Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                            Poslovni broj: 10 -1147/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                        Poslovni broj: 10 -1147/2022-3

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog D. K. i 2. optuženog A. K., zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u svezi sa člankom 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-429/2018-14. od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.  

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-429/2018-14. od 31. ožujka 2022., 1. optuženi D. K. i 2. optuženi A. K. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1., sve u svezi sa člankom 34. stavkom 1. KZ/11., kažnjivo po članku 229. stavka 1. u svezi sa člankom 34. stavkom 2. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa su na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., 1. optuženi D. K. i 2. optuženi A. K. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine – svaki, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena im je uvjetna osuda na način da se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) 1. optuženi D. K. i 2. optuženi A. K. su u cijelosti oslobođeni troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žalbom državnog odvjetnika ne dovodi se u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja onih odlučnih činjenica o kojima ovisi visina i vrsta kazni, tako da njihova preocjena u pravcu kako to predlaže nije nužna.

 

8. Naime, prvostupanjski sud je 1. optuženom D. K. i 2. optuženom A. K., kao olakotno cijenio da su potpuno i okolnosno priznali kazneno djelo, da su iskazali žaljenje i kajanje za njegovo počinjenje, da je djelo ostalo u pokušaju, njihovu mlađu životnu dob, da su roditelji jednog odnosno dvoje djece o kojima se skrbe ali i nepovoljne obiteljske prilike u kojima su odrasli, a kao otegotno njihovu višekratnu osuđivanost za ista ili slična kaznena djela.

 

9. Državni odvjetnik kao razlog za strože kažnjavanja ističe okolnost da su obojica optuženika „višestruko osuđivani“ i da se jedino izricanje bezuvjetnih kazni zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja, jer izricanjem uvjetnih osuda „…ne može se zadovoljiti zahtjevi generalne i specijalne prevencije“.

 

10. Međutim, ovdje se radi o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju, koje se sastoji u tome da je 2. optuženi A. K. ostao u automobilu čekajući 1. optuženog D. K., koji je uporabom tjelesne snage izbacio iz ležišta jedno krilo zaključanih ulaznih vrata benzinske postaje, kojom prilikom nije nastala nikakva šteta, zbog čega ove i sve ostale već spomenute olakotne okolnosti upućuju na zaključak neosnovanosti žalbe državnog odvjetnika, kojom se samo naglašava dosadašnja osuđivanost optuženika, koja okolnost sama za sebe nije takvog značaja, da bi opravdavala odmjeravanje strožih sankcija od onih koje je izrekao prvostupanjski sud.

 

11. Kada se značaj svih navedenih okolnosti dovedu u vezu s povredom zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, težinu i način njegova počinjenja, onda sve ukazuje da su obojica optuženika opravdano osuđeni na kazne zatvora u trajanju od jedne godine svakom, koje kazne zatvora se neće izvršiti ako u roku od tri (3) godine ne počine nova kaznena djela. One su kao takve primjerene stupnju njihove krivnje i pogibeljnosti djela za koje su proglašeni krivima, uslijed čega će se samo ovakvim izrečenim uvjetnim osudama koju je izrekao prvostupanjski sud ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženike i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija). 

 

12. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 20. prosinca 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                  Dušanka Zastavniković Duplančić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu