Poslovni broj 77 Gž-2815/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2815/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Lidije Jelavić, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz I.-G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z.1, protiv tuženika S. V. iz G. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. Đ. T., odvjetnica u Z.2, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-176/2021-52 od 8. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-176/2021-52 od 8. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

 

II              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-176/2021-52 od 8. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. te pod točkom V izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 76.745,00 kn, i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetni darovni ugovori sklopljeni između tužiteljice B. V., I. G., OIB: … i tuženika S. V., S.1, OIB: … i to:

- darovni ugovor od 12. 10. 2015. broj ovjere OV-9580/2015., kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.,

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1699/2016, kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.,

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1697/2016. kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica u put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.

II. Nalaže se Općinskom sudu Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu D. S. uspostaviti prijašnje vlasničko stanje nekretnine: zk.ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u s.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V., S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., I. G., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

III.               Nalaže se Općinskom sudu Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjel D. S. uspostaviti prijašnje vlasničko stanje nekretnine: z.k.ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica i put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V. S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., I. G., OIB: …, sve u roku od 15 dana."

 

2.     Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 75.745,00 kn.

 

3.     Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

III               Nalaže se tužiteljici B. V. naknaditi tuženiku S. V. trošak sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kn, u roku 15 dana.

 

 

r j e š i o   j e

 

                            Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-176/2021-52 od 8. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.675,00 kn, kao djelomično nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je utvrđeno da su ništetni darovni ugovori sklopljeni između tužiteljice B. V., I. G., OIB: … i tuženika S. V., S., OIB: … i to:

- darovni ugovor od 12. 10. 2015. broj ovjere OV-9580/2015., kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.,

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1699/2016, kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.,

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1697/2016. kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica u put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.

Pod točkom II. izreke je naloženo Općinskom sudu Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu D. S., uspostaviti prijašnje vlasničko stanje nekretnine: zk.ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u s.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V., S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., I. G., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo Općinskom sudu Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjel D. S. uspostaviti prijašnje vlasničko stanje nekretnine: z.k.ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica i put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V. S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., I. G., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom IV izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

U točki V. izreke je naloženo tuženiku S. V. da tužiteljici B. V. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznos od 75.745,00 kn (sedamdesetpettisućasedamstočetardesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 8. srpnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a odbijen je preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 26.675,00 kn (dvadesetšesttisućašestosedamdesetpet kuna).

 

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud "ukine pobijanu odluku suda i odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu nadoknade troškova tuženiku, odnosno da istu ukine i vrati sudu na ponovni postupak."

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

5. Prvenstveno valja reći da sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud može odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostupanjsku presudu. Dakle, nije moguće ukinuti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, a kako to predlaže tuženik.

 

6. Kako je pod točkom V. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.675,00 kn, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv tog dijela odluke pod točkom V. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 358.st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

7. U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-16/2019-34 od 4. prosinca 2020. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, a presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-146/2021-2. od 30. ožujka 2021. je odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetni darovni ugovori sklopljeni između stranaka i to:

- darovni ugovor od 01.10.2015. broj ovjere OV-9222/2015, kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 2043 k.o. I.-G. koja se sastoji od zk. č. br. 224/5 u naravi kuća, dvor i livada B. površine 720 m2 i zk. č. br. 224/8 u naravi livada B. površine 678 m2, sveukupne površine 1398 m2, koja je upisana kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel I.-G. i

- darovni ugovor od 03.05.2016. broj ovjere OV-4403/2106., kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 2043 k.o. I. G. koja se sastoji od zk. č. br. 224/5 u naravi kuća, dvor i livada B. površine 720 m2 i zk. č. br. 224/8 u naravi livada B. površine 678 m2, sveukupne površine 1398 m2, koja je upisana kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel I.-G.; zatim pod točkom II. izreke (kojom je naloženo tuženiku isprazniti od osoba i stvari nekretninu: zk.ul. 2043 k.o. I.-G. koja se sastoji od zk. č. br. 224/5 u naravi kuća, dvor i livada B. površine 720 m2 i zkč.br. 224/8 u naravi livada B. površine 678 m2, sveukupne površine 1398 m2, koja je upisana kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel I.-G., te istu predati u slobodan posjed tužiteljici) te pod III. točkom izreke u dijelu kojim je naloženo Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnom odjelu I.-G. uspostaviti prijašnje vlasničko stanje nekretnine: z.k.ul. 2043 k.o. I.-G. koja se sastoji od zk. č.br. 224/5 u naravi kuća, dvor i livada B. površine 720 m2 i zk. č.br. 224/8 u naravi livada B. površine 678 m2, sveukupne površine 1398 m2, brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V.

 

8. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-146/2021-2. od 30. ožujka 2021. ukinuta je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetni darovni ugovori sklopljeni između stranaka i to:

- darovni ugovor od 12. 10. 2015. broj ovjere OV-9580/2015., kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.;

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1699/2016, kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u S.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S. i

- darovni ugovor od 28.04.2016. broj ovjere OV-1697/2016. kojim je tužiteljica darovala tuženiku ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica u put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S.;

zatim pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu D. S. uspostaviti prijašnje vlasničko stanje za nekretnine upisane u zk.ul. 1343 k.o. M. koja se sastoji od zk. č. br. 2086/4 u naravi kuća br. 57 i dvorište u s.1 površine 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V., S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., I. G., OIB: …, te u z.k.ul. 574 k.o. M. koja se sastoji od zk. č.br. 2202 u naravi oranica i put stari dvori u S.1 površine 1 jutro i 177 čhv, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel D. S., brisanjem prava vlasništvu u vlasničkom udjelu 1/1 iste s imena tuženika S. V. S.1, OIB: …, te istovremen upisa prava vlasništva u 1/1 dijela na ime B. V., te pod točkama V. i VI. (kojima je odlučeno o troškovima postupka) te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da je tužiteljica 13. siječnja 2015. pretrpjela moždani udar,

- da tužiteljica kao darovateljica potpisala ugovore o darovanju od 1. listopada 2015., 3. svibnja 2016., 12. listopada 2015. i 28. travnja 2016., na kojima je javni bilježnik ovjerio njezine potpise te da je na ugovor o darovanju od 28. travnja 2016. stavila otisak svog prsta te je javni bilježnik M. C. iz D. S. na ugovor stavila ovjeru da je B. V. "u mojoj nazočnosti stavila svoj rukoznak na pismeno. Rukoznak na pismenu je istinit",

- da je tuženik S. V. ishodio zemljišnoknjižnu provedbu ovih ugovora te je temeljem istih sada upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina,

- da su stranke u vrijeme sklapanja darovnih ugovora bile u braku, te su i prije i poslije sklapanja darovnih ugovora, zajedno živjele i u kući u I.-G. i u kući u S.1, a koje su bile predmetom darovanja,

- da je sin tužiteljice R. V. 26. srpnja 2016. Centru za socijalnu skrb I.-G. podnio zahtjev za lišenje poslovne sposobnosti i postavljanje skrbnika tužiteljici, povodom kojeg je po prijedlogu Centra za socijalnu skrb I.-G. i R. V. kod Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalne službe u Ivanić-Gradu vođen izvanparnični postupak radi lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice, a koji je rješenjem tog suda poslovni broj: R1 Ob-213/2016-37. od 16. studenoga 2017. obustavljen, budući da su predlagatelji povukli prijedlog,

- da je tužiteljica 2017. godine, svakako prije 5. listopada 2017. (dopis Centra za socijalnu skrb I.-G. od tog dana te zapisnik Centra za socijalnu skrb D. S. od 9. listopada 2017.), smještena u udomiteljsku obitelj kao žrtva obiteljskog nasilja,

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici protiv tuženika S. V. 22. studenoga 2017. podiglo optužnicu broj K-DO-346/17., radi kaznenog djela nasilja u obitelji, koje da je počinio u periodu od 22. svibnja 2015. do 21. rujna 2017. prema tužiteljici na način opisan u optužnici, povodom koje se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici vodi kazneni postupak protiv tuženika pod poslovnim brojem K-38/2018,

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: K-38/2018. od 14. prosinca 2020. tuženik proglašen krivim zbog počinjenja navedenog kaznenog djela te da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kž-144/2021-3 od 1. ožujka 2021. prihvaćena njegova žalba te je ukinuta navedena prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem još nije donesena nova presuda,

-       da iz iskaza svjedoka J. D. proizlazi da živjela u susjedstvu tužiteljice i da je s njom bila u dobrim odnosima te su se redovito družile i razgovarale, a nakon što je tužiteljica počela živjeti s tuženikom više s njom nije mogla tako kontaktirati jer je to sprečavao tuženik, a to se još više promijenilo kad je tužiteljica pretrpjela moždani udar i od tada gotovo nisu više bile u kontaktu sve dok iz Centra za socijalnu skrb nisu zamolili i pitali bi li bila voljna otići tužiteljici u posjetu da ne bude usamljena; da je svjedokinja to prihvatila te je sa susjedom S. J. otišla tužiteljici; kad su došle kuća je bila zatvorena i jedno vrijeme su čekale dok se nije pojavio tuženik i pitao ih tko su, što su, što žele, a na što su mu odgovorile da su došle po zamolbi Centra za socijalnu skrb, ali ni tada ih nije želio pustiti unutra, a na što su mu rekle da će onda zvati policiju jer su ih u Centru upozorili da bi to toga moglo doći i uputili ih da u tom slučaju zovu policiju; nakon toga ih je tuženik pustio u kuću te su došle do sobe u kojoj je tužiteljica ležala, da se tužiteljica obradovala kad ih je vidjela i uspjela je nekako sjesti u krevetu; da je cijelo vrijeme tuženik bio pored njih te je prvo "glasom nadmoćnosti", dosta glasno, tužiteljicu ispitivao tko su one, zašto su došle i zašto mu za to nije rekla; da je na sva pitanja svjedokinje i S. J. odgovarao uglavnom tuženik te on tužiteljici u bitnome nije dao doći do riječi; da je tužiteljica u više navrata zamolila tuženika da ih malo ostave same da porazgovaraju, ali je on to odbijao govoreći da je on njoj skrbnik i da govori za nju; da je pitao tužiteljicu koliko to skrbnika ona ima kad on ne može govoriti za nju, na što mu je ona tihim glasom odgovorila: "Pa ti si mi skrbnik" i pri tome je izgledala podčinjeno; da je njima jedva uspjela reći da ju boli ruka i da joj je povišen šećer, ali se tuženik i u to ubacivao; da je sve to trajalo 10 do 15 minuta kada je tuženik rekao da bi one trebali ići pa su se pozdravile i otišle, a od tog događaja više nije vidjela tužiteljicu niti s njom razgovarala; da je prilikom razgovora tužiteljica bila gotovo nepokretna odnosno uspjela se pridići na krevetu i sjesti, da je po titranju tužiteljičinog glasa imala je osjećaj da je bila u strahu; da za kuću u I.-G. zna da je bila u oglasniku za prodaju i da je na njoj bila i tabla da se prodaje te su se neki ljudi interesirali, a iz ranijih razgovora s tužiteljicom zna da ona nije imala nikada nakanu tu kuću prodavati,

