1              Poslovni broj: Gž R-1145/2022-2

Poslovni broj: Gž R-1145/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz O., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Klinike, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. K., djelatniku tuženice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice na odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pr-3499/2019-23 od 21. listopada 2022., dana 20. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pr-3499/2019-23 od 21. listopada 2022., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno o parničnom trošku.

Obrazloženje

1.               Prvostupanjski je sud dana 21. listopada 2022. donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužiteljici bruto iznos od 753,28 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 2.625,00 kuna, dok je u točki III. odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom parničnog troška.

2.               Protiv navedene odluke iz točke II. izreke prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,  89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

3.               Žalba tuženice nije osnovana.

4.               Tuženica u žalbi posebno sugerira kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, o čemu da prvostupanjski sud nije vodio računa prilikom donošenja odluke o parničnom trošku. Naime da je smanjenje tužbenog zahtjeva u predmetnom slučaju u korelaciji sa uspjehom stranaka u postupku i visinom njihovih parničnih troškova.

5.              U svezi sa žalbenim navodima tuženice za reći je slijedeće.

6.               Prije svega je za reći kako ispitujući pobijanu odluku o parničnom trošku  kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka  2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1.  ZPP-a  sud u postupcima  male vrijednosti  pazi po službenoj dužnosti, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

7.               Odredbama članaka 154. stavci 1. i 2. ZPP-a, propisano je slijedeće:

"Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.  Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

8.               Slijedom navedenog za reći je kako se parnični troškovi stranaka u pravilu ne određuju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nego uspjeh u sporu.

9.               No, neovisno o navedenom je za reći kako suprotno navodima tuženice iz žalbe, tužiteljica u predmetnom postupku nije smanjila tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je u podnesenoj tužbi postavila neodređeni tužbeni zahtjev te nije navela koji iznos s osnova plaće potražuje od tuženice. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud trebao tužiteljici vratiti tužbu radi ispravka odnosno dopune u smislu odredbi članka 109. i 186. stavak 1. ZPP-a, te je pozvati da točno odredi koji novčani iznos potražuje od tuženice.

10. No, iako prvostupanjski sud to nije učinio, tužiteljica je samoinicijativno, nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem, ispravila odnosno dopunila tužbeni zahtjev na način da je točno navela kako od tuženice potražuje isplatu plaće u ukupnom iznosu od 753,28 kuna bruto sa pripadajućom zateznom kamatom. Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski je sud navedeni iznos glavnice i dosudio tužiteljici. Slijedom navedenog za zaključiti je kako nikakvog smanjenja tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju nije bilo, pa su žalbeni navodi tuženice s tim u svezi neosnovani.

11. U predmetnom slučaju riječ je o postupku u kojem je tužiteljica zahtijevala od tuženice isplatu iznosa od 753,28 kuna bruto sa pripadajućom zateznom kamatom koji joj je iznos glavnice pobijanom presudom u cijelosti dosuđen.

12. Tužiteljica je bila zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik pa je za zastupanje po odvjetniku imala parnični trošak u iznosu od 50 bodova budući odvjetniku u sporovima u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna, kao što je predmetni,  pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini – 50 bodova, a ovo u suglasju sa odredbom T. br. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje "Tarifa"). Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 "Tarife") trošak tužiteljice za zastupanje po odvjetniku iznosi 500,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 42. "Tarife") što iznosi daljnjih 125,00 kuna ili ukupno 625,00 kuna. Pored toga tužiteljica je imala i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, pa tako ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 2.625,00 kuna, koji joj je i dosuđen u točki II. izreke presude, a na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155 ZPP-a.

13. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka II. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 20. prosinca 2022.