Poslovni broj: 20 Gž-1194/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice R.H., M.O., OIB: …., zastupane po zakonskom zastupniku ODO u M., G.U.O. upravnom odjelu, protiv tuženika: 1) M.I. iz D., D. 5, OIB: …. i 2) V.L. iz D., D. 5, OIB: …., koje zastupa punomoćnik M.B., odvjetnik iz V., H.V. 49, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-151/2022-6 od 10. studenoga 2022., dana 20. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1) M.I. i pod) 2 V.I. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-151/2022-6 od 10. studenoga 2022. pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima pod 1) i 2) da tužiteljici R.H. u roku od 15 dana solidarno isplate iznos od 1.122,30 kn (148,95 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate i pod toč. II. izreke.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice R.H. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je: 

             

"I. Nalaže se tuženicima ad/1 M.I. iz D., D. 5, OIB: …. i ad/2 V. I. iz D., D. 5, OIB: …. u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju iznos od 1.122,30 KN (tisućustodvadesetdvije kunetridesetlipa) / 148,95 EUR (stočetrdesetosameuradevedesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

 

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. travnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. svibnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. lipnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. srpnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. kolovoza 2019. g do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. rujna 2019. g do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. listopada 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. studenoga 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. prosinca 2019. g. do isplate

 

po stopi propisanoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje u tekstu: ZOO), a koja stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženiku ad/ 1 i ad/ 2 u roku od 15 dana u korist tužiteljice naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 280,00 KN (dvjestoosamdesetkuna) / 37,16 EUR (tridesetsedameurašesnaestcenti) sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. izreke kojom je naloženo tuženicima da tužiteljici isplate iznos od 1.122,30 kn (148,95 EUR) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate te pod toč. II. izreke žalbu su izjavili tuženici pod 1) i 2) (dalje tuženici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.  

2.1. U žalbi ističu kako nije sporno da su zaprimili zahtjev za mirno rješenje spora, ali ne 24. siječnja 2019., kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. Iz sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je isti sastavljen 12. siječnja 2022. pa je nelogično i neživotno da tuženici zaprime zahtjev dvije godine ranije. Smatraju da zahtjev za mirno rješenje spora ne može prekinuti zastaru iz razloga što isti nije sastavljen sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a kojom odredbom je propisano da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve elemente koje sadrži tužba, dok iz predmetnog zahtjeva uopće nije moguće utvrditi što to tužiteljica traži od tuženika, a niti je navedena osnova tužbenog zahtjeva. Smatra da tuženici nisu odgovorni za utuženu obvezu jer je i u zahtjevu za mirno rješenje spora, kao i u tužbi tužiteljica trebala obuhvatiti sve zakonske nasljednike pok. M.I., što znači da tužiteljica ne može sama odlučivati tko će biti pasivno legitimiran. Ovo posebno jer je tužiteljica imala na raspolaganju ostavinsko rješenje iza smrti oca tuženika. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika ističe da je tuženicima uz zahtjev za mirno rješenje spora od 12. siječnja 2022. priložen i nacrt tužbe koju su tuženici zaprimili 24. siječnja 2022., a što proizlazi iz priložene povratnice te se u ovom slučaju radi o očitoj omašci suda u navođenju datuma tako što je umjesto 24. siječnja 2022. naveden datum 24. siječnja 2019. Zahtjev za mirno rješenje spora s nacrtom tužbe podnesen je u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, neosnovan je navod tuženika da podnošenjem zahtjeva dolazi do prekida zastare jer u ovom slučaju zastarijevanje zastaje. Žalitelji da gube iz vida odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju te odredbu čl. 43. Zakona o obveznim odnosima slijedom čega predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži da joj se naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP). Međutim, u konkretnom slučaju radi se, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, o sporu male vrijednosti, a protiv odluke u takvoj vrsti sporova se po odredbi čl. 467. st. 1. istog Zakona žalba može izjaviti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona.

5.1. Radi iznesenog ovaj drugostupanjski sud nije ni uzeo u razmatranje navod tuženika da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a ZPP.

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju (opisno) ukazuje žalba tuženika kada tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da su tuženici zahtjev za mirno rješenje spora zaprimili 24. siječnja 2019. iako iz priloženog zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je isti sastavljen 12. siječnja 2022. pa da je nelogično i neživotno da su tuženici zaprimili zahtjev dvije godine ranije.

