji drži predmet spora, priznajući pritom višu vlast drugog posrednog posjednika iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed, može pozvati posrednog posjednika da u parnicu stupi umjesto njega. To nije materijalno pravni prigovor koji negira ili zaustavlja zahtjev za vraćanje svari, već prigovor kojim se tuženiku samo omogućava izaći iz parnice, kako bi u nju stupio onaj tko polaže pravo na posjedovanje tužiteljeve stvari. Riječ je o procesnom prigovoru i uvjeti za izjavljivanje istog prosuđuju se prema procesnom pravu (naprijed cit. čl. 210. ZPP).

 

12.1. U konkretnom slučaju tvrdnjom tuženika da on posjeduje predmetne nekretnine temeljem ovlasti od svoje majke koja je suvlasnica istih nekretnina tuženik ne negira pravo vlasništva tužitelja niti činjenicu da posjeduje tužiteljeve nekretnine, već ističe materijalno pravni prigovor koji osporava tužiteljev zahtjev na povrat stvari jer da njegovo pravo na (su)posjedovanje izvire iz stvarnog prava suvlasništva koje ima njegova majka na prijepornim nekretninama, a koja mu je predala (su)posjed istih.

 

13. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije opravdan zaključak suda prvog stupnja da zbog činjenice što tuženik nije iskoristio mogućnost imenovanja prethodnika u smislu odredbe čl. 210. ZPP da se u ovoj parnici ne može raspravljati o pravu koje ovlašćuje tuženika na posjedovanje prijepornih nekretnina (pravo na posjed), tako da se opravdanim nalazi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno to je valjalo, primjenom odredbe čl. 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I izreke, a posljedično i rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka u dijelu pod toč. II izreke, i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako je to odlučeno u toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice u pogledu (ne)osnovanosti prigovora tuženika da mu pripada pravo posjedovanja prijepornih nekretnina temeljem prava koje je dobio od treće osobe tj. majke i da li je ista bila ovlaštena dati sporne nekretnine u posjed tužitelju. Nakon toga će na temelju analize provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

15. Odluka o troškovima u povodu izjavljene žalbe sadržana u toč. II izreke ove drugostupanjske odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

16. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. II izreke presude te pod toč. I i III izreke rješenje, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

 

Zadar, 20. prosinca 2022.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                Katija Hrabrov, v.r.