- da iz iskaza svjedoka S. J. proizlazi da je tužiteljicu upoznala kad je ona kupila kuću u I.-G. te su se sprijateljile, redovito družile i razgovarale o svemu; da je kasnije tužiteljica upoznala tuženika koji je tada živio u Nj. te odlazila k njemu u Nj., ali prije nego su se vjenčali nije mogla tamo dugo boraviti; da joj je tužiteljica pričala kako su se prvo dogovorili da bi nakon što on ode u mirovinu živjeli u Hrvatskoj, ali se on tri godine prije umirovljenja predomislio i od nje počeo tražiti da proda svoju kuću u I.-G. i da odu živjeti u Nj., ali to tužiteljica nije htjela te su se odnosi sve više pogoršavali; da je tužiteljica svjedokinji rekla da je tuženiku pozajmila novce, a on joj je govorio da će ih vratiti kada proda kuću u Z., ali da niti to nije želio napraviti već je doznala da pokušava prodati njenu kuću u I.-G., što ju je još više uzrujalo te su njihovi odnosi bili sve gori; da su njih dvije kroz cijelo to vrijeme redovito kontaktirale dok je tužiteljica bila sama u I.-G., a kad bi tuženik došao na godišnji odmor iz Nj., nisu se družile, samo bi si mahnule preko ceste; kad je tužiteljica odlazila k tuženiku u Nj. čule su se telefonom, ali uvijek kad je on bio na poslu; da joj je govorila da se situacija među njima sve više pogoršava, trpjela je to nekako jer je mislila da će on prodati kuću u Z. i vratiti joj 40.000,00 EUR-a koje mu je pozajmila, ali ako će se to i dalje tako događati, razmišljala je i o rastavi; da joj se tužiteljica uvijek javljala kad je stigla u Nj. te je tako je bilo sve negdje do početka 2015. kada je odlazila u Nj. te su se na rastanku pozdravile, a kako se tužiteljica nije javljala prvi, drugi, ni treći tjedan već se zabrinula, ali joj se nije mogla javiti jer ju je tužiteljica uvijek zvala s linije na kojoj je broj bio skriven; da ju je tada nazvao tuženik i rekao da je ona doživjela teški moždani udar i da je bolnici u Nj., ali nije rekao kojoj; da je svjedokinji kasnije i sestra tužiteljice rekla da tuženik niti njoj nije želio reći u kojoj je bolnici tužiteljica, već samo u kojem je gradu, pa je sestrin muž uspio pronaći u kojoj je bolnici i sestra je uspjela s njom kontaktirati telefonom, ali kad je tuženik za to saznao, i to je počeo sprečavati; nakon što se tužiteljica vratila u Hrvatsku, tuženik nije omogućavao kontakt ni njenoj sestri, ni sinu, niti sestrinom sinu; da je svjedokinja uspjela minimalno kontaktirati s tužiteljicom kad joj je nešto donijela i onda joj je uspjela šapnuti da se sestra i obitelj za nju raspituju i brinu te pokušavaju doći do nje, ali da tuženik to sprečava; da joj je tužiteljica uspjela reći da zna za to, odnosno da je čula iz kuće kako ju je jednom prilikom sestra dozivala, ali nije mogla ući u kuću; kada je svjedokinja nakon moždanog udara došla do tužiteljice, ona je zaplakala, zagrlila je i bila je sretna, ali su progovorile samo par riječi jer ju je tuženik stalno prekidao, vikao, optuživao da je sama kriva za moždani udar, vrijeđao njenu obitelj i onemogućavao njihovom razgovor; da je takvih posjeta bilo nekoliko, ali je tuženik shvatio da komunicira sa njenom sestrom i sinom pa je i to sprečavao; da su tužiteljičina sestra i sin sve su to prijavili Centru za socijalnu skrb i policiji, koji su dalje postupali te su, među ostalim susjedu J. D. zamolili da ju posjeti da ne bude usamljena pa su njih dvije i otišle do tužiteljice; kad su došle, vrata su bila zatvorena, a kad se pojavio tuženik nije ih želi pustiti unutra i to je učinio tek da su rekle da će, po uputi Centra, zvati policiju; da ni tom prilikom s tužiteljicom gotovo nisu uspjele razgovarati jer je tuženik stalno bio prisutan i odgovarao je na sva pitanja, a njoj gotovo nije dao govoriti; da je tužiteljica psihički djelovala jako loše, utučeno i prestrašeno; da ju je tuženik stalno ispitivao "tko joj je skrbnik", a ona je uplašeno odgovarala "ti, ti", a tako je odgovorila i na pitanje "tko ti je gazda"; da se nakon tog razgovora s tužiteljicom vidjela još jednom na kratko, možda pet minuta, kad su odlazili u Nj. te su se samo pozdravile, ali niti tada nisu mogle više razgovarati jer je tuženik bio prisutan i požurivao ih; da nakon što je tužiteljica smještena u sigurnu kuću, svjedokinja je opet razgovarala s njom te joj je tužiteljica govorila o odnosima s tuženikom; da ju je zlostavljao ne samo psihički već i fizički na način da ju je gurao po krevetu kad je nešto tražila, pljuvao po njoj, ali tukao ju nije; da je tuženik jednom prilikom rekao svjedokinji da radi na tome da kuću u I.-G. prepiše na sebe, na što je ostala iznenađena, a nakon nekoliko tjedana joj je rekao: "Evo sam uspio prepisati na sebi i kuću u I. i kuću u S.2 i sad mi mogu njezina familija i svi puhati u guzicu" te se nasmijao,

