1              Poslovni broj: Gž-1796/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1796/2022-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja K. K., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Č., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-164/2021-8 od 19. kolovoza 2022., dana 20. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-164/2021-8 od 19. kolovoza 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu istaknut po tuženiku.

 

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Sud prvog stupnja pravilno je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja.

 

6. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2005., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP).

 

7. Prema odredbi članka 81. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

8. Nadalje, odredbom članka 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

 

9. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

10. U presudi Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA protiv Rocio Murciano Quintero i drugi Sud Europske unije je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio osporavano rješenje.

 

12. Naime, s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, da se o odredbama ugovora nije pregovaralo, tužitelj kao potrošač nije imao ikakav utjecaj na sadržaj ugovora, pa niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti.

 

13. S obzirom da udaljenost tužiteljevog boravišta od sjedišta tuženika objektivno ima učinak odvraćanja od vođenja spora, tuženik kao financijski "jača" strana, s mrežom poslovnica i zaposlenika u cijeloj Republici Hrvatskoj, ima adekvatnu mogućnost angažiranja punomoćnika za zastupanje i u mjestu gdje je tužitelj pokrenuo spor, što znači da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka i da među njima nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi članka 70. stavak 1. do 4. ZPP-a.

 

14. Dakle, kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti (i) sud nadležan prema prebivalištu tužitelja te je riječ o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti sukladno članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 i 52/16).

 

15. Pri tome treba istaknuti i istovjetno pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019.

 

16. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika kako prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru da bi se smatrala nepoštenom tužitelj je trebao dokazati da nije bila posebno pregovarana te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, za istaći je kako je tužitelj navedeno u dovoljnoj mjeri dokazao.

 

17. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje.

 

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan s obzirom da tuženik sa svojom žalbom nije uspio.

 

U Splitu 20. prosinca 2022.