5.3. Točno da je u toč. 17. 2. obrazloženja prvostupanjski sud naveo da se tužiteljica prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a ZPP obratila tuženicima zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg su primili 24. siječnja 2019. temeljeći to na sadržaju dostavnice priložene na listu spisa 6, a iz koje proizlazi da su tuženici zahtjev za mirno rješenje spora od 12. siječnja 2022. zaprimili 24. siječnja 2022., pa stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da se ne radi o prethodno navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka nego o očitoj omašci u pisanju koja se u smislu odredbe čl. 342. ZPP može ispraviti u svako doba.

5.4. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

5.5. Stoga, žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženici isplate novčanu tražbinu u iznosu od 1.122,30 kn (148,95 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, a koji iznos se odnosi na najamninu za stan šifre 54187369, površine 40,75 m2, koji stan se nalazi u S., L., stan broj ...

7. Neosnovano tuženici tvrde da zahtjev za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP ne može prekinuti zastaru jer da nije sastavljen sukladno odredbi čl. 186.a ZPP.

7.1. Ovo stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je uz zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora od 12. siječnja 2022. (list spisa 5) priložen i nacrt tužbe (list spisa 7 – 9) koji je u cijelosti identičan tužbi podnesenoj u ovoj pravnoj stvari 18. srpnja 2022. pa stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora sastavljen u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP.

7.2. Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP propisano je da podnošenjem zahtjeva iz st. 1. zastarijevanje zastaje.

7.3. Zastoj zastare definiran je odredbama čl. 235. do 239. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) te isti predstavlja nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može početi teći ili već započeta zastara prestane teći dotle dok te okolnosti ne otpadnu, a nakon toga zastara se nastavlja, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju budući da je odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP izričito propisano da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje.

7.4. S druge strane, prekid zastare predstavlja nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći s time da se proteklo vrijeme ne uračunava već zastara nakon prekida počinje teći iznova, a okolnosti koje izazivaju prekid zastare ovise isključivo o sudionicima obveznog odnosa tj. o volji ili vjerovnika ili dužnika i nisu uvjetovane objektivnim okolnostima kao što je to slučaj kod zastoja zastare.

7.5. Kraj takvog stanja stvari nisu u pravu tuženici kada tvrde da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora dolazi do prekida zastare.

7.6. Daljnji žalbeni navod tuženika ogleda se u tome što isti smatraju da je tužiteljica na pasivnoj strani trebala obuhvatiti sve zakonske nasljednike pok. M. I. pozivajući se pritom na pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj O-7/2000, UPP/OS-5/2020 od 29. siječnja 2020. iza pok. M. I. pok. M. (list spisa 14-16) iz kojeg proizlazi da su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa proglašeni tuženici pod 1) i 2). Nadalje, iz obrazloženja navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su, pored tuženika, zakonski nasljednici pok. M. I. njegova supruga D. I. i kći I. M. koje su se prihvatile nasljedstva na temelju zakona te su svoje nasljedničke dijelove ustupile sinovima ostavitelja M i V. I. koji su se prihvatili nasljedstva na temelju zakona i ustupa.

7.7. Odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 – dalje ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 1.), kao i da nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 2.), da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.), a u slučaju kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (st. 4.).

7.8. Dakle, iz navedenog proizlazi da tuženici kao proglašeni zakonski nasljednici iza pok. M. I. solidarno odgovaraju za njegove dugove i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine pa je stoga neosnovan prigovor tuženika da bi pored njih na pasivnoj strani trebale biti označene i nasljednice D. I. i I. M. jer su na njihovim nasljednim dijelovima upravo tuženici pravomoćno proglašeni nasljednicima.

7.9. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17), kao i odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP kada je obvezao tuženike da tužiteljici solidarno isplate iznos od 1.122,30 kn (148,95 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 280,00 kn (37,16 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 10. studenoga 2022. pa do isplate.

8. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

9. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 1.122,30 kn (148,95 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

10. Zahtjev tužiteljice da joj se naknadi trošak sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije riječ o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka (toč. II izreke ove drugostupanjske odluke).

11. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

 

U Zadru, 20. prosinca 2022.

 

                   Sutkinja

 

                   Sanja Prosenica