- da je svjedok M. T. navela da stranke poznaje desetak godina i s njima je u dobrim odnosima; da su njezinoj trgovini kupovali građevinske materijale te su znali razgovarati, a i bila je kod njih u I.-G. jedno dva puta, nakon što je tužiteljica već oboljela; da je tužiteljica uvijek bila mirna i tiha, ali koliko je vidjela, bila je i zadovoljna te u dobrim odnosima s tuženikom koji se za nju brinuo i nakon što je oboljela; da joj se čini kako nasamo s tužiteljicom nikada nije razgovarala, a ona joj se i nije nešto žalila na tuženika; da su govorili o nekakvoj kupnji druge kuće, ali ne zna detalje o tome te ne zna ništa o sklapanju ugovora nakon što je tužiteljica pretrpjela moždani udar; da između stranaka nije primijetila nikakvih povišenih tonova niti trzavica, a tuženik je znao doći do tužiteljice, pomilovati je po kosi i nazvati je "Š.", na što mu se ona nasmiješila; da je vidjela da se tuženik brinuo za tužiteljicu, presvlačio je i bojao kosu,

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da se s tuženikom upoznala 2001. te su se 2009. vjenčali, dok je za darovanje kuće u S.1 iz 2009. prvo iskazala da nije bilo nekih posebnih razloga, a na pitanje svog punomoćnika je odgovorila da to ima veze s time što je dobila naknadu štete, preko 40.000,00 EUR-a, i od tih je novaca kupljena peć za centralno grijanje, radijatori, termo fasada i krov te auto Golf pa joj je tuženik darovao tu kuću za koju se to financiralo; da su odnosi između njih bili su dobri, a problemi su u biti počeli 2015. kad je tuženik počeo inzistirati da ona proda svoju kuću u I.-G. i da tim novcem kupe stan u Nj.; da ona to nije htjela i tada su počele svađe i prepucavanja; da su ipak otišli u Nj. radi registracije auta i slijedećeg dana je pretrpjela moždani udar; da je zbog toga bila u bolnici u Nj. šest mjeseci, od čega tri mjeseca nije znala za sebe; da je u bolnicu k njoj uglavnom dolazio tuženik; jednom je došao njen sin R., a još jednom on sa ženom i djecom; da prva tri mjeseca nije mogla govoriti uopće, a nakon toga su ju u bolnici počeli učiti ponovno govoriti, radili su s njom vježbe i terapije te ju stavljali u nekakav oklop da stoji; da nakon što je otpuštena iz bolnice fizički i dalje nije bila dobro, uglavnom je ležala u krevetu i od tada se služi kolicima, dok je psihički bila malo bolje, mogla je razgovarati te je nekoliko mjeseci u Nj. obavljala fizikalne terapije; da nakon što se su stranke vratile iz Nj., prvo u Z., tuženik je sve više inzistirao da se kuća u I.-G. proda te je našao i nekakve kupce, ali je njima cijena bila prevelika; da se tužiteljica nije s tim slagala, a on je onda uporno inzistirao da kuću prepišu na njega; da je radio na nju i fizičke i psihičke pritiske; gurao je po krevetu, pljuvao, vrijeđao prijetio da će svima reći da njem sin prodaje drogu i da će to znati cijela M.; da je zbog svega toga bila u strahu te je prvo potpisala da se na njega prenese polovica kuće u I.-G.; da su k njoj znale dolaziti susjede, a tuženik se s tim nije slagao i samo je govorio da je on njen skrbnik, a ona od straha niti njima ništa nije rekla što se događalo; da u to vrijeme nije bila u kontaktima sa sinom niti sa svoje četiri sestre; da ona njih nije nazvala, niti je mogla do telefona budući da je bila u krevetu; da je nekoliko puta tuženik nazvao njenu sestru u G. i sestričnu; da je on razgovarao jedno vrijeme s njima i onda njoj kratko dao telefon te je s njima progovorila par riječi, a on je za to vrijeme uvijek sjedio kraj nje i držao slušalicu; da su nakon toga opet otišli u Nj., a odnosi su bili još gori, nije ju mogao više smisliti; da su se opet vratili u Hrvatsku i onda su na njega prepisali i drugu polovicu kuće u I.-G.; da su u to vrijeme odnosi bili još gori, a ona još ni tada nikome nije rekla što se događa; da je na manje-više jednak način na njega je prepisana i kuća u S.1; da se ona nikome nije požalila na to što joj se događa, ali je valjda netko drugi obavijestio Centar za socijalnu skrb jer su iz Centra za socijalnu skrb D. S. došle dvije gospođe k njom, a ona je rekla da je sve u redu jer se bojala tuženika; da kad je potpisivala ugovore odnosno davala otisak prsta, nitko joj ništa nije govorio ni čitao papire, niti ih je sama čitala, a pretpostavljala je da se radi o kući u I. G. odnosno S.1 jer je tuženik na tome stalno inzistirao; da to nije potpisala, misli da bi joj se dogodile velike batine te Ugovore ne bi potpisala da ju nije bilo strah i da ju tuženik na to nije natjerao,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da je negdje 2008. primio dva telefonska poziva za koje je vidio da su iz I., s nepoznatog broja, i nije se na njih javio jer se prestrašio i doživio ih kao prijetnju; da je o tome razgovarao s tužiteljicom te su zbog straha odlučili da on njoj daruje kuću u S.1 da sačuva barem tu nekretninu; da su nakon toga nastavili normalno živjeti; bilo je tu i tamo svađa, kao i među svima, ali sve u svemu odnosi su bili dobri; da je tužiteljica 2015. doživjela moždani udar u Nj. i završila u bolnici; da tri tjedna uopće nije mogla govoriti, a poslije se malo oporavljala; da ju je on u bolnici redovito posjećivao, brinuo se za nju, među ostalim i farbao kosu u par navrata, a u to je vrijeme još radio; da mu je tužiteljica rekla da ju je u bolnici u dva navrata posjetio sin R., ali tuženik ga nije vidio niti mu se on javio; da nakon što je tužiteljica otpušena iz bolnice, opet se on sam brinuo za nju i nitko mu nije pomagao; da se tužiteljica teško kretala, a i njemu je bilo teško pomagati joj u takvim okolnostima, pa su zajedno odlučili da bi najbolje prodati obje kuće, i u I.-G. i u S.1 te za te novce kupiti ili nekakav stan, ili manju kuću, glavno da bude bez stepenica, te su planirali da im ostane još nešto novaca za sigurnost; da su zajedno imali oko 2.000,00 EUR-a mjesečnih primanja u Nj., da je tužiteljica dobivala 800,00 EUR-a pomoći i od toga su prije mogli živjeti, ali zbog njenog moždanog udara troškovi su bili sve veći pa su mislili tako imati nekakvu sigurnost; da su upravo radi prodaje tih kuća dogovorili da se one prvo prepišu na njega, da to bude čisto jednostavnije izvesti; da je tužiteljica s time bila suglasna i u vezi toga nikakvih problema među njima nije bilo sve dok se 2016. nije umiješao njen sin R., koji inače živi na M. i tuženik ga je vidio samo dva do tri puta; da nakon što su obje kuće bile uknjižene na tuženikovo ime u sedmom mjesecu 2016., R. je protiv njega podnio tužbu radi poništenja ugovora, ali je taj spor izgubio i mora tuženiku nadoknaditi trošak,

- da je u sudski vještak za neurologiju i psihijatriju S. T., dr. med. u svom nalazu detaljno naveo sadržaj medicinske dokumentacije, odnosno nalaza Sveučilišne bolnice H., Neuroradiologije, Neurološke klinike od 4. ožujka 2015., 22. travnja 2016. i 10. studenoga 2016. te zdravstvenog kartona tužiteljice, a u pogledu vlastitog ispitivanja - pregleda od 16. siječnja 2020. detaljno je iznio anamnezu, odnosno tužiteljičin opis zajedničkog života s tuženikom od 2001. kad su se upoznali, postupno pogoršanje tih odnosa i njezine zaključke da je s tuženikove strane od početka veze bilo sve isplanirano jer je želio doći u posjed njenog novca i nekretnina; da nakon moždanog udara u siječnju 2015. i otpuštanja iz bolnice nakon šest mjeseci "malo je došla k sebi ali nije bila svjesna situacije i svih događaja oko sebe"; da je postala ovisna o suprugu tijekom 24 sata jer se sama nije bila u stanju brinuti o sebi, a on je postao grub prema njoj, inzistirao je na prodaji njene kuće i kupnji stana u Nj., čemu se ona protivila pa ju je on tukao, "bacao po trosjedu". Kad bi s nekim razgovarala telefonski ili ju je netko posjetio, suprug je uvijek bio prisutan; da zna da je u periodu od druge polovice 2015. i prve polovice 2016. "nešto potpisivala", i u D. S. i u I.-G.; da ju je u I.-G. suprug doveo u invalidskim kolicima i tu je nešto potpisala te joj ponovno nitko nije ništa pročitao niti protumačio; da je iskoristila priliku kad je ostala nasamo sa svojim sestrama te im se požalila, a jedna je sestra podnijela prijavu Centru za socijalnu skrb, a kad su došle djelatnice Centra, ponovo nije željela ništa reći protiv tuženika jer se plašila njegove odmazde u vidu batina; da je sada smještena u jednom domu umirovljenika gdje ima svoj mir i gdje je zadovoljna,

- da je u svom mišljenju vještak naveo kako je nesporno utvrdio da je tužiteljica u siječnju 2015. doživjela tzv. ishemički moždani udar koji se prezentirao sa teškom slabošću desnih ekstremiteta, nemogućnostću govora i razumijevanja govora sugovornika; da je oporavak bio dugotrajan, a u tijeku oporavka bila je ovisna o brizi i njezi svog supruga S. V.; da je u razdoblju od 1. listopada 2015. do 28. travnja 2016., kada je potpisale darovne ugovore u korist tuženika, tužiteljica još uvijek bila u fazi oporavka od moždanog udara i njezine sposobnosti za rasuđivanje bile su kompromitirane, a sposobnost za slobodno izražavanje vlastite volje bila je značajno kompromitirana u odnosu na sposobnost za rasuđivanje; da je bila u potpunosti ovisna o tuženiku; istog se bojala i u strahu od tjelesnog zlostavljanja bespogovorno je izvršavala sve što je on odredio,

- da je u ponovljenom postupku tužiteljica ostala kod svog prethodnog iskaza, a u pogledu kuće i oranice u Z. je navela da tuženik "za tu kuću nije želio ni čuti", odnosno želio ju je prodati te živjeti s njom u kući u I.-G., a da bi je prodao trebalo je kuću srediti pa je prvo od njenog sina tražio da mu posudi 40.000,00 EUR-a, ali sin tih novaca nije imao; da je tužiteljica dobila  naknadu štete zbog smrti pokojnog supruga pa je od tih novaca tuženiku posudila 40.000,00 EUR-a, što je sve uloženo u tu kuću u S.2 kako bi se ista uredila i mogla prodati; da je tuženik tu kuću "prepisao na moje ime jer se on u Z. nije htio ni prijaviti, već je prijavio mene"; da je također navela da u stvari ne zna zašto je tuženik tu kuću i oranicu u Z. prepisao na nju, a nije imala ništa protiv toga; da "poslije je ta kuća i oranica ponovno prepisana na tuženika u okolnostima koje sam već opisala u prethodnom iskazu"; da navodi kako tu kuću u S.2 i oranicu u stvari niti ne traži ponovno na svoje ime, već traži novac koji je u kuću uložen, odnosno onih 40.000,00 EUR-a koje je za to tuženiku posudila; da je na pitanje svog punomoćnika odgovorila da prepisivanje kuće i oranice u S.2 na njezino ime nema nikakve veze s tim što je tuženiku posudila navedeni novac, da bi zatim iskazala "u biti pristala sam mu posuditi taj novac na način da se ta kuća i oranica prepišu na mene, da mi to bude nekakvo osiguranje i da se onda to proda kako bi ja dobila novac natrag" te tvrdi da s tuženikom nije dogovorila da se njemu nekretnine u S.2 vrate nakon dvije godine,

- da je tuženik u ponovljenom postupku osporavao da za nekretnine u Z. "nije želio čuti", već je naveo da je to njegova kuće koju je on gradio; navodi da je tužiteljici bilo dobro poznato, jer je razgovarala s njegovim sada pokojnim sinom M. S., da je on imao velikih dugova te da je od njega tražio da mu stavi hipoteku na kuću, a na što nije mogao pristati; da su se upravo zbog toga svi dogovorili da tu kuću fiktivno prepiše na tužiteljicu da bi je spasili; da je to bilo nakon smrti njegovog sina kada su i njega počeli nazivati, "odnosno dva puta su me zvali iz I. što sam vidio po broju, ali se nisam usudio ni javiti na te pozive. Upravo zato se s tužiteljicom dogovorio da se ta kuće prepiše na nju."; da su prije toga zajedno bili u ministarstvu Z.1 gdje su dali iskaze, ali o tome ne smije govoriti; da tužitelj tvrdi kako prijenos nekretnina u S.2 nema nikakve veze s ulaganjima tužiteljice, budući da je ona tek 2007. uložila novac za fasadu koja je koštala 7.000,00 EUR-a jer je tek te godina i dobila odštetu. Godinu dana ranije njoj je kupljen auto za 10.000,00 EUR-a, njegovim novcem, tako da prijenos nekretnina s tim nema nikakve veze. Osim toga, kada je tužiteljicu upoznao krajem 2000., ona je imala malu mirovinu od oko 150 EUR-a, te ju je u biti on financirao, davao joj 250 EUR-a mjesečno kako bi mogla nekako živjeti. Tih 250 EU-a joj je u biti posuđivao, te je ona kad je dobila odštetu na ime toga njemu vratila 11.000,00 EUR-a i, kao što je rekao, dala za fasadu 7.000,00 EUR-a.

