Poslovni broj: 20 Gž-1189/2022-2

1

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice M.Ć. iz J., OIB: … zastupane po punomoćniku Z.B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E.O. d.d. Z., OIB: ……, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G&P Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1471/2022-5 od 1. rujna 2022., dana 20. prosinca 2022.,

r i j e š i o j e

I Djelomično se potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1471/2022-5 od 1. rujna 2022. glede odluke o troškovima postupka (koja se po odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem) tako da se nalaže tuženiku E.O. d.d. Z., da tužiteljici M.Ć., pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.550,00 kn (205,72 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2022. pa do isplate, naknadi i daljnji parnični trošak u visini od 937,50 kn (124,43 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2022., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko iznosa od 937,50 kn (124,43 EUR) do 1.250,00 kn (165,90 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku E.O. d.d. Z., da tužiteljici M.Ć., naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe u visini od 192,19 kn (25,51 EUR) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko iznosa od 192,19 kn (25,51 EUR) do iznosa od 256,25 kn (34,01 EUR) zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja suđeno je: 

"Nalaže se tuženiku E.O. d.d. Z., OIB: ……isplatiti tužiteljici M.Ć. iz J. OIB: … iznos od 8.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1.2.2022., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te joj naknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska odluka preinači.  

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbio zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva iz razloga što je isti sadržajno identičan navodima iz tužbe pri tome zanemarujući da je taj trošak u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku bio nužan u ovom konkretnom slučaju jer je odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano da naknada neimovinske štete dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbe, a što je odlučno u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate pa je prvostupanjski sud trebao priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva, a što je u skladu sa sudskom praksom Županijskog suda u Varaždinu. Osim toga, iako se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, a zbog kojeg se žalba ne može izjaviti u sporovima male vrijednosti, tužiteljica ističe da je tuženik priznanjem tužbenog zahtjeva priznao i zahtjev koji se odnosi na trošak pa ako sud smatra da je došlo do nedopuštenog raspolaganja u smislu odredbe čl. 7. Zakona o parničnom postupku, to da je bilo nužno i obrazložiti. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. S obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju presuda na temelju priznanja prvostupanjskog suda nije ožalbena te kako se radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), to ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u obzir navod tužiteljice u svezi relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer se u ovakvoj vrsti sporova zbog toga ne može izjaviti žalba (čl. 467. st. 1. ZPP).

6. Kako odluka o troškovima postupka predstavlja pitanje primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška na ime sastava odštetnog zahtjeva u visini od 937,50 kn.

7. Naime, riječ je o parničnom trošku po odredbi čl. 151. st. 2. ZPP tj. izdatku učinjenom u tijeku ili u povodu postupka jer je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda tj. u povodu i radi izbjegavanja postupka. Taj parnični trošak bio je potreban za vođenje ovog postupka jer odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva (uz ispunjenje određenih pretpostavki) pa se radi o trošku koji je bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i to u visini od 937,50 kn (124,43 EUR) s obzirom na vrijednost predmeta spora u visini od 8.000,00 kn budući da tužiteljici sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife pripada 75 bodova s pripadajućim PDV-om, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 1.250,00 kn (165,90 EUR) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom  zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

8. Tužiteljici je valjalo dosuditi i trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja po Tbr. 10. toč. 5. Tarife i to srazmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 75% što uz vrijednost boda i pripadajući PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu ukupno iznosi 192,19 kn (25,51 EUR), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška po ovoj osnovi trebalo odbiti kao neosnovan.

9. Pritom se ističe da tužiteljica na trošak sastava žalbe nije zatražila zakonsku zateznu kamatu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP, odlučiti kao u toč. I ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

12. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Zadru, 20. prosinca 2022.

          Sutkinja

            Sanja Prosenica