 

10. Iskaze svjedoka J. D., S. J. i M. T. sud prvog stupnja ocjenjuje neposredno uvjerljivima te smatra da su one iskreno iskazivale o svojom osobnim iskustvima sa strankama, pri čemu M. T. nije prisustvovala istim situacijama kao J. D. i S. J., čiji su iskazi u svemu bitnome suglasni, kako u pogledu samostalnih razgovora, tako i u pogledu zajedničkog razgovora koji su opisale.

 

11. Tuženik u žalbi ističe da je iz iskaza same tužiteljice razvidno kako ona pobija ugovore samo zato što traži novac od tuženika, a ne zato što bi iste smatrala nemoralnim te da svjedoci u iskazima ne govore o kući u S.1, koja je bila kuća tuženika i u kojoj isti stanuje, već se svi iskazi odnose na kuću u I.-G.

 

12. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

13. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o darovanju nije bila u potpunosti poslovno nesposobna i da tuženik prema njoj u vezi sklapanja tih ugovora nije primjenjivao fizičku, pa niti psihičku silu takvog intenziteta da bi to ugovore činilo ništetnima. Opisanu ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. No, imajući u vidu cijeli činjenični kompleks, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik i u pogledu tih ugovora iskoristio teško zdravstveno stanje tužiteljice u kojem je, kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, njezina sposobnost za rasuđivanje bila kompromitirana, a sposobnost za slobodno izražavanje vlastite volje značajna kompromitirana u odnosu na sposobnost za rasuđivanje, pri čemu je u fizičkom smislu nije bila sposobna brinuti se o svojim elementarnim životnim potrebama te tako u potpunosti ovisna o pomoći druge osobe. Tuženik je pri tome tužiteljici uskraćivao i onemogućavao socijalne kontakte s drugim osobama, kako njezinoj obitelji tako i prijateljicama te ju na taj način učinio ovisnom isključivo o sebi. Njegova briga za nju i pomaganje, uključujući tu i oblačenje, hranjenje, osobnu higijenu pa i bojanje kose, po ocjeni suda, nisu bili odraz normalne brige za blisku osobu u teškoj situaciji, već sredstvo manipulacije usmjereno na postizanje cilja - stjecanja predmetnih nekretnina, pri čemu mu je sasvim dobro bilo poznato da to nije i volja tužiteljice. Naime, za ocjenu (ne)valjanosti ugovora bitne su okolnosti u vrijeme njegovog sklapanja. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je u trenutku sklapanja prethodnih ugovora (kojima je tuženik nekretnine u S.2 darovao tužiteljici) mogla postojati suglasnost njihovih volja da se ne radi o stvarnom darovanju, odnosno da su to učinili: prema tuženikovoj verziji, da se te nekretnine "spase" od eventualnih zahtjeva vjerovnika njegovog sina, odnosno, prema verziji tuženice, "da joj to bude nekakvo osiguranje" za novac koji je uložila u uređenje kuće (pri čemu i tuženik u svom prvom iskazu navodi da su "zajedno odlučili da bi bilo najbolje prodati obje kuće i u I.-G. i u S.1 te za te novce kupiti nekakav stan ili manju kuću…" te da su upravo radi prodaje tih kuća dogovorili da se one prvo prepišu na njega "a da to bude čisto jednostavnije izvesti". Koja je od tih verzija i u kojoj mjeri, istinita, za ovu parnicu nije ni odlučno, kao što nije neposredno odlučno niti koliko je tužiteljica u kuću uložila te je li tuženik njoj 250 EUR-a mjesečno "davao" ili "posuđivao". Odlučno jest da je tuženik bio jasno svjestan, između ostalog, neraščišćenih financijskih odnosa s tužiteljicom te je, na opisani način, ponovno stekao i nekretnine u D. S., iako je znao da to nije bila njezina volja. Iskaz tužiteljice da "kuću u S.2 i oranicu u stvari niti ne tražim ponovno na svoje ime već tražim novac koji je u kuću uložen, odnosno onih 40.000 EUR-a koje sa za to tuženiku posudila", upravo ukazuje da nije postojala stvarna volja da mu "daruje" te nekretnine bez da riješe i financijske odnose.

 

15. Po ocjeni suda prvog stupnja, takvo postupanje tuženika suprotno je moralu društva i zbog toga su i predmetni darovni ugovorni za nekretnine u D. S. ništetni temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

16. Moral je oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice te određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose.

 

17. U modernom i civiliziranom europskom društvu između bračnih drugova treba postojati poštovanje, uvažavanje te uzajamna briga i pomoć, i to bez iskorištavanja bolesti i nemoći jednog bračnog druga za postizanje imovinske koristi na račun drugog bračnog druga, kao što je to učinio tuženik u pogledu sklapanja darovnih ugovora za nekretnine u I.-G., koje su bile vlasništvo tužiteljice prije sklapanja braka s tuženikom i koje ona nije htjela otuđiti, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-16/2019-34 od 4. prosinca 2020.

 

18. U odnosu na kuću i oranicu u D. S. treba reći da radi se o nekretninama koje su bile u vlasništvu tuženika do 2009. kada ih je tuženik darovao tužiteljici, a tužiteljica je u pogledu tih nekretnina u svom iskazu na ročištu održanom dana 2. lipnja 2021. (list 448-449 spisa) navela sljedeće:

"- ne znam u stvari zašto je tuženik tu kuću i oranicu u Z. prepisao na mene, a ja nisam imala ništa protiv toga,

- ja tu kuću u S.2 i oranicu u stvari niti ne tražim ponovo na svoje ime, već tražim novac koji je u kuću uložen, odnosno onih 40.000,00 EUR-a koje sam za to tuženiku posudila,

- prepisivanje kuće i oranice u S.2 na moje ime nema nikakve veze s tim što sam tuženiku posudila navedeni novac,

- u biti sam mu pristala posuditi novac na način da se ta kuća i oranica prepišu na mene, da mi to bude nekakvo osiguranje i da se onda to proda kako bi ja dobila novac natrag,

- nije bilo nikakve moje volje da mu vraćam nekretnine u S.2"

 

19. Navodi tužiteljice iz njezinog iskaza od 2. lipnja 2021. u odnosu na predmetne nekretnine u S.1 (D. S.) su vrlo kontradiktorni (prepisivanje kuće i oranice u S.2 na moje ime nema nikakve veze s tim što sam tuženiku posudila navedeni novac / u biti sam mu pristala posuditi novac na način da se ta kuća i oranica prepišu na mene, da mi to bude nekakvo osiguranje i da se onda to proda kako bi ja dobila novac natrag) te iz istih proizlazi da tužiteljica zapravo ne želi utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju i prijenos prava vlasništva na svoje ime u pogledu predmetnih nekretnina, već želi povrat novca kojeg je uložila u uređenje kuće u S.1.

 

20. S druge strane, iskaz tuženika u pogledu tih nekretnina je dosljedan i životno uvjerljiv – da je 2009. nekretnine u S.1 darovao tužiteljici kako bi spriječio gubitak vlasništva te nekretnine zbog dugova svojeg sina, kao i da je među strankama postojao sporazum da će mu tužiteljica ponovo darovati te nekretnine.

 

21. U takvoj situaciji, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sklapanje predmetnih darovnih ugovora u odnosu na nekretnine u S.1 (D. S.) nije protivno moralu društva jer se tuženik na taj način nije domogao nekretnina na koje nikada nije polagao vlasnička prava niti nekretnina u čijoj izgradnji i stjecanju nije sudjelovao – već naprotiv. Radi se o zemljištu koje je bilo njegovo vlasništvo i na kojem je on osobno, i prije nego što je upoznao tužiteljicu, sagradio kuću pa sklapanjem darovnih ugovora s tužiteljicom, koja zapravo i ne želi imati u vlasništvu kuću  i oranicu u D. S., nije postupao nemoralno jer nije stekao nepripadnu imovinsku korist iskorištavajući bolest i fizičku nemoć tužiteljice. Naime, sama tužiteljica je jasno iskazala da tu kuću u S.2 i oranicu u stvari niti ne traži ponovo na svoje ime, već traži novac koji je u kuću uložen, odnosno onih 40.000,00 EUR-a koje je za to tuženiku posudila.

 

22. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a za utvrđenje ništetnosti predmetnih darovnih ugovora kojima je tužiteljica darovala tuženiku kuću i dvorište u S.1 (D. S.) u cijelosti te oranicu u S.1 u ½ dijela, jer sklapanje tih ugovora nije protivno moralu društva.

 

23. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki II 1. izreke ove presude.

 

24. S obzirom da je donošenjem ove odluke promijenjen omjer uspjeha stranaka u sporu na način da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti darovnih ugovora od 1. listopada 2015. i 3. svibnja 2016., kojima je tužiteljica darovala tuženiku svoju kuću u I.-G. te sa zahtjevom za ispražnjenjem te nekretnine i predajom u posjed tužiteljici, dok nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora od 12. listopada 2015. te dva darovna ugovora od 28. travnja 2016. predmet kojih je darovanje kuće i ½ dijela oranice u S.1 (D. S.), to su u ovoj pravnoj stvari stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima pa je u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška te odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II 2. i 3. izreke). Iz istih razloga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova (čl. 368. st. 2. ZPP-a) te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

 

25. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 6.250,00 kn primjenom Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

 

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

 

 

Predsjednik vijeća:

                    Slavica Garac, v.r.